Širom Vojvodine
Postignuća uz podršku obitelji
Tatjana Rigo (rođ. Tomić) jedna je od mještanki Kukujevaca koja je ratnih devedesetih godina s obitelji napustila rodno selo i utočište pronašla u Osijeku. Tada je bila maljoletna srednjoškolka koju je kao i druge mlade njenih godina zanimala glazba i druženje, a ne politika i stanje u državi. Nakon preseljenja ubrzo je postala svijesna novih okolnosti i okruženja. Nije joj preostalo ništa drugo nego prilagoditi se novim uvjetima života, nastaviti školovanje i organizirati život. Danas, više od 30 godina nakon preseljenja, Tatjana je financijski knjigovođa. Prvo je radila u očevoj tvrtki Agro-Čepin d.o.o., a danas je na istoj poziciji u istoj tvrtki koja je u međuvremenu promijenila vlasnika. Osim toga, ona je predsjednica Zavičajne udruge Kukujevci, gdje radi s posebnim žarom u želji za očuvanjem tradicije i kulture rodnog kraja.
Prilagođavanje novim uvjetima
Tatjana je rođena 1974. godine. Osnovnu školu završila je u Šidu. S majkom Ljubicom, ocem Ilijom i sestrom Sanjom živjela je u Kukujevcima do 1992. godine.
»Moji roditelji bili su uvaženi žitelji sela i na visokim pozicijama zaposlenja. Otac je na temelju svega što se devedesetih događalo u okruženju, odlučio da odemo. Roditeljima je odluka o preseljenju iz Srbije jako teško pala. Tijekom noći naša četveročlana obitelj krenula je u nepoznato. Stigli smo u Osijek, tu smo nastavili živjeti i ostali do danas. U početku je to bio težak period života ne samo za mene i moju obitelj, nego za druge Kukujevčane. Ali vremenom smo se prilagodili novim uvjetima života u drugačijem okruženju, nastavili školovanje, zaposlili se, osnovali obitelj…«, kaže Tatjana.
Napredak uz očevu podršku
U Vinkovcima je pohađala srednju školu smjer veterinarski tehničar ali zbog novih okolnosti nakon preseljenja. srednju školu završava u Osijeku. Zbog potrebe obiteljskog posla, u koji su osim oca Ilije bile uključene i ona i sestra, uradila je i ekonomsku prekvalifikaciju.
»Budući da sam školu pohađala u dva grada, proslavu mature imala sam i u Osijeku i u Vinkovcima. Vinkovčani me vole zvati na njihova okupljanja a i na maturalnoj zabavi sam bila počasni gost. Moj otac je bio upravitelj poljoprivredne zadruge u Kukujevcima u kojoj je osnovna djelatnost bila otkup ratarskih kultura. Zbog dugogodišnjeg iskustva u tom poslu, nakon preseljenja, odlučio je osnovati obiteljsku tvrtku Agro-Čepin d.o.o. koja se bavi otkupom ratarskih proizvoda od seljaka i financiranjem sjetve kod poljoprivrednika za tekuću godinu. Također, proizvodimo jednodnevne piliće (imamo inkubatore za jaja). Obiteljska tvrtka bila je sestri i meni olakotna okolnost prilikom zapošljavanja. Uz oca smo naučile posao, stekle radno iskustvo, uspostavili suradnju s drugim tvrtkama i vremenom razvili poslovanje. Tu radim na mjestu financijskog knjigovođe već 24 godine. Danas poslije toliko vremena mogu reći da sam zahvalna ocu što nam je osigurao zaposlenje u vrijeme kada je trebalo krenuti od nule, započeti novi život. Zahvaljujući njemu i obiteljskoj podršci i zajedništvu, uspjela sam pronaći sebe u profesionalnom smislu, izgraditi novi život i osigurati egzistenciju svojoj obitelji«, navodi Tatjana i dodaje da je zadovoljna ostvarenim poslovnim rezultatima koje je postigla zavaljujući podršci obitelji.
Osnivanje obitelji
U međuvremenu je osnovala obitelj. Danas ima sina Antonia, kćer Emiliu, snahu Dijanu i unuke Vitu i Tiu koji joj kako s ponosom kaže, ispunjavaju život i daju vjetar u leđa za dalje.
»Mogu reći da sam sretna i zadovoljna životom koji mi je u svakom segmentu ispunjen. Roditelji su mi živi i oni su mi najveća podrška u svakom smislu. Sestra Sanja živi u blizini. Zajedno radimo i lijepo se slažemo. Djeca su odrasla, zdravi su, profesionalno i emotivno su ispunjeni. Osim poslovnih i obiteljskih obaveza, trudim se biti humana koliko mi vrijeme i financije dopuštaju. Obilazim bake i djede u potrebi u Vukovaru, pomažem im i to me čini sretnom. Često odlazim u Vojvodinu i u rodne Kukujevce za koje sam ostala vezana. Tamo su ostaci moje prošlosti. Svaki odlazak me čini sretnom pogotovo kad sretnem drage ljude s kojima sam provela djetinjstvo«, kaže ona.
