Širom Vojvodine

Vizija agencije »Visions«

Agenciju za marketing i dizajn Visions u Subotici Stevan Sič je osnovao 2001. godine, kako kaže, silom prilika. Dugo godina radio je kao strojarski tehničar u subotičkoj tvornici Sever, a tijekom svih tih godina tisak mu je bio hobi. No, nije ni slutio da će mu hobi prerasti u posao kojim se bavi već dulje od dva desetljeća. Na početku svog posla bavio se sito tiskom, a kasnije je došla ideja da započne vlastiti biznis. 
»Otvorio sam Agenciju za marketing i dizajn Visions, pa sam se nekako više bazirao na rad same agencije nego na tisak. Prihvatio sam tada da radim poslovno-gospodarski katalog Grada Subotice, razne reklamne materijale, nisam bio u poziciji odbijati poslove, pa sam prihvaćao čak i tiskanje maturalnih radova koje sam sebi obećao da više neću raditi«, kaže Sič.
Pored raznih događanja, skupova, reklamnih kampanja koje je njegova agencija radila, Sič izdvaja turnir u Street basketu ispred Gradske kuće u Subotici koji je organizirao uzastopno sedam godina. 
»Ono što sam primijetio je kako su djeca prepuštena sama sebi i kako se nitko ne želi baviti organiziranjem događanja gdje će se oni okupiti, igrati svoju igru, steći nova poznanstva i pokazati svoje umijeće u sportu kojeg igraju s tolikim žarom. Turnir se održavao za djecu od četvrtog do osmog razreda, baš onaj uzrast kada se opredjeljuju kojim sportom se žele baviti. Sada umjesto turnira organiziram koncerte za Svjetski dan glazbe u suradnji s Muzičkom školom Subotica, kao i s osnovnim školama István Széchenyi iz Subotice i Matija Gubec iz Tavankuta. Ove godine, 21. lipnja se treći put održao »Ulični glazbeni festival – Visions Korzo 2024« s glazbenim i folklornim nastupima, ali i izložbom starih zanata i rukotvorina. Osim škola koje sam naveo, sudjelovali su i Subotički tamburaški orkestar, KUD Mladost 1947, zbor Femina vox, kao i polaznici Plesne škole Dolce Dance. Radim sve ovo zbog toga da se mladi afirmiraju u svojim poljima interesa te da im se pruži prilika da prikažu svoje znanje. Time djeca svojim nastupima stječu samopouzdanje, a meni osobno je najljepša nagrada kada vidite dječji osmijeh i radost nakon koncerta jer znaju da su učinili svoje bližnje ponosnima«, govori Stevan Sič.

Knjigovezački zanat

Uz to što se već trideset godina bavi tiskom, Sič radi i uvezivanje knjiga. 
»Pošto čovjek nikada ne može imati sva znanja i vještine, zamolio sam tada Gabora Šok Lajoša, vlasnika čuvene Knjigoveznice Šok, da mi pokaže njegov način rada, pritom ne znajući da su mu to posljednji mjeseci života. On je svesrdno prihvatio i pokazivao mi svoje male tajne bez kojih danas ne bih mogao raditi ovaj stari zanat. Knjigoveznica Šok je osnovana krajem XIX. stoljeća, zanat su prenosili s koljena na koljeno, oni su veliki dio povijesti ovoga grada. Proveo sam kod njega četiri mjeseca, upijajući znanje što sam više mogao, jer zaista sam htio uplivati u vode restauracije starih knjiga, njihovog ponovnog uvezivanja i davanja novog života knjigama koje će biti od koristi dolazećim generacijama. U tom procesu obuke ostao mi je upamćen jedan detalj. Budući da sam već znao raditi tvrdi uvez, poanta je bila da mi je falilo par caka kako obaviti taj posao efikasnije. Nakon što mi je pokazao svoj proces rada, rekao sam mu kako su  posljednjih minut i pol baš ta caka koja mi je falila. Ubrzo nakon toga, Šok je preminuo, odnoseći sa sobom znanje koje se trudim da ne bude izgubljeno, iako sam naučio samo djelić njegovog znanja. Dugujem mu vječnu zahvalnost za priliku koju mi je pružio, jer radim ono što volim i čuvam ovaj stari zanat«, kaže Sič.
Radi sada matične knjige za matični ured Grada Subotice, ali to je, kako kaže, proces koji je jako spor. 
»Naravno, sve ovisi od knjige do knjige, treba li se ona posebno rastaviti, tabaci ponovno lijepiti ili šivati, sušenje traje danima, prave se nove korice, ovisi također je li običan ili francuski uvez. Pristiglu knjigu rastavljam, stave se vođice, uzima se knjigovezačko platno, knjiga se šije list po list, tabak po tabak. Pristupa se procesu poravnanja stranica, ali knjiga se ne smije sjeći kako ne bi odsjekli dijelove rukopisa. Nekada se pisalo od početka do kraja stranice i van obilježenih linija. Lijepili su se papirići ako slučajno ne stane sve tu na stranicu. Ako se dogodi da je stranica pocijepana, lijepi se preko nje prozirni papir kako bi se stranica sačuvala od daljnjeg habanja, a da se pritom vide podaci koji se nalaze na samoj stranici ispod tog nalijepljenog papira. Knjigovezački posao je jako spor, ima mnogo faza kroz koje treba proći. Misao vodilja u cijelom procesu restauracije je kako knjiga ne smije biti oštećena, ni po koju cijenu. Iskreno, mogu slobodno reći kako posao restauracije knjiga spada u neki vid umjetnosti. Najviše volim kada nakon završenog posla pogledam na policu, a tisak na koricama knjiga stoji u liniji, bez ikakvih odstupanja«, govori u zanosu Stevan Sič.

Reklame, tisak, dizajn

Agencija Stevana Siča bavi se i dizajnom, tiskom malih naklada i prodajom reklamnog materijala. 
»Radim tisak majica, pregača, gravuru, tisak malih naklada knjiga, brošura, pozivnica za razne prigode, jelovnike za restorane, korice za svečane diplome, tisak olovaka i drugih reklamnih materijala. U prijevodu, sve što vam padne na pamet, ja ću vam to otisnuti. Ono što znam sa sigurnošću je da sam među rijetkima koji radi na gotovim knjigama zlatotisak i suhi žig. To je stara tehnika koju treba znati, a prije svega, htjeti mučiti se s njom. Većina radi digitalni tisak, to je komercijalna priča, ovo što ja radim je više zanatska«, govori Sič. 
Njegov doprinos se također ogleda u pomoći hrvatskoj zajednici u vidu sponzorstva tiskanja raznih pamfleta, letaka i manjih publikacija. 
»Često mi dolaze mladi koji imaju svoje ideje, a na meni je da se potrudim te ideje pretvoriti u tisak. Nije sve u novcu, trebamo svi gledati kako pomoći, pogotovo mladima pred kojima je život i njihove karijere«, kaže na kraju Sič.

Ivan Ušumović