Kultura
Nuklearni fizičar svjetskoga glasa
Akademik Gaja Alaga (Lemeš, 3. VII. 1924. – 7. IX. 1988., Zagreb) osnovno je i srednje obrazovanje završio u Lemešu i Somboru. Studij je započeo na Tehničkom fakultetu u Budimpešti 1943. godine i nastavio najprije na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a potom na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1946. godine. Na istom je fakultetu diplomirao (1950.) i doktorirao (1955.), gdje je i zaposlen. Izabran je za docenta 1958., a za izvanrednog profesora 1961. godine. Postao je redoviti profesor 1966. godine u Zavodu za Teorijsku fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Paralelno radi i na Institutu Ruđer Bošković.
Međunarodna afirmacija akademika Alage počinje njegovom specijalizacijom u Institutu Niels Bohr, Kopenhagen 1952. – 1954. Tamo objavljuje, u suradnji s A. Bohrom i B. Mottelsonom, budućim nobelovcima, rad o izbornim pravilima u zračenju jezgre emisijom fotona i elektrona. Detalji o tom radu su u dijelu članka posvećenom znanstvenom doprinosu akademika Alage. Međunarodni boravci se nastavljaju najprije u Lawrence Radiation Laboratory, Berkeley, USA (1958. – 1959.). Boravio je i na New York State University u periodu 1964. – 1965. Nešto kraći boravak je bio u Parizu 1967. godine. Akademske godine 1973. – 1974. je na Ludwig Maximilian Universität München. Još jedan boravak uključio je Uppsalu 1977. godine. Njegova znanstvena postignuća omogućila su mu važne međunarodne kontakte i međunarodni ugled. S druge strane, velik broj boravaka u prestižnim međunarodnim centrima je istovremeno pojačavao njegov visoki međunarodni status te ga opskrbljivao obiljem iskustava, koja će prenositi domaćoj sredini. Imao je ponudu za rukovodeće mjesto u znanstveno-istraživačkom centru vani, ali se opredijelio za Zagreb, kao centralno mjesto svoje aktivnosti. Priznanja je dobio i u Hrvatskoj. Postao je članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada JAZU) 1968. godine. Obnašao je niz rukovodećih funkcija u akademskim krugovima i u Hrvatskoj i izvan nje. Među ostalim, bio je član uredništva svjetski uglednog časopisa za znanstvena otkrića Physics Letters, počasni član Mađarskog fizikalnog društva Loránd Eötvös, član Komisije europskog fizikalnog društva, predsjednik Društva matematičara i fizičara Hrvatske, glavni i odgovorni urednik časopisa Fizika, dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, predsjednik Zajednice za fiziku Hrvatske, predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, predstojnik Znanstvenog vijeća zavoda za Teorijsku fiziku Instituta Ruđer Bošković.
Znanstveni doprinos
Kako se navodi u Leksikonu podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, znanstveni doprinos Gaje Alage ogleda se u sljedećem:
»Ubrzo nakon otkrića K-izbornih pravila intenziteta za beta- i gama-prijelaze u deformiranim atomskim jezgrama 1955., za koje su Bohr i Mottelson 1975. dobili Nobelovu nagradu, Alaga je i sam otkrio jedan novi asimptomski tip izbornih pravila u deformiranim jezgrama i objavio članke u američkim znanstvenim časopisima Physical Review 1955. i Nuclear Physics 1957. godine. Ta dva znanstvena rada pripadaju među najviše citirane publikacije hrvatskih znanstvenika u svjetskoj znanstvenoj literaturi. Pravila intenziteta i izborna pravila za deformirane jezgre ostaju važnim elementom svjetske znanstvene baštine pod općeprihvaćenim nazivom Alagina pravila. U svojem kasnijem dugogodišnjem znanstvenom radu ostvario je svjetske znanstvene prodore i na drugim područjima. Sâm te skupa s G. Ialongom izračunao je karakteristike jezgara žive i zlata (Bulletin of the American Physical Society, 1959.; Physics Letters, 1966.; Nuclear Physics, 1967.). Iz tih je izračuna izrastao model jezgre – tzv. Alagin model – koji dobro opisuje obilježja jezgara u prijelaznom području između steričnih i veoma deformiranih. Sa suradnicima u Institutu Ruđer Bošković poopćio je pravila intenziteta i izborna pravila vibracijskih jezgara uzimajući, uz nulti član, i najvažnije korekcije prvoga reda (Proceedings of International Conference on Nuclear Physics, München, 1973.). Zajedno s V. Paarom klasificirao je stanja jezgara u području najvećega momenta vrtnje primjenom vibracijskoga modela i spomenutih izbornih pravila te našao uvjete u kojima se tzv. model grozdova svodi na model aharmoničnoga vibratora i jedne čestice (Physics Letters, 1976.; Fizika, 1977.; Supplement I, 1.; Nuclear Instruments and Methods, 1977.). Osim nuklearne strukture, konstanta Alagina znanstvenoga interesa bili su i fundamentalni problemi interpretacije kvantne mehanike. Napisao je prvu hrvatsku monografiju o nuklearnoj fizici u okviru udžbenika I. Supeka Teorijska fizika i struktura materije (Zagreb, 1964.).«
Izuzetna osobnost
