Tema

Zastoj u pregovorima

Srbija bi do kraja 2024. godine trebala završiti pregovore s Europskom unijom. To je prije četiri godine optimistično izjavio predsjednik Aleksanadar Vučić, koji je kazao »da postoji dobra klima u EU da se razmatra ubrzani napredak Srbije, a istovremeno veća želja kod nas i promijenjena situacija da se ubrza naš europski put«. Četiri godine kasnije Srbija je jako daleko od završetka pregovora s Europskom unijom, a tri godine nije otvoren ni jedan novi pregovarački klaster, iako srbijanska Vlada i dalje tvrdi da se ne odriče europskog puta.

Podijeljena odgovornost

Za deset godina, koliko je prošlo od početka pristupnih pregovora, Srbija je otvrila 22, a zatvorila tek dva poglavlja. Posljednji klaster, što su grupirana poglavlja, Srbije je otvorila u prosincu 2021. godine. »Možemo kazati da je de facto došlo do blokade pregovora, samo to nije objavljeno. Nema formalnog napretka, nisu držane međuvladine konferencije na kojima se otvaraju poglavlja. Došlo je do blokade koja je povezana s usuglašavanjem vanjske politike Srbije s vanjskom politikom Europske unije, konkretno s primjenom sankcija prema Rusiji. Možemo kazati da je srpsko rukovodstvo žrtvovalo ineterese prema EU zbog Rusije. Ali ako o procesu proširenja govorimo malo sire, onda postoji dio odgovornosti i na Europskoj uniji. Proces pregovaranja izuzetno je spor i neizvjestan, bez rokova kada se radi o kraju pregovora«, kazao je za Hrvatsku riječ poredsjednik Foruma za međunarodne odnose Europskog pokreta u Srbiji Duško Lopandić.

Srbija je u formalnim pregovorima 10 godina, a proces integriranja traje dulje od dva desetljeća. Po mišljenju Duška Lopandića to je imalo negativan utjecaj na stav javnosti o Europskoj uniji.

»Ljudi su skeptični kada vide da jedan proces traje tako dugo i nije čudo što je došlo do pada interesa i podrške ulasku u EU. S druge strane, imamo i odgovornost naše vlasti koja je, kada se radi o narativu prema Europskoj uniji, dosta euroskeptična ili antieuropska, što dosta utječe na javnost. Tako da mogu kazati da je odgovornost za spor ili nikakav napredak podijeljena«, kaže Lopandić.

Odškrinuta vrata

Rat u Ukrajini oživio je proces priširenja Europske unije i kako kaže naš sugovornik ovih dana može se očekivati početak pregovora s Ukrajinom i Moldavijom.

»Sad su odškrinuta vrata za širenje članstva, ali i druga strana mora pokazati elemente političke volje što mislim da u Beogradu nije slučaj. Kada govorimo o zapadnom Balkanu, važno je da je usvojen plan rasta, koji je novi poticajni program, koji bi trebao dati novu dinamiku i pregovorima za članstvo i reformama. Taj plan znači da će zemlje zapadnog Balkana postupno biti uključene u jedinstveno tržište, dakle na gospodarskom planu i da će dobiti dodatna sredstva, ukupno šest milijardi eura do 2027. godine, od čega bi Srbija trebala dobiti 1,6 milijardi eura. Ali sredstva će Srbija dobiti samo ukoliko ispuni barem one elementarne uvjete kada se radi o reformama, vladavini prava, a isto tako se traži i bolje usklađivanje vanjske politike. Mislim da će strožiji uvjeti biti za povlačenje ovih sredstava nego onih iz programa IPA. Znate da Srbija godišnje iz programa IPA-a primi oko 200 milijuna eura. Na to će se dodati još toliko ili malo više do 2027. godine. Do 2027. godine zato što se te godine završava sedmogodišnje proračunsko razdoblje. Može se dogoditi da Srbija od mogućih 1,6 milijardi izgubio dio zato što se ne reformira dovoljno i ne usklađuje dovoljno brzo s EU«, kaže Lopandić.

Iako je u svom ekspozeu mandatar, a sada premijer Vlade Srbije, Miloš Vučević kazao da je »strateški cilj Srbije je članstvo u Europskoj uniji« Lopandić smatra da je u eskspozeu bio više negativan nego pozitivan prema Europskoj uniji.

»Nigdje se ne govori o tome koliko je Srbija dobila bespovratnih sredstava iz EU. Premijer je rekao da je strateški cilj ulazak u EU, ali sve što se priča od strane vlasti mislim da imaju u vidu i očekivanje dodatnih sredstava iz plana za zapadni Balkan. Reako bih čak i da je relativna fleksibilnost koju je vlast pokazala kada je riječ o izborima uvjetovana mogućnošću da Srbija dobije ozbiljna sredstva. U cjelini rekao bih da reforme, kada se radi o političkom stanju i vladavini prava, nisu bile dovoljne, čak se išlo u nazad i ne možemo biti zadovoljni načinom na koji se zemlja vodi kada se radi o strategiji formalnog ulaska u EU. Srbija ne samo da ne napreduje već u mnogim sektorima nazaduje. Goruća pitanja su korupcija ogromnih razmjera koja postoji u Srbiji, a drugo je pitanje slobode medija«, kaže Lopandić.

Iako Srbija svoju vanjsku politiku nije uskladila s vanjskom politikom Europske unije, iako pokušava balansirati između Istoka i Zapada čini se da joj se mnoge stvari još uvijek toleriraju. Lopandić smatra da je to povezano s dijalogom Beograda i Prištine o Kosovu.

»Mislim da je Beograd u tom dijalogu pokazao visok stupanj kooperativnosti. U žongliranju koju pokazuje beogradska vlast vodi se računa što Amerikanci misle i traže, naročito vezano za pitanje Ukrajine. Srbija dozvoljava izvoz vojnog materijala za Ukrajinu i to ne igra formalnu ulogu, ali se svakako promatra i svakako postoji geopolitički interes Europske unije da Srbija, već ako nema unutarnjih reformi, ne pravi velike probleme. Mislim da gledaju iz tog kuta i da je elementarni interes Europske unije i NATO saveza da na Balkanu nema rata. Naravno da nisu zadovoljni što Beograd pokazuje preveliko razumijevanje prema Rusiji. Vidjeli smo da je potpredsjednik Vlade išao u Rusiju, i šokantno je bilo da je išao da se pokloni sjenima Staljina. Ali imamo Vladu koja će danas najljepše s Amerikancima, sutra će drugi član Vlade otići u Rusiju, prekosutra će pričati da smo za Europsku uniju i to naravno u javnosti izaziva dodatnu konfuziju«, zaključuje Lopandić.

Z. V.