Širom Vojvodine

»Obitelj je kao mozaik: što je veća, to je ljepša«

Župna zajednica sv. Josipa Radnika u Đurđinu slavila je u nedjelju, 2. lipnja, krštenje osmog djeteta Paje i Angele Dulić. Tim povodom, misu je predvodio umirovljeni kotorski biskup mons. Ilija Janjić koji je udijelio i sakrament krštenja malom Anti Duliću.

Na misi su koncelebrirali vlč. Dominik Ralbovski iz Selenče, koji je bio i kum novokršteniku te mjesni župnik preč. Daniel Katačić.

»Naša radost je velika zbog krštenja osmog djeteta obitelji Dulić. Ponos nam je još veći jer je u posljednje dvije godine ovo treći biskupski pohod našoj župnoj zajednici istim povodom. Početkom 2022. pokojni biskup mons. Slavko Večerin krstio je sedmo dijete obitelji Zdenka i Jasne Dulić, a koncem iste, ondašnji beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar također sedmo dijete obitelji Bojana i Suzane Bako«, rekao je vlč. Katačić.

25 godina braka

Kako majka Angela kaže, Ante nije bio planirano dijete, ali su ga prihvatili kao Božju volju.

»Kada smo saznali da sam trudna, nismo znali da li da plačemo ili da se smijemo. Ohrabrila nas je riječ koju smo čuli u crkvi za Veliku Gospu, kako je Marija rekla: 'Evo službenice Gospodnje.' To nam je bilo dovoljno da prihvatimo i ovaj život koji nam je Gospodin povjerio«, kaže Angela.

Obitelj Dulić ove godine slavi i 25 godina braka. Najstarija kćerka im je Marijana (23), potom su dobili Josipa (21), Ružicu (17), Petra (15), Martina (12), Terezu (9), Nikolu (5) te Antu (6 tjedana). Kažu, zato što su velika obitelj sve se teže svi okupe, tako niti na Antinom krštenju nisu bili svi prisutni. Ipak, trude se da se svake nedjelje okupe na zajedničkom ručku.

Angela smatra da se žene lakše odlučuju na rađanje više djece kada imaju stabilan brak i podršku muževa.

»Stabilnost i sigurnost koju osjećam u braku su doprinijeli da se, ne kažem lako odlučujem, ali da prihvatim svako dijete«, priča Angela.

Kao veliku pomoć za svoj brak obitelj Dulić vidi u hodočašćima.

»Prije 11 godina smo prvi put ostavili djecu na nekoliko dana. Naše prvo hodočašće bilo je u Rim. Potom smo putovali u Svetu zemlju, pa u Lurd pa kod padre Pia u Italiju. Puno nam pomažu hodočašća, duhovno nas obogaćuju. Zahvaljujući njima imamo priliku biti malo nasamo, to nam očvršćuje brak i daje snagu za sutra«, kaže Angela.

Upravo preko hodočašća upoznali su se i sprijateljili s vlč. Ralbovskim, Antinim kumom.

Dobra organizacija

Imati puno djece je blagoslov, smatra Angela.

»Svako dijete nosi sve više odricanja, ali s druge strane donosi blagoslov i smisao života. Kao što je jednom Vesna Huska rekla za Zvonik: 'Tko kaže da je lako, nije lako, ali je jako lijepo.' Ispunjen si«, navodi Angela i ističe kako ju svako dijete pomladi, i fizički i duhovno.

Iako ima 44 godine, kaže da se zahvaljujući djeci različitih uzrasta osjeća i kao mlada žena jer ima novorođenče, ali i kao već iskusna majka kojoj je najstarije dijete završilo fakultet i živi izvan obiteljske kuće.

Angela priznaje kako nikada nije mislila, niti planirala kako će biti majka osmero djece. Kaže, ne zna može li to netko uopće planirati.

»Dok smo imali dvoje, osjećala sam da imam vremena za još. Kada nam se rodilo treće, bila sam ispunjena. Četvrto dijete nam je bilo veliko iznenađenje, ali smo naravno prihvatili život. Bila je to i prekretnica. Tad sam shvatila da nema smisla da tražim neki posao s četvero djece i da ću biti kod kuće«, kaže Angela.

Ona ističe kako ništa ne bi mogla postići bez velike pomoći djece i muža i da je dobra organizacija ključna.

»Sreća pa smo dobro organizirani i svi se pomažemo međusobno. Veliki mi pomažu oko malih, kako u čuvanju, kućanskim poslovima tako i u savjetima, primijete neke stvari što ja ne. Vjerujem da će jednoga dana i ovi mali biti od velike koristi starijima kada i oni zasnuju obitelj. Obitelji su kao mozaik: što ima više dijelova, to je ljepši i bolje koriste jedno drugome«, smatra Angela.

J. D. B.