Tema

Spas se traži kod susjeda i na većim dubinama

Dugogodišnji problem nedostatka vodovodne mreže u Tavankutu i Mirgešu posljednjih godina eskalira svakoga ljeta, kada uslijed suše nestane vode u bunarima. Tako su i sada pojedini mještani ovih naselja primorani tropske vrućine preživljavati bez vode u kući! Oni koji imaju mogućnosti i dođu do slobodnog bunardžije, buše dublje bunare, a oni koji ne, vodu donose od susjeda. 
Ipak, rješenje problema se nazire budući da je završena projektno-tehnička dokumentacija koju je financirala Pokrajina za izgradnju vodovodne mreže, a kako iz Grada navode, mreža bi možda mogla biti završena do sljedećega ljeta. O ovome problemu pričalo se i na prošlotjednom sastanku predstavnika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini s ministrom vanjskih i europskih poslova Hrvatske Gordanom Grlićem Radmanom. Kako je predsjednik stranke Tomislav Žigmanov istaknuo, razgovaralo se o mogućnosti da se kroz IPA programe prekogranične suradnje traže sredstva.

Najkritičniji bunari na 10 m

Za to vrijeme Zvonko Moravčić iz Gornjeg Tavankuta (Lebović kraj) u kući nema vode već tri tjedna!
»Na drugom placu imamo dubinski bunar. Ondje odem i napunim cisternu i tako nabavljamo vodu koju koristimo za kuću. Mislim da ću bušiti novi bunar kako bi probali izbjeći ovo u budućnosti«, kaže Moravčić. 
Žiteljka Gornjeg Tavankuta, također iz Lebović kraja, Anica Lebović isto je ostala bez vode. 
»Nitko u susjedstvu nema vode. Morali smo staviti novu pumpu, pa sad imamo vode za nas, ali susjedi se i dalje bore. Uopće ne zalijevamo, ni vrt, ni travu. Zvala sam sve koga sam mogla. Iz Vodovoda su mi rekli – samo da dobijemo odobrenje i odmah smo tamo kod vas i kopamo u Tavankutu. E sad, kakvo odobrenje, ja nemam pojma, je li to do mjesne zajednice ili ne znam, znam samo da nemamo vode.«
Slična situacija je i u Vuković kraju gdje stanuje Jelena Cifra: »Imam četiri bunara i nijedan nema vode. Osušili su mi se rajčica i vinova loza u dvorištu. Pijem svakako kupljenu vodu, ali zalijevati i prati ne mogu uopće. Jučer je bio majstor i savjetovao da produbimo bunar, promijenimo pumpu, stavimo potapajući motor i ne znam što sve ne. Ali tko će to sada raditi? Juče smo uspjeli ispumpati četiri-pet kablova vode i to sam odnijela u podrum i jedan dio izlila u kadu, ali ta voda je žućkasta, puna je pijeska. Ništa ne mogu raditi bez vode, sada imam te neke rezerve, ali to se sve ugrijalo«.
Stipan Sarić, voćar iz Donjeg Tavankuta kaže kako je vodu ponovno dobio tek nakon što je promijenio pumpu. »Stavio sam drugu pumpu koja vuče s 10 metara. Prethodno smo produžili i gumu i šahtu, na kraju je došla i nova pumpa. Pala je razina vode sigurno, svi u susjedstvu imaju isti problem, a mi moramo stalno zalijevati jer nam se voćnjaci suše.« 
Sarićeva susjeda Nevenka Farkaš se za sada oslanja na pomoć susjeda kod kojih ide po vodu.
»Od Sarićevih donesem vodu u balonima za malo veće potrebe. Nikad ne puštam vodu, ne zalijevam ništa, eventualno kada se tuširam, a i to ako uspijem, pokušat ću večeras ponovno, ali ne vjerujem da ću imati vodu za večeras jer mi voda danas jako slabo curi. Susjed preporučuje da stavim novu pumpu, kaže kako je to nekih 13 tisuća dinara, ali to si ne mogu priuštiti sada. Mogu vam reći kako mi je jako teško. Vodu nemam nekih pet dana. Svi pričaju u selu kako nemaju vodu. Ako svi ostanemo skroz bez vode htjela sam zvati mjesnu zajednicu ili vatrogasce da dođu s cisternom da nam donesu vodu jer ne znam kako ćemo se drukčije snaći.«
Na suprotnom kraju Donjeg Tavankuta, u naselju Dikanovac dobili smo sličan odgovor i od Sande Benčik: »Veliki je problem s vodom. Kod mnogih mještana bunari su presušili, a kod puno njih je isto kao i kod nas voda otišla dolje te smo spuštali cijevi i stavljali jače pumpe kako bismo ponovno dobili vodu.«   
Da nije ovo prva godina kako se Tavankućani suočavaju s nestašicom vode u bunarim podsjeća i Mero Davčik iz Gornjeg Tavankuta koji uslužno kopa bunare. Kaže on kako je prije dvije godine bila slična situacija ovoj. 
»Voda se povuče dolje i onda treba ići za njom, a pitanje je kad će se ona vratiti ili uopće neće. Po mom mišljenju, ona će se vratiti, ali treba sačekati. Kad se stabilizira situacija u gornjem slijevu Dunava, a tamo sada ima vlage i kiše, voda će se polako vratiti natrag ali joj treba dati vremena«, kaže Davčik. 
Kako kaže Mero, u Tavankutu voćnjaka svakako gotovo više i nema, ali su zato proizvođači paprike trenutačno na najvećem udaru. 
»Generalno puno se vuče voda, ali ozbiljniji veliki bunari ne bi trebali tako utjecati na one pliće, barem ne ovako brzo. Ovo nije problem samo u Tavankutu, recimo u Žedniku i Bačkoj Topoli je ista situacija kao i kod nas, drastično opada razina vode. Ovaj problem nije posljedica prekomjernog zalijevanja ili nešto slično, već je nešto što se svugdje događa čak i ondje gdje se mnogo manje zalijeva nego kod nas«, kaže Mero. 
»Imamo puno bunara na 9 ili 10 metara koji su sada kritični. Radimo bunare na 50 metara s potapajućim motorima jer je to neko sigurnije rješenje. U suštini, nije nestalo vode, samo su plitki šahtovi. Voda se spustila, ali nitko ne želi dokopavati šahtove. Ima tko ne može, ali većina ne želi to raditi. Šaht više ne može biti na dva metra kao što je to nekad bilo, nego bi trebao ići na četiri metra. Fizički mi ne stižemo obići sva kućanstva jer nas nema dovoljno, tako da nastaje panika i zbog toga«, pojašnjava Davčik. 

