Kolumne
Što Bog da
U Subotici će ove nedjelje biti proslavljena 114. Dužijanca. Tjednima prije toga Dužijanca je slavljena u okolnim selima, i u Somboru 90. Dužionica. Suština Dužijance ili Dužionice je zahvala Bogu za uspješnu žetvu, žito i novi kruh. Ostao je taj običaj iz vremena kada se na njivama naporno radilo, ručno kosilo, kada je od toga koliko će roditi žito ovisilo hoće li do nove žetve biti kruha na stolu.
I sada se na njivama naporno radi, ali ne više ručno već suvremenim strojevima kojima je za ono što je desetinama pari ljudskih ruku trebalo jedan dan urade za jedan sat, a i kruha će biti na stolu ako naše žito ne rodi.
Ono što je ostalo isto je neizvjesnost. Od sjetve do žetve. Hoće li dobro nići, hoće li biti dovoljno padalina i to baš onda kada su potrebne, neće li kakva tuča ili oluja uništiti sve, tropska vrućina obrati urod prije vremena, neće li kakva bolest ili najezda kukaca otpornih i na najsuvremeniju kemiju protutnjati atarom. I onda ako sve to dobro prođe pitanje svih pitanja za koje novce prodati. I tako iz sezone u sezonu.
A ove godine kao da se sve urotilo protiv ratara. Ni rekordnih prinosa, ni vrhunske kvalitete. Na stranu to što je ove godine sve poranilo, pa je već sada počela čak i žetva kukuruza. A kiša i da je bude narednih dana ili tjedana više ne može popraviti ništa. I na sve to cjenovni udar. Takav da se poljoprivrednici jadaju kako rade na granici isplativosti, a često i ispod nje. Trenutačno je burzanska cijena pšenice nešto iznad 20 dinara, što je prema kalkulaciji ratara 10 dinara ispod proizvođačke cijene. Kukuruz se prodaje po cijeni od 19,20 dinara, a soja iz prošlogodišnje proizvodnje prodaje se za 62,50 dinara za kilogram. Suncokret, čija je žetva negdje i počela, nitko i ne spominje. Znaju ratari koliko bi to trebalo biti, ali ne pitaju se oni.
Pa dođe na to da se posao počne s neizvjesnošću kako će uspjeti i koliko će poslije nekoliko mjeseci biti plaćen. I onda opet sve ispočetka. Pa što Bog da.
Z. V.
