Tema
Raste broj radnika, rastu i doznake
Sezonski poslovi u Hrvatskoj postali su posljednjih nekoliko godina vrlo privlačni za radnike iz Srbije i iz godine u godinu sve više ljudi odlazi u susjednu državu radi posla, naročito u turističkoj sezoni. Veći broj uposlenih vidljiv je na terenu preko priča ljudi koji tamo rade ali i po višestrukom uvećanju novčanih sredstava koje radnici iz Srbije na radu u Hrvatskoj šalju kući.
Uspoređujući iznose novčanih doznaka, Index.hr piše kako je 2013. godine iz Hrvatske u Srbiju poslano 12 milijuna eura osobnih doznaka, a iz Srbije u Hrvatsku 7,7 milijuna. Takva je situacija bila sve do 2017. kada je iznos osobnih doznaka iz Srbije u Hrvatsku (21,9 milijuna eura) premašio iznos doznaka iz Hrvatske u Srbiju (20,9 milijuna). Međutim, tada počinje veliki zaokret, točnije astronomski rast iznosa osobnih doznaka iz Hrvatske prema Srbiji i stagnacija iz Srbije prema Hrvatskoj. Samo u dvije godine iznos iz Hrvatske prema Srbiji raste za 31,5 milijuna eura godišnje, zatim je došla pandemija i zbog loše sezone stagnira, a do prošle godine raste za dodatnih 80,3 milijuna. Za to vrijeme su osobne doznake iz Srbije prema Hrvatskoj tek neznatno rasle pa je 2023. vrijednost osobnih doznaka iz Srbije u Hrvatsku iznosila 26,3 milijuna eura, a iz Hrvatske u Srbiju 132,4 milijuna. Tako su radnici iz Srbije zaposleni u Hrvatskoj kući poslali pet puta veći iznos nego radnici iz Hrvatske zaposleni u Srbiji. Osim što raste broj sezonskih radnika, raste i broj onih koji se iz Srbije useljavaju u Hrvatsku na duži rok, navodi Index.hr.
Povezivanje poslodavaca i radnika
Agencija Agava iz Novog Sada uspješno se bavi povezivanjem zainteresiranih radnika iz Srbije s poslodavcima iz Hrvatske. Gordana Perge koja vodi ove poslove u agenciji Agava kaže kako interes posljednjih godina raste.
»Već preko petnaest godina mi radimo zapošljavanje u Hrvatskoj, kada još nitko nije ni počeo raditi to. Bili smo prvi koji smo to počeli i koji radimo baš aktivno. Najviše radimo Istru i imamo preko sto ugostiteljskih objekata s kojima surađujemo. Većinom su to privatni restorani, kafići, plažni barovi, slastičarnice, pekarnice, generalno privatni ugostiteljski objekti. Slabije radimo s hotelima, mada imamo suradnju i s nekoliko hotela, odnosno lanaca hotela. Ali, jednostavno kod njih je neka druga vrsta zapošljavanja, koje je dosta masovno i dosta manje su posvećeni radnicima u odnosu na same direktne poslodavce ili privatnike s kojima imamo bliskiju suradnju i gdje su i plaće dosta bolje u odnosu na hotele. To su sve parametri zbog kojih se više odlučujemo na suradnju s restoranima nego s hotelima i uopće tim velikim kompleksima«, kaže Perge.
Ona kaže kako plaća u Hrvatskoj ovisi od pozicije, odnosno iskustva i stručnosti koji se zahtijevaju na određenom radnom mjestu.
»Plaće ovise od pozicije. Radimo zaista s velikim brojem pozicija, sobarice idu u hotele pa to slabije radimo; imamo neke privatne apartmanske smještaje, mobilne kućice, kampove i plaća ide od nekih 800 do 1.000-1.100 eura. Više se fokusiramo na konkretno ugostiteljsko osoblje – kuhare, konobare, servirke, pizza majstore, roštilj majstore, prodaja sladoleda, to je nešto što je najtraženije.«
Perge kaže kako su kuhari i konobari najtraženiji i njihove plaće su i više od ostalih.
»Kuharske startne plaće idu od 2.500 do 3.000 eura, a konobari imaju jako veliki raspon plaća, ovisno od tipa posla: od 1.200 do 1.800 su njihove startne plaće, plus bakšiš. Jako puno ovisi od radnog iskustva, prije svega od činjenice je li u pitanju samostalni 'a la card' konobar, kada se radi filetiranje ribe, dekantiranje vina i uopće sama ugostiteljska struka ili je neka druga varijacija, pa se radi o pomoćnom konobaru, serviru koji također ima svoj fiksni dio a radi samo serviranje i abserviranje stolova, to jest kada radi čišćenje, rasklanjanje stolova. Od svega toga ovisi plaća. Također je jako bitno, posebno za Istru, znanje stranih jezika. U Istri je njemački jezik visoko kotiran i kada čuju da konobar govori njemački, on u startu dobija mnogo veću plaću nego ostali. Isto tako i kuhari. Mnogo ovisi o radnom iskustvu, jesu li radili mediteransku kuhinju, morske plodove, ribu ili su to kuhari koji većinom rade kuhana jela i neku totalno drugu priču. Oni obično idu na neku pomoćnu poziciju. Sve, dakle, ovisi o radnom iskustvu«, objašnjava Perge.
