Kolumne
Spavam danju, radim noću...
Na stranicama ovog tjednika još prije punih dvanaest godina, punih mjesec dana, puna četiri nastavka, pisali smo serijal otvorenih pisama tadašnjem ministru prosvjete ne bismo li ga privoljeli da razmisli o tome da u program obavezne školske lektire uvrsti Alana Forda. Alana Forda na klupe! bio je prvi naslov iza kojega je slijedio tekst o ovome nenadmašnom stripu koji odmakom vremena djeluje sve svježiji i aktualniji. Osim informacija o tvorcima i maestralnom prijevodu, opisa glavnih i sporednih likova i lamentiranja o njegovoj umjetničkoj vrijednosti i univerzalnim porukama koje nosi, bavili smo se i detaljima koji svojim crnim humorom tjeraju suze na oči, i to tako što smo čitateljima postavljali pitanja sjećaju li se nekog od njih. Dijalog poput onoga u kojemu dječak u redu za cirkus pita je li istina da nastupa patuljak s nosom slona i odgovor Boba Rocka da to nije istina jer nastupa slon s nosom patuljka koji proždire brbljavu djecu moguć je samo u scenariju kojega smisli Magnus, nacrta Bunker i prevede Max Brixy, baš kao i natpis na ploči da je posjet bolesnicima svakog osmog četvrtka od jedan do jedan i pet poslije ponoći.
Alanfordovskih primjera, međutim, ima svakodnevno i u realnom životu. Samo ih treba primijetiti, o njima razmisliti i – ako to nije na vlastitu štetu – grohotom se nasmijati. Uostalom, svaki korisnik društvenih mreža upoznat je s malim milijunom bizarnih situacija, nepismenih i dvosmislenih poruka, »izuma« na kojima bi i sam Grunf pozavidio... U skupinu takvih primjera zacijelo spada i onaj koji je svojim potencijalnim korisnicima upriličio Srbijavoz na privremenoj stanici u Subotici.
Na zatvorenom oknu putničke blagajne – sve do danas – stajala je informacija o radnom vremenu koja uvelike podsjeća na onu o posjetu bolesnicima u Alanu Fordu. Dakle: »radno vreme (od 25. 06. 2024. do 05. 07. 2024.) 20.00 – 08.00; pauza 21.00 – 21.30, 02.00 – 02.15«!
Dođete li, recimo, u neko gluho doba dana – a to je razdoblje od osam ujutro do osam navečer – osim iznenađenja, čuđenja i eventualnog bijesa nećete dobiti ništa drugo, jer nema nikakve dodatne informacije o razlozima ovakvog radnog vremena, a nedostatak znanja, poznato je to od davnina, najšire je polje za nagađanje, širenje propagande i straha, manipulaciju ili jednostavno za stari dobri »halo efekt« koji će patuljka s nosom slona za tili čas pretvoriti u slona s nosom patuljka.
Kako ni sami nemamo informacije o tome zašto putnička blagajna u Subotici u navedenom razdoblju radi isključivo noćnu smjenu, a kako smo i sami stvorovi sa svakodnevnih milijun grijeha (mišlju, riječju i djelom), neka nam u startu od Svevišnjeg Uprave Srbijavoza bude oprošteno što ćemo se poslužiti najnevinijim mogućim pristupom u ovakvim situacijama: bezveznim pitanjima s blagom primjesom zloće kako bi ona potaknula i druge na razmišljanje i kreiranje vlastite storije kada već od samog Srbijavoza nema nikakve informacije. Slobodni smo, dakle, upravu, ispostavu ili što već cijenjene firme upitati jesu li nesnosne vrućine koje ovih dana haraju našim područjem razlog što blagajnici rade isključivo treću smjenu? Je li sunce u limenoj bodi toliko upeklo u glavu blagajnicima da je prelazak na rad noću jedini izlaz? Ako je odgovor potvrdan, bravo! To je pravi primjer brige o zdravlju svojih zaposlenika. Ili pak: je li privremeni prijelaz na noćnu smjenu bio zapravo jedini izlaz zato što nema dovoljno zaposlenih, jer je netko možda na godišnjem odmoru? Ako je odgovor potvrdan, hmmm – bravo! Ali i onda ostaje pitanje zašto onaj drugi ne radi po danu? Ili pak:... Dobro, dosta. Potrudite se i sami, razvijajte svoje vijuge u traženju mogućeg razložnog odgovora. Ovo je prilika koja vam se pruža samo još danas.
Kako, međutim, svaka medalja ima i svoju drugu stranu, ostaje pitanje upravi, ispostavi ili što li već Srbijavoza jesu li prilikom donošenja ove odluke razmišljali i o interesima putnika? Sudeći po kratkoj i jasnoj informaciji zalijepljenoj na okno blagajne – očito nisu. Jer da jesu, građane bi blagovremeno obavijestili o promjeni radnog vremena putničke blagajne. Da jesu, prije donošenja ove nevjerojatne odluke, vjerojatno bi razmislili i o tome što ako nekom putniku nije najzgodnije doći u 2.20 noću ne bi li kupio kartu za vlak koji polazi prije ili poslijepodne istoga dana.
Ali, kako su odluke državnih institucija uvijek u rangu Božjih zapovijedi (o kojima se ni ne razmišlja, a kamoli raspravlja), svako dalje nagađanje i traženje logike u startu je besmisleno. Umjesto toga, ako postoji mogućnost ponavljanja nečega sličnog, jedan savjet Srbijavozu i jedan građanima. Prvima: ako je u bodi gdje je blagajna odveć vruće, kupite ventilator, a ako je hladno – grijalicu. Drugima: ako ste jučer planirali otići kupiti voznu kartu, odgodite odlazak za sutra. E, da: i pitajte ih zašto su radili noću.
Z. R.
