Kolumne

Park iz snova

Vrijeme pred nama, bar na kratko, vrijeme je izbora. U teoriji građanin svoju slobodu tada demonstrira u tajnosti zaklona biračkog mjesta dok u praksi postoje robovi koji (sami o tome svjedoče) čak i taj tren slobodne volje mijenjaju za novac ili pak ostanak na radnom mjestu. Ali, ako ćemo pravo, i to je neka vrsta izbora: onih između svijesti i savjesti, odnosno između razuma i srca. Znaju to, naravno, i oni koji ih kod sebe vabe ili pak ucjenjuju na daljnju vjernost i kao što u prirodi postoje događaji koji se odvijaju u točno određeno vrijeme tako i političari ovih dana obavljaju svoj ciklični obred. Rastrčali se premijer, ministri, gradonačelnici i predsjednici stranaka i po mjestima za koja u obične dane nemaju vremena i koja obično zaobilaze u širokom luku; drže konferencije i konvencije, obećavaju bolju infrastrukturu ili standard, viši stupanj sigurnosti ili kolektivnih prava... Ma, nema o čemu ne pričaju i nema kome se ne obraćaju u zamjenu baš za taj presudni djelić sekunde slobode koliko traje zaokruživanje brojke na izbornoj listi. Kad ih čuješ i gledaš onako savršene, čisto ti dođe žao što ih ne možeš zaokružiti sve. A ne možeš, zakon to ne priznaje kao važeći glas.

U sjeni tih žalosno-smiješnih događaja koji ispunjavaju vrijeme i preplavljuju prostor ovih dana ipak se nekako nađe mjesta i za vijesti koje naizgled nemaju veze s predizbornom kampanjom i koje na prvo čitanje djeluju kao oaza zdravog razuma, robe kojoj je zbog slabe potražnje na ovim prostorima cijena već odavno opala i koja se zbog toga, naravno, ni ne nudi. Ta vijest, a koju je prenio portal Subotica.com, glasi: »Subotica dobija novi park! Od jeseni kreću radovi na uređenju ledine u Partizanskih baza«. Za divno čudo, ovu informaciju sugrađanima nije priopćio ni gradonačelnik, ni premijer, ni ministar ili predsjednik stranke nego urbanist u Javnom poduzeću za upravljanje cestama, urbanističko planiranje i stanovanje Relja Kovač, a detalje u vezi s tim, one koji se tiču finesa, pejzažna arhitektica Katarina Kosanović. Kako se u vijesti navodi, u tijeku je izrada urbanističkog projekta za dobijanje građevinske dozvole da bi na površini od jednog hektara, umjesto korova, »nikla zelena oaza« u kojoj će osnovu činiti pješačke staze, a predviđeni su i igralište, »teretana« na otvorenom, košarkaški teren, pa čak i park za pse! I to nije sve: svih postojećih 57 stabala na poljani bit će zadržana, a u budućem parku pridružit će im se i tri stotine (!) sadnica lišćarskih, četinarskih i žbunastih vrsta, i sve to na postavljenom novom travnjaku u površini od oko osam i pol tisuća četvornih metara!

Možete li zamisliti ovu sliku? Ma, u glavi je ljepša i od najljepše makete kakve se danas uveliko prave kada je riječ o većim graditeljskim investicijama.

I baš nekako kada se prepuštate mašti kako će izgledati budući park, crv sumnje proradi na ključne riječi: »graditeljska investicija«. Naravno da Relja Kovač i Katarina Kosanović ne mogu govoriti o detaljima poput procijenjene vrijednosti radova, njihovim izvođačima (jer je objektivno rano za to) ili pak dinamici radova. Njihova zadaća, koju su korektno uradili, bila je da obraduju građane lijepom viješću, a na građanima je da žive u nadi da će ova ideja biti provedena u djelo kako bi se potvrdila jasna distinkcija izreke da se vol drži za rogove a čovjek za riječ.

Da je samo do dvoje mladih ljudi koji su izašli u javnost s ovom informacijom (uz vijest su priložene i njihove fotografije) crv sumnje bi se vjerojatno u startu zavukao u prostor u kom i inače živi, ili se bar bajkovito smanjio do nevidljivosti, ali znajući instituciju iz koje dolaze... Ali, ajde... da ne projiciramo dalje i da ne kvarimo snove.

Umjesto toga bolje se prepustimo daljem maštanju. Recimo onom o ogromnoj, a zapuštenoj površini između nekadašnje vojarne na Halaškom putu i cijelog kompleksa bivše tvornice Zorka, kojeg presijeca samo Somborska pruga. Riječ je o stotinama tisuća, pa i milijunima četvornih metara, odnosno desetcima, pa i stotinama hektara poljane u svom raskošu divljeg raslinja. Zamislimo, recimo – baš kako je to zamislio jedan komentator vijesti o parku u Partizanskih baza – da tamo ima mjesta i za park, i jezero, i za nogometni teren, a ako ostane mjesta, možda i za aerodrom. Kako bi tek to izgledalo: sretnim vlasnicima sivilo kuća preko noći bi se rascvalo u duginim bojama, automobili bi, cvrkućući, umjesto zagušljivih plinova ispuštali opojne mirise jasmina, zumbula ili orhideja, a djecu bi odrasli svakodnevno dovodili na izlet da se živa istrče i nauživaju.

Ali, iz snova vratimo se ipak u realnost i pričekajmo jesen, za kada je najavljen početak radova. Tek onda ćemo moći pričati i o nekoj drugoj.

Z. R.