Širom Vojvodine
»Uvijek je neka sezona«
Tomislav Oto iz Plavne poljoprivredom se bavi cijeli život. Kaže, sve što radi, radi s bratom Markom. Skupa obrađuju oko 150 ha zemlje, od koje prehranjuju dva kućanstva. Pretežita djelatnost im je ratarstvo, a radi veće zarade u posljednjih 5-6 godina počeli su se baviti i povrtlarstvom. Kako Tomislav ističe, može se zaraditi i živjeti od poljoprivrede, ali treba i puno rada i odricanja jer uz toliko kultura, uvijek je sezona nečega.
Berba jagoda pri kraju
Braća Oto prije 12 godina odlučila su pored standardnih ratarskih kultura koje obrađuju započeti i uzgoj jagoda. Zbog loše prošle godine zasad su smanjili s 3 na 1,5 ha. Kako navode, trend smanjenja proizvodnje jagoda prisutan je u cijeloj državi, ne samo kod njih. Sada kada je sezona jagoda na izmaku, Tomislav kaže kako je srednje zadovoljan zaradom.
»Ove godine sam srednje zadovoljan jagodom jer imam dvogodišnje jagode, nisam prošle godine sadio novu i nisam imao veliki ulog koji ide u podizanje zasada, trošak sadnica, folije, traka za navodnjavanje itd. Oni koji su posadili jednogodišnje zasade ne mogu nikako biti zadovoljni zato što je sve poskupjelo, a cijena jagoda je ostala ista kao prošle godine«, kaže Tomislav.
Kako kaže, cijena je na veliko prije 1. svibnja bila oko 200 din. Potom je naglo pala na 100-110-120 din. Takva cijena se zadržala dva tjedna da bi otišla na 170-180 din. Kaže, logično bi bilo da cijene opet odu na gore sada kad im se približava kraj berbe.
Ove godine jagoda je zbog iznadprosječno toplijeg vremena počela zreti gotovo mjesec dana ranije. Stoga sada, kada bi berba trebala biti u punom jeku, gotovo da je ni nema više.
»Jako je rano došla ove godine jagoda. Počela je zreti 20 dana ranije nego prethodnih godina. Prije smo počinjali berbu 15.-16. svibnja, a ove godine smo počeli 25. travnja. Budući da je bilo suho i toplo proljeće ranije je počela s cvjetanjem i zbog toga je sve to došlo ranije«, kaže Tomislav.
Dodaje on da je prijevremeno zrenje uvjetovalo i nisku početnu cijenu.
»Problem je ove godine bio što nitko od kupaca nije bio spreman kupovati tako rano jagode pa je u jednom momentu bila niska cijena. I pored te niske cijene, opet ju nije imao tko kupiti. Cijene na tržištu bile su prihvatljive nakon Uskrsa i prvosvibanjskih praznika jer je došlo ljepše vrijeme i potražnja je postala veća«, navodi Tomislav.
»Jedne godine bude najbolja zarada na paprici, sljedeće na luku, pa kukuruzu... Zato i imamo više kultura. Za ovu godinu je isto teško reći koja kultura će biti najisplativija. Često smo prolazili tako da se ponadamo kako će nam neka kultura uspjeti i da ćemo je moći prodati po dobroj cijeni, međutim to se izjalovi. Definitno je mana ovoga posla nesigurno tržište«, kaže Tomislav.
»Uvijek neka sezona«
Osim standardnih ratarskih kultura poput soje i kukuruza, braća Oto uz jagode uzgajaju i krumpir, crni luk te industrijsku papriku.
Kažu, ima puno posla i obaveza oko tako raznovrsne proizvodnje te da je kod njih »uvijek neka sezona«.
»Tako smo i odabrali kulture da možemo rasporediti poslove kako bismo sve stigli, a imali što raditi cijele godine. Sad kad se završi berba jagoda, počinje nam vađenje ozimog crnog luka. Kad to završimo do kraja lipnja, onda počinje vađenje krumpira pa s krumpirom kad završimo onda ide vađenje ljetnog luka pa berba industrijske paprike. To je što se povrća tiče, a još između toga dolazi žetva pšenice, kukuruza, soje..., oranje pa priprema za sljedeću godinu. Sve se to radi do sredine prosinca kada nam počinje odmor koji traje još i u siječnju. Već krajem siječnja kreće priprema za proljeće: sjetva, sađenje, nabava materijala, prihrana pšenice itd.«, priča Tomislav.
Sve svoje proizvode braća Oto prodaju na veliko. Kažu, imaju nakupce koji im godinama unazad dolaze otkupljivati povrće kao i izvoznike za crni luk. Krumpir i papriku koju proizvedu ne izvoze već ostaju na domaćem tržištu.
Što se tiče isplativosti, navodi kako je ona svake godine drugačija i nepredvidljiva, što je, kaže, loša strana poljoprivrede.
»Jedne godine bude najbolja zarada na paprici, sljedeće na luku, pa kukuruzu... Zato i imamo više kultura. Za ovu godinu je isto teško reći koja kultura će biti najisplativija. Često smo prolazili tako da se ponadamo kako će nam neka kultura uspjeti i da ćemo je moći prodati po dobroj cijeni, međutim to se izjalovi. Definitivno je mana ovoga posla nesigurno tržište. Takav je posao, što da se radi, svaki posao ima svoje prednosti i mane«, priča Tomislav i dodaje kako je prednost bavljenja poljoprivredom to što može sam organizirati svoje vrijeme te nema nadređene.
J. D. B.