Nezaboravljeni zavičaj
Koliko voli svoj zavičaj govori i činjenica da je predsjednica Zavičajne udruge Kukujevci od 2015. godine, te članica skupštine Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Želja joj je očuvati veze Kukujevčana i sačuvati uspomene na rodni kraj.
»Kroz angažman u udrugama trudim se dati svoj doprinos u očuvanju baštine mog zavičaja. Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata sa sjedištem u Zagrebu osnovana je 1991. godine u svrhu prvenstveno pomaganja svih protjeranih mještana Hrvata iz Srbije da se lakše uklope u život u Hrvatskoj, da mogu sve potrebne informacije oko dokumenata, zaposlenja i drugoga naći na jednom mjestu, dakle da se protjerani Hrvati što bezbolnije uklope u život u Hrvatskoj. Zavičajna udruga Kukujevci osnovana je 1998. godine s ciljem očuvanja i njegovanja kulturnih, tradicijskih vrijednosti i običaja iz Kukujevaca i Srijema, očuvanja narodnih nošnji i folklora iz starog zavičaja, održavanja susreta i veza s prognanim i raseljenim mještanima i onima malobrojnima koji su ostali u Kukujevcima i Vojvodini. Organiziranjem kulturnih, zabavnih, sportsko-rekreativnih i drugih aktivnosti, radom na očuvanju nošnji i folklora iz starog zavičaja te održavanjem veza s raseljenim mještanima Kukujevaca i svima onima koji su na bilo koji način vezani s tim mjestom te s drugim zavičajnim udrugama, želimo očuvati uspomene na svoj rodni kraj. Također, svojim djelovanjem i donacijama želimo očuvati i sanirati važne objekte u Kukujevcima. Udruga danas broji 580 članova i mogu reći das am zadovoljna radom. Svaki naš zajednički susret je veoma emotivan a naša ljubav prema rodnom selu ne jenjava ni poslije više od 30 godina. To se posebno vidi u humanitarnim akcijama koje redovno organiziramo kako bi pomogli sanaciju naše župne crkve ali u drugim prilikama kada je to potrebno«, ističe Tatjana.
Obnova crkve
Kako dodaje, crkva Presvetog Trojstva u Kukujevcima je crkva od velikog značaja u Srbiji i samo kao takva bi bila šteta da ostane devastirana i zapuštena.
»Za protjerane Kukujevčane bi puno značilo njeno obnavljanje, jer ta crkva predstavlja njih i njihov nekadašnji život. Njena obnova bi nam bila od neprocjenjivog značaja. U njoj je nas većina krštena, pričešćena, krizmana«, kaže ona.
U suradnji s vlč. Nikicom Bošnjakovićem, župnikom iz Šida koji pokriva i župu Kukujevci, članovi Zavičajne udruge Kukujevci u radnim akcijama i financijskom potporom pomogli su obnavljanje kapelice Majke Božje u polju u Kukujevcima. Nastavljeni su poslovi na uređenju i održavanju katoličkog groblja u Kukujevcima. Prikupljenim sredstvima napravljena je ograda i obnovljen križ na ulazu u groblje. Uključili su se u realizaciju velikog projekta obnove crkve Presvetog Trojstva u Kukujevcima, spomenika kulture od velikog značaja.
Neraskidive veze
Tatjana dolazi rado u svoj rodni kraj. Osim vezanosti za rodno selo, ima veliki broj prijatelja koje je stekla u djetinjstvu i u osnovnoj školi s kojima je i danas u kontaktu.
»Za mene kao i za ljude koji su nekada živjeli u Kukujevcima, sjećanja na rodni kraj nikada neće izblijediti. Neki imaju gorka sjećanja, a neki se rado vraćaju u ta vremena. Na susretu koji organiziramo svake godine, uvijek je veliki broj Kukujevčana. Kukujevčani ma gdje živjeli, a ima nas svuda: u Osijeku, Budimcima, Podravskoj Slatini, Virovitici,Zagrebu, Sisku, Puli, Rijeci, rado dolaze. Mnogo je zagrljaja i suza radosnica i uvijek je lijepo vidjeti sreću i zajedništvo. Iako smo raseljeni, trudimo se očuvati naše običaje, kao i veze sa zavičajem. Volim svoj rodni kraj. Imam puno prijatelja koji žive u Srijemu s kojima sam svakodnevno u kontaktu. S radošću se sjećam 1. svibnja na Lipovači koji je moja obitelj svake godine slavila s prijateljima iz Vognja, Srijemske Mitrovice i Laćarka. Mi djeca smo uživali u prirodi i druženju. Iako imam puno poslovnih i obiteljskih obaveza, nađem vremena posjetiti ih i rado dolazim na kulturna i vjerska događanja koja se organiziraju kako u našoj župi, tako i u organizaciji hrvatskih kulturnih udruga u Srijemu. Smisao života je i druženje i treba ga što kvalitetnije provoditi, ali isto tako i očuvati uspomene i veze s rodnim krajem i tu ljubav prema njemu prenijeti i na mlađe naraštaje«, kaže Tatjana na kraju razgovora.
S. D.
