Širom Vojvodine
Bagrem – štiti, čuva, grije i sladi
Bagrem, kod nas znan i kao drač, na ovim se prostorima vezuje uz salaše oko kojih je namjenski sađen, kako zbog višenamjenske upotrebe kao građe, tako i zbog uloge vjetrozaštitnog pojasa. Od njegovih se stabala podizala ograda oko salaša, gradili se korlati, šupe, prostori za josag (stoku), čardaci, bunari, đermovi, a koristio se i kao ogrjevni materijal. I danas se loži ovim drvetom, prisutan je u građevini, a od bagremovog se cvijeta dobiva jedna od najcjenjenijih vrsta meda. No, od tog se cvijeta dobiva još jedna 'poslastica za nepca' za koju se ne zna kao za med, a to je bagremov sok.
Način priprave i dobrobiti soka
Za bagremov sok čuli smo od bračnog para Zorana i Ive Sarić koje smo ne tako davno posjetili na njihovom salašu između Subotice i Žednika gdje provode hipoterapiju i terapijsko jahanje konja. Unazad oko deset godina pravi ga Iva, inače rodom iz Kikinde, i to po receptu Zoranove bake Gize Bošnjak iz subotičkog naselja Ker.
»Kod kuće smo pravili puno domaćih proizvoda, iskoristili smo sve iz prirode. Sjećam se da sam kao djevojčica od 5-6 godina išla brati šipak od kojeg smo pravili pekmez. Prirodne sokove i sada pravim, i to od bazge, duda, mente, koprive, ringlote (vrsta šljive)... Koristimo sve što se nalazi na našem salašu i ništa ne špricamo. Zoranova baka ga je svojedobno redovito pravila i odlučila sam početi ga i ja praviti po njenom receptu«, kaže Iva.
U svom dvorištu imaju nekoliko bagrema, no budući da im treba veća količina cvjetova, po njih idu u šumu na Tresetište gdje im se nalazi drugi salaš. Kako ističu, malo su teški za branje zbog trnja (to je Zoranov posao), a vremenom su ustanovili da od mladog drveta i tamo gdje je trnje veliko, sok bude bolji. Također, važno je da je cvijet pun peludi i da su mu listovi ispravljeni, tj. da izgledaju svježe.
Iva nam je ispričala proceduru pravljenja bagremovog soka:
»Na litru vode stavim oko 50 grančica punih s cvjetovima bagrema i to treba odstojati 24 sata. Budući da ne koristimo ništa umjetno (limuntus, konzervans, čak ni šećer već bagremov med), u to stavim i limun narezan na ploške od kojeg pola potopim, a pola ostavim gore. Nakon jednog dana to procijedim pa od jednog dijela pravim sirup, a od drugog običan sok. Svjež sok se ne kuha, pijemo ga odmah nakon cijeđenja, samo umiješam med. Ako želimo da potraje duže, moramo ga kuhati. Kad proključa, kuham ga još desetak minuta i dodajem med, količinu po ukusu. Inače, sirup pravljen s medom ne bude toliko gust kao kad se pravi sa šećerom. Za šećer kažu da je prirodni konzervans i taj sirup potraje duže, ali željeli smo da bude sto posto prirodan pa ga zato pravimo s medom, a i tako nam se više sviđa. Običan sok se mora potrošiti u roku od tjedan dana i stoji u hladnjaku. Sirup se drži na hladnijem i tamnom mjestu i tako može izdržati do sljedećeg pravljenja soka pa i duže«.
Ona dodaje da je za dugotrajnost sirupa jako važno da flaše budu sterilizirane.
»Prethodno ih dobro operem pa hladne flaše stavim u pećnicu uključenu na 60-80 stupnjeva. Kako se ona zagrijeva, zagrijevaju se i flaše pa ih nakon 15-ak minuta izvadim. Dok je flaša vrela, sipam u nju vreo sok i odmah je zatvaram. Tople flaše potom umotam u ćebe i kada se ohlade stavljam ih u ostavu.«
Zoran i Iva ističu da je bagremov sok dosta zahtjevan za pravljenje i jako je važan moment branja cvijeta pa se vjerojatno zbog toga ne pravi toliko često kao primjerice sok od bazge.
