Širom Vojvodine
»Želimo da kvaliteta govori u naše ime«
Mario Crnković iz Subotice koji vodi Poljoprivredno gospodarstvo Crnković, proizvođač je pretežno marelica, ali i ostalog voća. Skupa sa suprugom Nevenom Ademi, odlučili su pokrenuti vlastiti voćnjak. Kako nam govori, relativno su mladi u ovoj branši, oboje su završili fakultete, ali su se zbog određenih životnih okolnosti odlučili za voćarstvo.
Proizvodnja marelice
Kaže kako su rakiju pekli njegov djed, otac, a od 2014. odlučio se to raditi i on. Najpoznatiji je po rakiji od marelice.
»Prvu nagradu koju sam osvojio za svoju rakiju bila je 2016. godine na Festivalu mlade rakije u Ljutovu i to baš za rakiju od marelice. Nekako me je to i uvuklo u cijelu priču s vlastitim voćnjakom. Voćarstvo je oduvijek bilo prisutno u mom životu, a naša obitelj se počela baviti ovim poslom 2021. godine kada smo uzeli salaš u Ljutovu. Podigli smo mladi zasad marelice na dva hektara s 1300 stabala s navodnjavanjem jer u današnje vrijeme to ne ide jedno bez drugog. U međuvremenu smo uzeli u zakup još jedan voćnjak s 400-500 stabala marelice koja su starija, oko 15 godina, i oko 200 stabala marelice koja su stara 7-8 godina. Ukupno obrađujemo 4 hektara voćnjaka. Uglavnom su to naši domaći hibridi marelice, ja preferiram kečkemetsku ružu, zaklopačku ružu, ceglédi bibor, segedinski mamut, to su rakijaške i stolne sorte, od njih se dobiva apsolutno najkvalitetnija rakija od marelice. Ove godine nam je ostalo između 20-30% uroda zbog mraza, marelica je ipak rodila, imamo višanja, trešanja, šljiva, viljamovki, ali na nekih 80% površine nam se nalazi marelica«, govori Crnković.
Kako kaže, cijena marelice kao sirovine stagnira posljednjih 10 godina, iako je deficitarna na tržištu. Marelicu kao sirovinu za rakiju prodaje po cijeni od 80 do 90 dinara po kilogramu, a cijena konzumne marelice je između 120 i 150 dinara po kilogramu. Na tržnici prodaje direktno za 200 dinara.
»S obzirom na cijenu i da je marelica uvijek u deficitu, ove godine se to isto pokazalo, radimo i otkup, surađujemo s piljarnicama u Subotici. Ručno beremo prvu klasu marelica, a dio prodajemo na tezgi koja se nalazi na tržnici na Prozivci«, priča Marko i nastavlja:
»Nevjerojatno je što se deset godina cijena ne mijenja, a sve ostalo je otišlo gore. Voće kao da stoji u mjestu. Zato su mnogi počupali jabuke i višnje, uništavaju se voćnjaci. Samo kad se uzme cijena goriva i koliko se promijenila za deset godina, sredstva kojima tretiramo voćnjake, svi ostali inputi, sve je otišlo gore, osim cijene voća. Imamo sreću što je marelica otpornija biljka, pa ne zahtijeva toliko često tretiranje, kao jabuka recimo. Sredstva koja koristimo su na bazi plavog kamena, prskamo 6 do 8 puta, ovisi o samoj godini, nije uvijek isto. Gledamo da koristimo sredstva s malim karencama, koja su dopuštena za korištenje«, kaže Crnković.
Mrazevi, radna snaga, subvencije
Govoreći o izazovima u proizvodnji, kao glavni problem ističe meteorološke prilike i varijacije u temperaturama. Ove godine mrazevi su došli krajem ožujka i travnja, a oni su, kako kaže, najopasniji za marelice.
