Širom Vojvodine
Ostvarenje glazbenog sna
U području glazbe jedan od uspješnijih ovdašnjih Hrvata koji živi izvan Srbije, te se stoga našao u rubrici Naši po svijetu, svakako je Marin Kopilović. Naš sugovornik rođen je u Subotici 1976. godine. U svom rodnom gradu završio je Ekonomsku srednju školu, kao i srednju Glazbenu školu na smjeru – pjevanje. U Beogradu je završio višu poslovnu školu Megatrend i smjer menadžerstvo, a 2000. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi prof. Ljiljane Molnar Talajić. Diplomirao je 2005. u klasi prof. Cynthije Hansell Bakić. Od 2008. godine, Kopilović je stalni član profesionalnoga zbora – Zbora Hrvatske radiotelevizije.
Glazbeni počeci
»Prvi kontakti s glazbom sežu do mlađih dana kad sam počeo pjevati prvo u dječjem zboru župe Uskrsnuće Isusovo, s kojim smo nastupali na Zlatnoj harfi pod vodstvom orguljašice s. Bernardice Đukić, a potom i u mješovitom župnom zboru koji je osnovan 1994. godine. Tad se pridružila Nela Skenderović kao dirigentica i Miroslav Stantić kao orguljaš koji je tu stjecao svoja prva glazbena i kantorska iskustva. U to neko vrijeme sam počeo učiti svirati tamburu u Subotičkom tamburaškom orkestru (STO). Uz ovaj orkestar vežem i svoje prve nastupe kao vokalni solist, mislim da je moj prvi takav nastup bio na jednom koncertu STO-a u Budimpešti«, započinje svoju priču Kopilović, koji je poznat i po nadimku Joe (Džo).
Interesantno je istaknuti kako je Marin relativno kasno upisao srednju muzičku školu, naime on je tada imao 20 godina: »Ja sam cijelo to vrijeme imao želju upisati muzičku školu i obrazovati se dalje u muzičkom smislu i steći znanja. Tako sam 1996. godine položio prijemni i upisao pjevanje u muzičkoj školi, iako sam u tom trenutku imao 20 godina. To zapravo i nije kasno, jer tad već prođe razdoblje mutacije kod muških glasova. Kod ženskih glasova je drugačija situacija te one ranije mogu početi s vokalnim obrazovanjem. Naj taj način se polako počela realizirati moja želja za ozbiljnijim bavljenjem pjevanjem i glazbom«.
Osim Subotičkog tamburaškog orkestra, Kopilović se prisjeća i svojih drugih angažmana u Subotici kojih ne manjka i koji su u velikoj mjeri utjecali i odredili Marinov glazbeni put:
»Moram spomenuti i sviranje za potrebe folklorne sekcije HKC-a Bunjevačko kolo od 1993. godine jer se tu profilirao i oformio ansambl Ravnica čiji sam član bio do 2000. godine, odnosno do odlaska na studij u Zagreb. Od 1999. godine Antonija Piuković i ja sudjelujemo u snimanju božićnih pjesama koje su karakteristične za naše krajeve. Zato je CD, na izdanju iz 2000. godine, dobio naziv Božić u Bačkoj. Aranžmane za tamburaški orkestar napravio je Vojislav Temunović, a prateći vokali bili su članovi zbora Uskrsnuće Isusovo«.
Zbor HRT-a
Na pitanje kako je ušao u veliki Zbor HRT-a, naš sugovornik kaže kako je put do angažmana u tom zboru išao etapno.
»Prvo sam položio audiciju za vanjskog suradnika u sezoni 2001./02., ali moje tadašnje obveze na studijama i nisu dopuštale angažman u nekom većem opsegu. Nakon diplomiranja 2005. godine postao sam stalni vanjski suradnik. Konačno, audiciju za zapošljavanje položio sam 2008. i od tada sam stalni član Zbora HRT-a«, kaže on.
Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjeg radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka, Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupa i samostalno i uz orkestar. Izvodeći širok repertoar, u rasponu od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, Zbor iskazuje izuzetnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja širom Europe. Marin je izdvojio nekoliko njemu dragih nastupa sa Zborom:
»Među dražim nastupima mogu izdvojiti one inozemne u Parizu, Moskvi, Veneciji, Minhenu, Pragu i Beogradu. Od domaćih bih izdvojio nastupe zbora na Dubrovačkim ljetnim igrama, Osorskim večerima te Varaždinske barokne večeri gdje ćemo i na jesen nastupiti na otvaranju festivala s Bachovim Magnificatom«.
Kroz svoju povijest, Zbor HRT-a surađivao je s najeminentnijim dirigentskim imenima 20. i 21. stoljeća. Današnji šef-dirigent je maestro Tomislav Fačini.
»Zbor izvodi zaista širok repertoar. Tu su obuhvaćena oratorijska djela, mise, kantate odnosno a capella kompozicije i vokalno-instrumentalna djela svih razdoblja. Zato su programi interesantni, često i vrlo zahtjevni, te iziskuju stvarno visoku individualnu pripremu i vokalnu kondiciju. Probe se održavaju svakodnevno, a raspored ovisi od datuma koncerata u našoj sezoni u kojoj imamo ciklus Sfumato i ciklus Kanconijer. U ovom drugom ciklusu surađujemo sa Simfonijskim orkestrom HRT-a.
Mogu reći kako zbor veliku pažnju pridaje izvedbi i snimanju hrvatskih skladatelja«, kaže Kopilović.
Dani radija
Marin se rado prisjeća i dana provedenih na Radio Subotici, gdje je bio prvi glazbeni urednik pri Uredništvu na hrvatskom jeziku.
»Na poziv tadašnjeg glavnog urednika novoosnovane redakcije programa na hrvatskom jeziku Tomislava Žigmanova pridružio sam se timu koji je s puno entuzijazma pripremao i emitirao svakodnevno program na hrvatskom jeziku na Radio Subotici. Moja obveza bila je izbor glazbe za radio emisije. Moram priznati kako je to svima nama bilo nešto novo, odnosno izazov koji smo (nadam se) uspješno realizirali. Bitno je napomenuti kako je Lazar Merković svima u redakciji bio svakodnevno podrška sa svojim velikim znanjem i životnim iskustvom«, navodi Kopilović.
Kako kaže naš sugovornik, njegove veze s rodnim zavičajem su i dalje jake:
»Naravno, imam kontakte. Tu su roditelji i jedan dio obitelji. Uvijek rado dolazim za blagdane, naravno onoliko koliko to obveze dopuštaju. Od vremena kad sam otišao na studije mislim da se puno toga promijenilo. Kada je u pitanju hrvatska zajednica, mogu primijetiti promjene i napredak na polju informiranja, kulture i obrazovanja kao i osnivanja i osnaživanja institucija. Iako okolnosti i uvjeti, a to svi znamo, često nisu idealni i ne idu na ruku manjinskoj zajednici. Mišljenja sam da rad Hrvatskog nacionalnog vijeća i predsjednice Jasne Vojnić ima veliku ulogu i značaj za Hrvate jer su rezultati i pomaci u Vojvodini i Srbiji mjerljivi i vidljivi«.
U svoje slobodno vrijeme Marin sluša onu glazbu koja ga u profesionalnom smislu zanima i privlači.
»Slušam na primjer kompozicije koje trenutno pripremamo, pa tako odslušam neku izvedbu na internetu. Često upalim radio pa poslušam i ono što se vrti tamo. Također, ponekad su tišina i mir vrlo poželjni«, kaže on.
Teško mu je govoriti o planovima zbog stalnih proba i putovanja, ali zna što bi volio:
»Što se tiče planova tu se radi o kombinaciji poslovnog i privatnog. Zbor HRT-a je nastupao svuda u Hrvatskoj i Europi, možda je vrijeme za nastup u Subotici«, zaključuje naš sugovornik.
Ivan Benčik