Akademik Alaga potječe iz zemljoposjedničke obitelji bunjevačkih Hrvata koja je plemićki status stekla 1722. godine. Živio je, bez otvorenog političkog angažmana, u dva totalitarna sustava ne dočekavši krah sistema, koji ga nije štedio. Nevjerojatno je kako je u tim okolnostima uspio postići međunarodnu afirmaciju često se suprotstavljajući ideološkim zabludama. Godine 1949. je privremeno maknut s fakulteta zbog svog zemljoposjedničkog (»kulak«) podrijetla. Imao je sreću izbjeći fizički obračun koji je za njega i za grupu sličnih pripremila lijeva grupacija vršnjaka. Tijekom specijalizacije na Institutu Niels Bohr u Kopenhagenu temeljito se upoznao s kvantnom fizikom. Ni danas, u našoj sredini, nije prepoznata stigma koju je kvantna teorija izazivala kod totalitarista obje boje. Akademik Alaga je tu kvantnu (relativno opasnu) teoriju godinama, kroz razne komponente, predavao na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1964. bio je prvi potpisnik dokumenta koji se suprotstavlja planovima svemoćne »Savezne komisije za nuklearnu energiju – SKNE« o gradnji nuklearne elektrane neodgovarajućih karakteristika. Dok je radio i na Institutu Ruđer Bošković, organizirana je kampanja da se takvi vanjski suradnici Instituta otklone s Instituta, što je usprkos velikom otporu doista i provedeno. Akademik Alaga je želio ujediniti fizičare koji su bili institucionalno razdvojeni. Velika većina fizičara ga je podržavala. Uz široku potporu je izabran za predsjednika »Zajednice za fiziku«. Procjenjujući da postoji opasnost od ujedinjenih, od sustava odvojenih organizacija, jednom od Alaginih nasljednika na mjestu predsjednika, u prostorijama jednog Visokog suda, otvoreno je rečeno da za »Zajednicu« nema mjesta u sustavu! Stoga se »Zajednica« nije mogla formalno registrirati. Kao sveučilišni profesor nije se pokorio telefonskoj naredbi iz CK da propusti na ispitu nećaka jednog od, tada najmoćnijih, članova totalitarnog sustava. Na telefonsko traženje je odgovorio da treba dobiti pismenu naredbu. Naravno, pismeno traženje nikad nije stiglo. Pričanjem ove epizode akademik je, na sebi svojstven način, mlađim suradnicima prenosio metodologiju otpora političkom nasilju vladajućih. U pravom trenutku je osjetio mogućnost da se Fizičkom odjelu izgradi nova zgrada. Naime, stara zgrada Fizike na Marulićevom trgu 19 bila je rascjepkana na različite odjele poslije II. svjetskog rata i prostor koji je ostavljen fizici nije bio dovoljan za budući razvoj. Okupio je oko sebe mlade suradnike, razmjestio ih po raznim mjestima odlučivanja i izvedbe, nazočio je iskolčenju terena za novu zgradu i nažalost preminuo prije završetka zgrade na lokaciji Bijenička 32 u Zagrebu. Njegovim nasljednicima uspjelo je imenovati jednu od ulica u Zagrebu njegovim imenom!
Brižnost za mlađe
Ljubav prema najmlađima je iskazivana tijekom posjeta rodnom Lemešu kroz darivanje knjiga djeci zainteresiranoj za znanost. U svoj je dom primao studente iz Lemeša. Akademik Alaga je sa svojim studentima održavao temeljne, čuveno duge razgovore: »Nema glupih pitanja, postoje samo glupi odgovori«. Okupio je na Institutu Ruđer Bošković i Fizičkom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta mlađe suradnike i ohrabrivao ih u njihovom znanstvenom radu »Zagrebačka škola nuklearne fizike«. Znao je šokirati sugovornika ovakvom vrstom pitanja: »Postoji li Mjesec, ako u njega ne gledamo«. Ova je rečenica naoko bez smisla. No fizičari bi trebali biti svjesni da to pitanje zadire u same temelje spoznajne teorije u pokušaju razumijevanja Kopenhaške interpretacije kvantne fizike i dio je dvoboja divova Einsteina i Bohra. Naime, Kopenhaška interpretacija je utemeljena na uvjerenju da je mikroobjekt prisiljen uskočiti u jedno od mogućih stanja pri interakciji s makroobjektom. Taj probabilistički aksiom Einstein nikad nije prihvatio, ali su eksperimenti pobijali Einsteov pristup. Akademik Alaga je uporno poučavao mlade fizičare upravo o Bohrovom pristupu, s kojim se duboko povezao tijekom boravka u Institutu Niels Bohr.
Za svoj znanstveni rad primio je mnoga priznanja. Dobitnik je republičke nagrade Ruđer Bošković za važno znanstveno otkriće 1968. te počasne medalje Sveučilišta u Bruxellesu.
Napustio nas je u punom naponu sposobnosti, prerano, baš u trenucima kada su njegove zamisli i o znanstvenom radu i u organizaciji tog rada došle u fazu uspješne realizacije. Visoko cijeneći ulogu akademika Alage u razvoju svjetske znanosti, svjetski autoriteti iz nuklearne fizike, njih više od dvadeset, svojim su radovima tiskanim u časopisu Fizika 22 (1990.) 1, odali akademiku svoje poštovanje i počast.
Preminuo je 7. IX. 1988. u Zagrebu, a pokopan je u Lemešu.
Prema: prof. emerit. Miroslav Furić, Sveučilište u Zagrebu (Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH-a, broj 15); Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca (svezak 1)