»Bagremov sok zna biti kiselkast, što može biti od limuna, ali to se događa i kada je par dana prije branja padala kiša. Znači, cvijet se mora brati po sunčanom vremenu i tri dana prije toga ne smije padati kiša, a uz sve to moraju se preduhitriti pčele (ako ih ima puno na drvetu, znači da su izvukle pelud). Ovaj podatak je bio naveden u bakinom receptu, kao i taj da je bagremov sok jako dobar za grčeve u želucu. Pravila je i čaj od bagrema za koji je napisala da je dobar za glavobolju«, kaže Iva.
Otporno višenamjensko drvo
Sjećanja o bagremu i soku od njegovog cvijeta podijelio je s nama i Zoran:
»Sjećam se kako sam u djetinjstvu grickao cvjetove bagrema koji su bili slatki, a moja baka je pravila taj sok negdje do moje 15. godine. Nema jak ukus kao primjerice bazga od koje je inače mnogo jednostavnije napraviti sok i dobije ga se mnogo više. Baka je u svom velikom dvorištu imala šest bagrema i kao mali sam išao brati cvjetove. Bagremov sok je pun vitamin C i rekao bih da je prije bagrem bio kvalitetniji nego sad. Sada zna biti razlika po dva-tri tjedna u cvjetanju bagrema u gradu i ovdje kod nas na salašu. Ove godine je bio problem što je bilo toplo pa je zahladnjelo, a onda opet toplo, zbog čega je bagrem bio nekako polusuh, nije bio pun peluda. A on se najviše bere kad je pun peluda i kada osjećate da je sočan. Ako je kao papir, ni sok ne bude dobar«.
Bagrem, osim za pravljenje soka, koriste i za druge stvari na svom salašu.
»Otvoren prostor za konje kompletno nam je ograđen stupovima od bagrema. Drvo je tvrdo i ne trune pod zemljom. Za ove namjene bagrem kad se isiječe mora se sam osušiti i odbaciti koru, nakon čega se stavlja u zemlju. Ako se ručno skida kora, stup popuca. Bagremovo drvo smo dosta koristili i za neke detalje kod unutarnjeg sređivanja salaša izgrađenog prije 99 godina, a i jedna nadstrešnica za sijeno (10x15m) nam je kompletno od bagrema«, navodi Zoran.
Uz to što je višenamjensko, bagremovo drvo je veoma izdržljivo i nezahtjevno.
»Bagrem se inače jako lako primi, ne zahtijeva nikakvo održavanje, teško ga je iskorijeniti, a uz to je jako kvalitetan, drvo je jako i žilavo. Pod zemljom može opstati više desetljeća i primjerice na salašu, kad god smo nešto kopali za neke radove ili temelj, tamo gdje smo zabili ašov, izrastao je bagrem. Kada smo kopali septičku jamu, oko nje je izraslo desetak bagrema. Znači, tamo gdje nešto zakopate/iskopate, gdje se izore zemlja, na puno mjesta kreće bagrem. Dugo sam živio u Americi i tamo jako cijene ovo drvo. Nema ga puno i posebno je traženo zbog stupova. Primjerice, bagrenje pored rijeka (u Louisiani ga dosta ima) koje se srušilo u vodu i pod njom ostalo i više 500 godina, danas kada ga izvuku, za što postoje obučene grupe ljudi s roniocima, to stablo tamo vrijedi 20-30 tisuća dolara«, ističe Zoran Sarić.
Mnogo toga smo i do sada znali o bagremu, osim možda o soku, a sad kad smo saznali koliko ga cijene s druge strane oceana, možda netko poželi imati svoj mali dračinjak.
I. Petrekanić Sič
