Tema

Robne zalihe i geopolitički odnosi smanjuju cijenu

Početkom lipnja započela je žetva ječma, 15-ak dana ranije nego inače. Ovotjedni povremeni pljuskovi odužili su žetvu uljane repice, a ovih dana ratari su počeli skidati i pšenicu. Poljoprivrednici niti ove godine nisu zadovoljni otkupnom cijenom ječma i uljane repice, a na dan zaključenja ovoga broja tjednika cijena pšenice još uvijek nije bila poznata. Kako su nam rekli iz Produktne burze Novi Sad veliki raskorak u cijeni ponude i potražnje pšenice novoga roda trenutačno otežava zaključenje burzinih ugovora.

Cijena za pšenicu prošlogodišnjeg roda 10. lipnja iznosila je 22,50 din/kg bez PDV-a, za stočni ječam 17,80 din/kg bez PDV-a, a za uljanu repicu 43,70 din/ kg bez PDV-a, podaci su Produktne burze.

Poljoprivrednik ili kockar?

Da otkupna cijena žitarica i uljane repice niti ove godine nije rentabilna ističe predsjednik Skupštine Poljoprivrednih proizvođača Subotica Miroslav Matković.

Kako kaže, cijena pšenice bi trebala biti 26 din/kg bez PDV-a kako bi poljoprivrednici mogli godinu završiti u plusu. Kao problem Matković navodi i to što su poljoprivrednici primorani prodavati svoju robu za vrijeme žetve, kada su najniže cijene robe zbog velike ponude.

»Mi se moramo razduživati. Uzeli smo repromaterijal na kredit i obvezali se da ćemo ga isplatiti čim se skine novi rod. S druge strane, novci od žetve su nam prvi novci u godini, od njih se plaća arenda i sve ostalo. Rijetko tko ima taj luksuz da rod skladišti i čeka bolju cijenu. Na kraju, ispadne da smo mi poljoprivrednici kockari, sve je kod nas nesigurno i nepredvidivo. Može biti i ovako i onako, nema pravila, a ulog je velik«, kaže Matković.

Napominje on i kako su poljoprivrednici zbog loše posljednje dvije godine financijski veoma iscrpljeni te da pojedinci nisu niti mogli primijeniti potpunu agrotehničku mjeru, što je opet dovelo do manjeg prinosa i niže zarade. Kaže, najviše se štedjelo na korištenju umjetnih gnojiva.

Treća godina rekordnih zaliha

Direktorica udruženja Žita Srbije Sunčica Savović navodi kako srbijanski poljoprivrednik nije u položaju birati otkupnu cijenu žitarica jer je ona uvjetovana složenim geopolitičkim faktorima, prije svega sukobom u Ukrajini, što je dovelo do rekordnih državnih zaliha ove robe treću godinu zaredom.

Ističe ona kako se proizvodnja pšenice treba nazvati masovnom proizvodnjom, s obzirom na to da se godišnje proizvede preko 3 milijuna tona, a na domaćem tržištu potroši do 1,7 milijuna tona.

»S takvim priljevom zaliha, novog roda i ovakvom geopolitičkom situacijom s nizom pratećih faktora koji su uzrokovali rekordne zalihe treću godinu zaredom ne možemo birati koju cijenu želimo za svoju pšenicu i za svoj kukuruz. Kad imate pritisak tako velikih količina, cijena ne može biti visoka. Mi apsolutno kao dio svjetskog tržišta ne možemo utjecati na to kolika cijena se može dobiti za našu robu na regionalnom tržištu i dalje u crnomorskoj regiji, već se moramo uklapati u sve troškove koji prate robu od silosa do dunavske luke, a zatim režim transportom do luke Constanca gdje odlazi dalje. Kada izvozimo u regiju, što bi bila Italija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija, Sjeverna Makedonija i eventualno Hrvatska, moramo uvijek biti konkurentniji od cijena mađarske pšenice. Onoga trenutka kada je mađarska pšenica povoljnija od naše naši regionalni kupci uvijek će, naravno, kupiti jeftiniju. Kada govorimo o prodajama na FOBU i na CIFU preko Constance do krajnjih kupaca, naša cijena mora biti bolja od cijene mađarske, rumunjske, ruske i ukrajinske pšenice koje su nam konkurencija u Constanci. Od 2022. i početka rusko-ukrajinskog sukoba dijelimo sudbinu, svi koji smo sudionici u žitarskom sektoru, da se ispod svake realne vrijednosti prodaje ukrajinska roba jer je prosto geopolitička situacija takva i na to nemamo utjecaja«, kaže Savović.