»Marelica se ni ne preporučuje za proizvodnju ispod 200 metara nadmorske visine, mi smo na nekih 150 metara, što znači da smo malo ispod granice. Postoje sorte koje se mogu uzgajati, to su kasnije sorte, a na pun urod se može očekivati između svake treće do pete godine. Uz sve to, marelica je i dalje rentabilna, naravno ako se svi faktori poklope. Ove godine smo zbog mraza ostali na oko 20-30% uroda, pokrit ćemo se nekako, ostaje da se nadamo kako će sljedeće godine biti bolje. Radna snaga nam je ozbiljan problem, naći dobre ljude koji imaju iskustva u branju marelica. One se beru selektivno jer ne zriju odjednom. Mora se stalno raditi dok ne dođe do posljednje faze zrenja kada se odvaja za proizvodnju sokova, pekmeza ili destilata. Dobili smo subvencije od države za mulčer prije dvije godine, pokrili smo dio navodnjavanja putem natječaja u vidu beskamatnog kredita. Dobili smo oko 60% povrata sredstava, bez toga teško da bi mogli bilo što učiniti. Mislim da bi subvencije mogle biti mnogo veće i bolje, ali snalazimo se kako znamo i umijemo«, govori Crnković.
Kaže kako životni vijek jednog voćnjaka u mnogome ovisi o načinu sadnje i kvaliteti sadnica koje se uzimaju od rasadnika. Tržište je preplavljeno lošim sadnim materijalom, stoga je konstatna potraga za kvalitetnim rasadnicima.
»Kada se dođe do kvalitetnih sadnica, moderniji voćnjaci se sade gušće kako bi bili intenzivniji i ranije donosili plod, njihov vijek trajanja u slučaju marelice je u prosjeku od 14 do 18 godina. Stariji voćnjaci koji su se sadili na većim razmacima imaju duži životni vijek, oni čak mogu prebaciti i 20 godina ako se dobro održavaju. Marelica ima problem s apopleksijom ili srčanim udarom marelice. Najkritičnija je između 5 i 7 godine, ako taj period preživi, onda je sve u redu. Apopleksija je zapravo bakterioza, tj. napad više vrsta bolesti što dovodi do sušenja stabla, to je jedan u nizu problema za koji ne postoji nikakav lijek niti objašnjenje zašto se to dešava«, naglašava Crnković.
Cilj – craft rakija
Crnković nam kaže kako su ušli u proces registracije destilerije, ispunjavaju sve uvjete, ali još nisu ušli u registraciju prodaje. Potrebno im je povećanje proizvodnje kako bi se posao isplatio. Cilj im je dostići razinu od 2000 do 3000 litara rakije od marelice kako bi mogli ispoštovati dažbine prema državi, a da pritom imaju profit od prodaje.
»Za sada još nismo došli do proizvodnje tolike količine marelica kojom bi ostvarili isplativost destilerije. Bez obzira koliko proizvodio rakije, moraš zadužiti 3000 akciza, kontrole su 2 puta godišnje, tako da ostavljamo destileriju za budućnost. Kao što postoje craft piva, tako postoje i craft rakije. Naša rakija je izuzetne kvalitete i s njom se možemo ponositi. Nije to kao nekada da se otpad stavlja u rakiju, mi radimo selektivni proces, pasiranje, čišćenje, čisto posuđe, 80% kvalitete ovisi o tim koracima. Iza nas su desetine zlatnih medalja koje smo pokupili na raznim festivalima po Srbiji, to su sve prestižni festivali. Jedino još nismo nastupili na Novosadskom sajmu jer tamo moramo imati registriranu destileriju, a mi proizvodimo zasad kao poljoprivredno gospodarstvo. Hoćemo da se istaknemo svojim kvalitetom, ne kvantitetom, to nam je cilj kojem stremimo. Želimo da kvaliteta govori u naše ime. Osim marelice, radimo i viljamovku, dunju, trešnju i višnju. Radimo i na popularizaciji destilata višnje i trešnje, jer je na ovim prostorima manje zastupljena«, zaključuje Crnković.
I. U.
