Širom Vojvodine

Prva vlasnica veterinarske ambulante

Jasmina Šarčević iz Subotice doktorica je veterinarske medicine s trinaest godina radnog iskustva. Prije tri godine otvorila je svoju veterinarsku ambulantu za kućne ljubimce Viva te je tako postala prva veterinarka koja je i vlasnica ambulante u gradu. Tako Jasmina ruši sve stereotipe o ovome zanimanju da je ono namijenjeno samo muškarcima.

»Bilo je situacija u početku da klijenti dođu, gledaju u mene i pitaju me gdje je doktor«, priča doktorica veterine i navodi da se s tim bori svojom stručnošću.

»U početku sam imala problema s tim, ali sad sve manje, jer su ljudi već navikli na mene i da znam što radim. Možda jesam mladolika i male visine, ali ne i mala po znanju.«

U ambulanti pruža široki dijapazon usluga, od pregleda i dijagnostike do kirurških usluga, a odnedavno kaže kako može raditi kompletnu biokemijsku analizu zahvaljujući novim aparatima.

»Ulažem u ambulantu koliko god mogu, nedavno sam je počastila za treći rođendan kompletiranim laboratorijem. Kako vrijeme prolazi ambulanta mi je sve više opremljena, imam više pacijenata i više posla«, kaže Jasmina ističući najprije zadovoljstvo što radi ono što voli.

Cijela obitelj uključena

Ljubav prema životinjama Jasmini se javila još u djetinjstvu, dok je živjela na salašu.

»Više sam bila na alovu kod krava nego što sam se igrala s lutkama. Sjećam se kad bi dolazio seoski veterinar liječiti krave, ovce i svinje, nisu mi dozvoljavali da budem u štali i gledam, već sam morala biti ispred. Plakala sam i molila ih da me puste unutra da vidim što rade mojim životinjama. Mislim da mi se još u tim trenutcima javila želja da budem veterinar i da onda ja njih ne puštam kod sebe«, priča kroz smijeh vlasnica Vive.

Kaže da joj je najljepše u ovome poslu što svakodnevno pomaže životinjama i time uveseljava i njihove vlasnike kojima su kućni ljubimci kao članovi obitelji. S obzirom na to da joj je ordinacija u dvorištu, svoju ljubav prema životinjama i poslu prenosi na kćerku. Kaže, ona se od malena zanima za veterinu, i sada sa svojih devet godina kada vidi životinju pokušava joj uspostaviti dijagnozu.

»Ona je u veterini sa mnom, srodila se s njom i njoj je normalno da gleda igle, kako vadim krv ili operiram. Ima afiniteta za ovo, zanima je ali još je rano govoriti koje će zanimanje odabrati na kraju.«

Veliku potporu u poslu i svemu što radi Jasmina pronalazi i u suprugu Saši Vinčiću koji je također doktor.

»Muž je medicinar, ali voli svoje znanje i vještine primjenjivati i kod mene u ambulanti. Kada nastane kaos i recimo neki neplanirani carski rez, uvijek su dobro došle dodatne ruke, a on je spretan u kirurgiji tako da mi može pomoći.«

Psi, mačke, zmije, gušteri, kunići...

U ambulanti Viva mogućnost liječenja imaju samo kućni ljubimci, tzv. mala praksa gdje su najzastupljeniji psi, mačke i male životinje. Kaže Jasmina da je radila nekada i u svinjcu, na tzv. velikoj praksi, ali ovdje se više pronašla jer živi u gradu i za ove životinje može uvijek biti dostupna. Osim navedenih, liječi Jasmina i egzotične životinje poput zmija, guštera, morskih prasića i kunića koji su kaže sve više zastupljeni. Njezinu ljubav prema životinjama i želju da im pomogne kad god može prepoznali su i vlasnici životinja te joj nerijetko zvone na kućna vrata kasno navečer ili u sred noći. Kaže, kada vidi životinju u nevolji, ne može joj ne pomoći koje god doba dana bilo. Priča nam kako je nekoliko dana čak i spavala s pacijentom janjetom jer ga je tako mogla bolje paziti.

»Jednom su mi donijeli janje i ostavili na nekoliko dana dok ga nisam izliječila. Bila mu je nogica problematična, a nisam mogla operirati jer je bila premalena. Nekoliko dana smo ju sanirali i liječili, a spavao je pored mene u krevetu kako bih čula kada zaplače da ga nahranim. Na kraju sam ga vratila zdravog vlasniku.«

Veterinarka Šarčević upozorava kako životinje treba čuvati od ovih visokih temperatura, naročito one koji imaju dugačku i debelu dlaku.

»Ne smijemo izvoditi kućne ljubimce van kada je jako toplo. U šetnju s njima treba ići ili rano ujutru ili navečer, inače kolabiraju. Jako je opasno transportirati ih na velike udaljenosti, naročito su problem granice. Najosjetljiviji su brahiocefalične rase kao što je engleski buldog i francuski buldog i mopsevi, oni su kritični jer imaju skraćeni nosić i ne mogu se nadisati. Osjetljive su i rase koje imaju gustu dugačku dlaku, pogotovo čau čau, oni imaju bundu i na ovakvim temperaturama moraju biti pod klimom. Mačke su otpornije, ali ni njima ne godi ovako toplo. Treba ih hladiti, ali ne polivati ih vodom skroz već šape samo rashladiti jer se na šape znoje. Preporuka je stavljati im hladan ručnik na šape, a ne po cijelom tijelu da budu mokri. Eventualno malo stomak«, kaže Šarčević.

J. D. B.