Ipak, podizanje prinosa i kvalitete roda je ono na što poljoprivrednici mogu utjecati primjenom punih agrotehničkih mjera te je u tome, ističe Savović, njihova šansa za zaradom i uslijed ovako niskih cijena.

»Poražavajuća je činjenica da se u Srbiji preko 50 % proizvodnje pšenice sije svake jeseni iz vlastite proizvodnje. Radi uštede ne koriste se deklarirana sjemena, što odmah dovodi do manjih prinosa, a oni znače veću proizvođačku cijenu. Svaka ušteda pri primjeni neophodnih agrotehničkih mjera odražava se na prinose, a manji prinosi se odražavaju na skuplju cijenu proizvodnje. I dalje stojim iza toga da oni poljoprivrednici koji primjenjuju punu agrotehniku i koji će imati adekvatne prinose shodno onome što su uložili, na svom rodu pšenice moći će i zaraditi.«

Uslijed rekordnih količina zaliha pšenice Savović ističe probleme nedostatka adekvatnih skladišnih prostora i očuvanja kvalitete robe koji će se javiti ako ne nakon žetve pšenice, sigurno nakon žetve kukuruza.

»Osnovni problem koji se pravi kod nas je problem skladištenja u novoj žetvi jer naši skladišni kapaciteti nisu adekvatni. Još uvijek ne postoji zakonska regulativa koja obvezuje da se roba skladišti po kvalitetnim grupama već se ona miješa i na žalost visokokvalitetna pšenica se odvaja samo za regionalne kupce iz mlinarske industrije. Sve one velike količine koje odlaze Dunavom uglavnom odlaze kao stočna pšenica, što je šteta. Neminovno je da ćemo imati probleme u skladištenju, možda ne sada u samoj žetvi kada se bude skinula pšenica. Činjenica da mi 12-13 milijuna tona žitarica i uljarica možemo skladištiti, samo je pitanje koliko je to sve adekvatno jer roba onda ide i u raznorazna podna skladišta i svugdje gdje se može staviti. Ako ne budemo imali problem sada u žetvi, imat ćemo čim se krene skidati kukuruz. Trenutačno u zemlji imamo 2,8 milijuna tona kukuruza, 1,5 milijuna tona stare pšenice, imat ćemo novi rod ječma, novih preko 3 milijuna tona pšenice da uskladištimo i sve ono što ne bude utrošeno na domaćem tržištu onim tempom oko 150.000 mjesečno i što ne bude otišlo na domaćem tržištu u preradu, sva ta pšenica i ječam koji ne izađu do 1. listopada morat će se negdje spakirati skupa s kukuruzom kada krene njegova žetva. Prošle godine pred žetvu kukuruza je roba bila po pistama, svugdje oko silosa pokrivena najlonima. Ne radi se samo o tome što je neadekvatno uskladištena roba već je u pretrpanim silosima jako teško očuvati kvalitetu koju imamo, roba brže propada«, kaže Savović.

Kvaliteta prosječna ili iznadprosječna

Iako je žetva započela ranije zbog iznadprosječno tople zime i proljeća, stručnjaci smatraju kako će kvaliteta ovogodišnjeg roda biti prosječna.

Viši znanstveni suradnik Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo Novi Sad dr. Vladimir Aćin ističe kako 2024. neće biti upamćena kao rekordna godina, ali da će prinosi biti zadovoljavajući, »nešto oko prosjeka«.