I kad je ima, loše je kvalitete

Član Savjeta Mjesne zajednice Tavankut i predsjednik Mjesnog odbora DSHV-a u Tavankutu Tomica Vojnić Mijatov ističe kako je problem nedostatka vodovoda i presušivanje bunara u ljetnim mjesecima nešto s čime se Tavankućani suočavaju godinama unazad. Kaže, razne vlasti su obećavale svašta ali oni su još uvijek bez vode. 
»Naša ‘prva voda’ koja je na dubini do 10 m je gotovo svugdje presušila. Napadnuta nam je i ‘druga’ koja je na 40-50 m, ali ta je lošije kvaliteta od prve, puna je željeza. Koliko sam čuo, u nekim dijelovima Mirgeša i Tavankuta nestaje čak i te ‘druge vode’. Najsigurnija je ‘treća’, koja se izvlači s dubine od 100 m. Ondje vode ima, ali nema svatko mogućnost kopati tako dubok i skup bunar. Za naše selo je rješenje vodovodna mreža. Nadamo se da ćemo uskoro vidjeti i neke radove oko toga, a velika je stvar što je projektno-tehnička dokumentacija gotova«, kaže Vojnić Mijatov. 
Osim nedostatka vode, ističe on i problem tavankutske kakvoće vode. Kaže, voda im je, i kad je imaju, zagađena i loša za ljudsku uporabu. 
»Mi imamo pješčano tlo, koje je veoma porozno i lako upija sve pesticide kojima se špricaju voćnjaci. Također, svatko od nas u dvorištu pored bušenog bunara ima koji metar dalje i septičku jamu. Sve to dospijeva u našu vodu koju vadimo iz bunara, koja nam je jedina voda za sve kućanske potrebe«, ističe Vojnić Mijatov. 
Iz Zavoda za javno zdravlje Subotica kažu kako je ove godine na gotovo polovici uzetih uzoraka iz Gornjeg i Donjeg Tavankuta voda bila neispravna te da bi najsigurniji način opskrbom vodom za piće u ovim naseljima bio putem vodovoda.
»Tijekom 2024. u Gornjem Tavankutu uzeto je devet uzoraka (u četiri različita objekta) na mikrobiološko ispitivanje, a četiri uzorka na fizičko-kemijsku analizu. Pet uzoraka je bilo mikrobiološki neispravno, a u dva uzorka fizičko-kemijski parametri nisu odgovarali normama. U Donjem Tavankutu je uzeto deset uzoraka (u četiri različita objekta) na mikrobiološko ispitivanje i tri uzorka na fizičko-kemijsko ispitivanje. Dva uzorka su bila mikrobiološki i fizičko-kemijski neodgovarajuća«, rekla je spec. dr med. Zorica Mamužić Kukić iz Zavoda. 
Prema podacima iz Zavoda, ove godine su uzeta dva uzorka u OŠ Matija Gubec u Gornjem i Donjem Tavankutu gdje je bio po jedan neispravan u oba objekta te tri uzorka na mikrobiološku ispravnost u objektu PU Naša radost u Donjem Tavankutu gdje su sva tri bila ispravna. 
S obzirom na to da u naseljima Gornji i Donji Tavankut (kao i Mirgeš) ne postoji komunalni vodovod, kontrolira se voda u pojedinim objektima od javno-zdravstvenog značaja koji se opskrbljuju vodom za piće iz vlastitih vodnih objekata.

I. B. / J. D. B.