Dodaje kako se za rad u Hrvatskoj njihovoj agenciji javljaju zainteresirani iz cijele Srbije.
»Radimo s velikim brojem ljudi iz cijele Srbije, oko 60 % je iz južnog dijela zemlje, mada imamo i iz Vojvodine: iz Subotice, Bačke Topole, Pančeva, Rume, Inđije. Radimo cijelu Srbiju pa se tako veliki broj zainteresiranih javlja iz Leskovca, Vranja, Niša.«
Perge dodaje kako je svake godine ova razmjena na obostranu korist sve veća.
»Svake godine je sve veći broj ljudi koji odlaze raditi u Hrvatsku. Prije svega je sve veći broj ugostiteljskih objekata s kojima sklapamo suradnju, što je jako bitno. Širimo se putem preporuka i jako lijepo nam ide, tako da svake godine netko novi čuje za nas u tom mjestu i onda se dalje proširuje suradnja. S druge strane, i jako veliki broj ljudi javlja nam se preko preporuke. Sada smo baš imali slučaj iz Leskovca da su se prijatelji slučajno čuli, saznali za nas, i evo već jedna radnica radi kao pomoćna radnica na pranju suđa u jednom restoranu, a onda je njen sin pričao drugaru i njegova majka nam se javila i nju smo također uposlili. Tako da putem preporuke razvijamo jednu finu suradnju i s poslodavcima i radnicima.«
Što se tiče dobijanja radnih dozvola, Perge kaže kako nije kompliciran postupak ali to rade sami poslodavci.
»Mi radimo direktno spajanje s poslodavcem koji zatim radi prijavu, radnu dozvolu. To ne ovisi ni od nas ni od poslodavca ni od kandidata. To najviše ovisi od njihovog MUP-a, i od općine do općine, od županije do županije ovisi koliko će trajati. Nekada traje deset dana, a nekada se odulji i na mjesec dana. Naše je da prikupimo dokumentaciju od svakog kandidata, što nije ništa teško; potrebna je potvrda o nekažnjavanju i putna isprava. Nemaju neku veliku dokumentaciju, ali onda kada se preda ovisi samo i isključivo od njihovog MUP-a«, objašnjava Perge.
Isplativ rad u sezoni
Kuhar iz Sombora Stefan Bošnjak (24) već tri sezone radi u Hrvatskoj i za to vrijeme je radio više poslova u sezoni i van sezone kao kuhar, pizza majstor u Rijeci, kampu u Omišlju na Krku a ove godine radi u restoranu u Staroj Baški na Krku.
»Radimo u prosjeku 10-12 sati dnevno, špic sezone nam je od polovice lipnja i traje do početka rujna. Uglavnom radimo, a slobodne aktivnosti su nam noću i ujutru. Što se tiče uvjeta rada, smještajem smo zadovoljni, imamo sreću da imamo klimatiziranu kuću s terasom, a što se tiče plaće ona je na vrijeme i vrlo smo zadovoljni njenom visinom. Budući da ove godine šef kuhinje nije mogao doći, nas trojica uposlenih kuhara zajedno radimo na toj poziciji. Pripremamo morske specijalitete u kombinaciji s klasičnim balkanskim menijem, ništa previše odskakanja«, kaže Bošnjak.
Zaposlio se u Hrvatskoj preko preporuke, a dolazi raditi jer je isplativo, kaže.
»Do zaposlenja sam došao preko preporuke, preko drugara koji je također došao preko preporuke, i koji je također došao preko preporuke. Tako to funkcionira. Što se tiče radne dozvole, nema problema; jedino smo ove godine malo dulje čekali. Inače, prve godine se dobije na šest mjeseci, a kasnije može i do godinu dana. Što se tiče planova, svake godine kažem da neću više na sezonu, ali dođem opet jer je isplativo. U restoranu u kojem radim rade uglavnom Somborci, a u kampu u Omišlju gdje sam radio većina su bili iz Novog Sada. U svakoj sezoni veći je broj radnika bio iz Srbije negoli iz Hrvatske pa sam tako do sada upoznao samo jednog kuhara i jednog šefa kuhinje koji su iz Hrvatske«, prenosi nam Bošnjak svoja iskustva s rada u Hrvatskoj.
Tihana Pavlović (30) iz Subotice radi u Rovinju, a posao je pronašla preko interneta, sama.
»Radim kao trgovac, prodajem dizajnerski nakit u galeriji u Rovinju. Posao sam pronašla preko interneta i direktno se obratila poslodavcu. Imam hrvatske papire što mi je ubrzalo dobivanje radne dozvole, ali mislim da bi posao dobila svakako, i bez papira. Uvjetima rada sam zadovoljna, a plaćom i smještajem malo manje. Ostajem ovdje tri mjeseca«, prenijela nam je svoje iskustvo Tihana.
J. D.