»Na sreću, svibanj je, iako topao, prošao bez ekstremnih temperatura, zahvaljujući čemu smo izbjegli loše prinose. Kada dođe do ekstremnih temperatura, biljke naglo prekidaju vegetaciju i dolazi do tzv. prinudnog sazrijevanja i samim tim i do nižih prinosa. Na ovogodišnjim usjevima žitarica primjetan je manji broj klasova, tj. biljaka zbog slabijeg bokorenja, ali zrna su dosta dobro nalivena jer su izostale visoke svibanjske temperature. O kvaliteti je teško govoriti unaprijed, jer žetva tek počinje, ali smatram kako neće biti jako loše«, kaže Aćin.

Prema njegovim riječima, ove godine je zabilježeno najranije klasanje pšenice, čak dva-tri tjedna ranije negoli inače, upravo koliko je i ubrzana vegetacijska godina žitarica.

»Od sjetve žitarica sve do sada, svaki mjesec je bio topliji od prosjeka, izuzev kraja travnja, što je uvjetovalo ubrzani razvoj biljaka koje su brzo prolazile kroz najvažnije fenološke faze, prije svega bokorenja i vlatanja. Tako smo ove godine, od tad mi imamo podatke, imali najranije klasanje pšenice koje je bilo oko polovice travnja, a prosječan datum je početkom svibnja. Podatak za dobro poznatu sortu pobeda koju pratimo od ’93. je da je započela klasanje 15. travnja, a do sada je uvijek bilo oko 28. travnja«, navodi suradnik novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo.

Aćin ističe kako su prinosi šarenoliki zbog primjene različitih agrotehničkih mjera. Izdvaja datum sjetve, adekvatnu zaštitu i borbu s glodavcima.

»Što se samih usjeva tiče, razlika je barem za sada što vidimo na oko, u optimalnom roku sjetve. Usjevi koji su zasijani na vrijeme mnogo bolje izgledaju negoli oni gdje je bila sjetva u studenome. Biljke koje su kasnije sijane razvijale su se u sušnim razdobljima. Sve do skoro smo imali deficit i do 100 l padalina, što je vrlo značajno za razvoj biljke. One koje su posijane na vrijeme su prije sušnih mjeseci bile dobro izbokorene jer su imale toplu i vlažnu jesen. Ove jeseni i zime smo imali možda i nezapamćene probleme s glodavcima. Mnogi proizvođači su ih trovali i suzbijali i tu je opet vidna razlika u odnosu na one koji nisu. Oni koji su to prepustili slučaju, aktivnost glodavaca im se na usjevima nastavila i u proljetnom dijelu vegetacije što se vidi na parcelama kako su prorijeđeni redovi«, kaže Aćin.

U Subotici prinosi prosječni

Prema riječima direktora Poljoprivredne stručne službe Subotica Damira Varge, ove godine na području Subotice poljoprivrednici imaju iznadprosječno dobar prinos ječma i pšenice, dok je uljana repica rodila lošije od višegodišnjeg prosjeka.

»Ječam je dobar, prosječan prinos je oko 6,8 tona po ha. Za repicu su početni pokazatelji oko 2,5 tone po ha, a za pšenicu ćemo vidjeti. Ako je ječam 6,8-6,9 tona po ha, trebala bi i pšenica biti oko 6,5, ali to su predviđanja. Vidjet ćemo za koji dan. Navedeni prinosi su, osim uljane repice koja je podbacila, veći za 10 do 15 % u odnosu na višegodišnje prosjeke«, kaže Varga.

Iako je žetva počela neuobičajeno rano, direktor PSS-a Subotica ističe da ovo nije najranija žetva koje se Subotičani sjećaju.

»Žetva 2000. je zbog suše već bila završena 15.-20. lipnja. Ove godine neće biti tako rano završena, na sreću nije suša. Netipično visoke zimske temperature ubrzale su njezin početak, ali na sreću nije suša kao prije 24 godine i prinosi će biti solidni«, smatra Varga.

J. D. B.