Širom Vojvodine
Put do uspjeha popločan je radom i odricanjem
Među uspješnim učenicima još uvijek aktualne školske godine (bar službeno) su i naši ovotjedni sugovornici Marko Brdar i Teodora Jakšić. Oboje su uz osnovnu školu imali i izvannastavne aktivnosti koje ih nisu sprječavale u izvrsnom uspjehu, natjecanjima i raznim aktivnostima.
Zapravo možemo zaključiti, a vjerujem da bi roditelji to mogli i potvrditi da djeca koja imaju dodatne obveze bolje se organiziraju, raspodijele i stižu više toga nego netko tko ima samo školu i primjerice mobitel. Ne brinite se, stignu i ova djeca do mobitela i društvenih mreža, ali se znaju kontrolirati i postaviti prioritete.
Marko Brdar je već poznato lice, o njemu i njegovim uspjesima smo pisali u našem tjedniku, ali povod za ovaj razgovor je to što je Marko učenik generacije u OŠ 22. oktobar u Monoštoru. Kako je rekao »najteže je kad društvo ima slobodan vikend, a ja moram u Muzičku školu ili dodatno nešto učiti, otići na pripreme ili dodatnu nastavu. Bilo je tu i odricanja i momenata kad je teško, ali kad vidiš uspjeh onda ti poslije ničeg nije žao«, priča nam Marko koji se u osnovnoj školi natjecao iz nekoliko predmeta koji su ga zanimali i gdje je želio više naučiti. Tako je stigao i do republičke razine Književne olimpijade. Marko je pohađao i sate hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture, ali kako je rekao, to mu nikada nije bio problem, kao dodatni sat.
Uz redovitu školu završio je i osnovnu Muzičku školu Petar Konjović u Somboru na smjeru harmonika gdje je isto postigao izuzetan uspjeh. Na pitanje kako je moguće sve stići, Marko je odgovorio: »Ključna je dobra organizacija, a moram naglasiti i odricanje mojih roditelja da me vode u dvije škole. Budući da sam i u Muzičkoj školu išao na natjecanja i tamo je trebalo dodatno raditi«, priča nam Marko. Nemoguće je nabrojati sav uspjeh koji je postigao za vrijeme osnovne škole, ali ono što je izdvojio kao njemu važno uz spomenuto, jeste uspjeh s natjecanja iz harmonike – II. mjesto na Međunarodnom natjecanju Eufonija festival, dva I. mjesta na festivalu Muzičkih i baletskih škola Srbije (solo i s orkestrom), te, kako je rekao, vrijedno spomena je i Pokrajinska smotra recitatora na hrvatskom jeziku, gdje je sudjelovao čak šest puta.
Kao i svi njegovi vršnjaci, i Marko voli uzeti mobitel u ruke, igrati igrice i biti na društvenim mrežama, ali uz podršku obitelji i prijatelja, kako je rekao, najvažniji su organizacija i želja za učenjem. Tako je Marko aktivan i u KUDH-u Bodrog, u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, pčelarskoj sekciji, u klubu sportskih ribolovaca, uz to trenira i rukomet, a voli i druženje s prijateljima. Nije nam preostalo drugo nego ga pitati spava li on uopće? Odgovorio je potvrdno i samo se nasmijao.
Kako mu ne bi bilo »dosadno« Marko je upisao i dvije srednje škole: Srednju medicinsku školu dr. Ružica Rip i srednju Muzičku školu Petar Konjović, obje u Somboru.
»Odlučio sam se za ove dvije škole, a budući da sam dobio učenički dom, onda bar neću morati putovati, što će svakako olakšati aktivnosti. U medicinskoj školi sam upisao opći smjer, a u glazbenoj harmoniku. Što ću dalje još nisam siguran, za sada dominira medicina, ali... tko zna«, kaže Marko.
A zaista tko zna, jer njegova svestranost ga može odnijeti bilo kud.
Još jedna učenica generacije, no sada se selimo u Sontu. Teodora Jakšić učenica je generacije u OŠ Ivan Goran Kovačić u Sonti i naravno da nije išla samo u osnovnu, nego i u glazbenu školu.
»Put kojim sam kročila do ovog uspjeha je ponekad bio veoma težak. Mislim da je najvažnije imati ljude pored sebe koji vjeruju da ćeš uspjeti, pa čak kada ti nisi siguran u to. Potrebno je slušati pažljivo na satovima i ponavljati gradivo kad se dođe doma«, priča nam Teodora i daje savjet mlađima kako uspjeti. Navike su, kako ističe, isto ključne u uspjehu i svakodnevnom radu.
»Od prvog razreda učim i radim domaću zadaću odmah poslije ručka, to mi je postala navika. Ponekad je bilo teško natjerati samu sebe, ostaviti mobitel i početi raditi, ali u takvim situacijama bih pomislila na moje ciljeve, oni su mi bili najveća motivacija«, priča sugovornica.
I Teodora je pohađala uz redovitu i Muzičku školu Stevan Hristić u Apatinu, koju je, kao što možete pretpostaviti, isto završila s odličnim uspjehom. Svira tamburu – prim, a članica je i KPZH Šokadija i to od svoje pete godine, te, kako ističe, tako čuva svoju tradiciju.
Proteklih osam godina išla je na razna natjecanja, a najviše iz matematike, biologije, srpskog jezika i književnosti i iz engleskog jezika. Najveći uspjeh je postigla iz biologije, kada je dvije godine zaredom stigla do državnog nivoa, a ove je godine osvojila III. mjesto na republičkom natjecanju.
U slobodno vrijeme Teodora voli šetati s prijateljicama, svirati tamburu ili gitaru (koju je sama naučila svirati), čitati, igrati igrice i praviti origami.
Naša sugovornica je također pohađala i sate hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture, a o tome kaže: »Naučila sam dosta toga o hrvatskoj povijesti i hrvatskom jeziku. Naša nastavnica hrvatskog je imala zanimljiv pristup i način učenja. Uvijek smo s njom učili kroz igru, zabavu, tako da mi ovaj dodatan sat nikada nije višak«.
Teodora je upisala Srednju medicinsku školu u Somboru, no ona je na smjeru farmacija, a kako je rekla, jednoga dana voljela bi nastaviti dalje i upisati fakultet u Osijeku.
Ako im i srednja škola bude išla, bar upola kao osnovna, neće biti problem niti kod upisa na fakultet.
Ž. V.
