Intervju
Imamo velike predispozicije za organsku proizvodnju
Intervju vodila: Jasminka Dulić
Centar za organsku proizvodnju u Selenči je počeo s radom 2007. pod nazivom Udruženje Zdravo-Organic, da bi 2010. preraslo u Centar. Danas Centar okuplјa 170 članica, fizičkih i pravnih osoba kojima pruža različite usluge na polju razvoja organske poljoprivredne proizvodnje. Predsjednik je Jozef Gašparovski s kojim smo razgovarali o stanju u organskoj proizvodnji u Vojvodini odnosno Srbiji.
Predsjednik ste Centra za organsku proizvodnju u Selenči. Od osnutka do danas što se mijenjalo u organskoj proizvodnji? Razvija li se ovaj sektor, stagnira ili...?
Počevši od 2000-tih godina počela se razvijati svijest o dobrobiti organske hrane i ostalih proizvoda (odjeća, obuća) organskog podrijetla. U našoj zemlji je tome veliki doprinos dala profesorica dr. sc. Branka Lazić s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, koja je stala i na neki način predvodila rast ove ideje. Tih godina u Subotici počinje s radom i prva nevladina organizacija iz oblasti organske proizvodnju Terra’s. Veliki uspon organske proizvodnju u Srbiji se desio od 2005. do 2018. U tom razdoblju su se vodile aktivnosti na popularizaciji organske proizvodnje na velikom broju polja: propagandnom, edukativnom, zakonodavnom, organizacijskom, financijskom…
Država je kroz svoje mjere, najviše putem Ministarstva za poljoprivredu, svesrdno počela pomagati ovaj sektor. Uz pomoć slovačke Vlade putem donacije, u Srbiji je donesen novi Zakon o organskoj proizvodnji koji je usuglašen s propisima Europske unije i naše dvije certifikacijske firme su dobile akreditaciju Slovačkog akreditacijskog tijela, tako da su se proizvodi koje su certificirale ove dvije firme mogli bez daljnjih kontrola plasirati na tržište Europske unije.
U ovo vrijeme smo formirali Nacionalnu udrugu organskih proizvođača Serbia Organica, Vojvođanski klaster organskih proizvođača, itd.
Stječe se dojam da od 2018./19. ovaj sektor počinje stagnirati, kako u pogledu interesa države tako i kod proizvođača. Vjerujem da je tome pridonio i kronični nedostatak radne snage i mladih poljoprivrednih proizvođača zbog ruralnog egzodusa.
Što su bile ideje prilikom osnivanja i kako funkcionira Centar u Selenči danas? Koliko proizvođača okuplja?
Centar za organsku proizvodnju osnovalo je 15 osnivača od čega su pet pravnih a deset fizičkih osoba. Osnovne ideje su bile rješavanje problematike i zastupanje interesa organskih proizvođača, popularizacija organske proizvodnje, potrošnje organskih proizvoda, edukacije u ovoj oblasti i drugo.
Ciljevi Centra za organsku proizvodnju su rast kroz privlačenje novih članova i razvoj novih usluga,
poslovno povezivanje i umrežavanje i razvoj više lanaca vrijednosti, razvoj lјudskih resursa za potrebe grane, promocija Centra, članova i regije uopće, međunarodna suradnja, razvoj inovacija i njihova implementacija.
Koje su glavne aktivnosti Centra?
Centar ima edukativnu funkciju, informativnu, povezujuću, zatim projektnu ulogu. Zatim su tu i marketinška i izdavačka funkcija. Okuplјa 170 članica, fizičkih i pravnih osoba koje su razvrstane u tri bazna sektora – sirovinska baza, proizvođači i prerađivači u okviru kojih se ostvaruju cilјevi kao što su: olakšan pristup i praćenje zakona, uredbi i mjera, jačanje kapaciteta proizvođača i prerađivača – edukacije u oblasti organske proizvodnje kroz partnerstvo s akademskim, znanstveno-istraživačkim, razvojnim institucijama, sveučilištima, uvođenje i primjena standarda, procedura u skladu s važećim zakonodavstvom i certifikacija odnosno dokaz o organskom statusu sirovine.
Nadalje, radi se na olakšanju pristupa inputima za organsku proizvodnju (sredstvima za zaštitu, gnojivima, supstratima, sjemenskom/sadnom materijalu na domaćem tržištu), direktnom otkupu sirovine, podršci u pripremi zahtjeva za dodjelu subvencioniranih, kreditnih sredstava, pristupu fondovima EU, posebno kroz IPA 5 komponentu, umrežavanju s drugim proizvođačima sirovine u regiji i šire, izgradnji međunarodnih veza i bolјoj integraciji na odgovarajuća tržišta, bolјoj pregovaračkoj poziciji, smanjenju troškova nastupa na sajmovima, lakšem pristupu specijaliziranim dobavlјačima, podršci u pripremi zahtjeva za dodjelu subvencioniranih, kreditnih sredstava, umrežavanju i povezivanju sa svim sudionicima u lancu vrijednosti, kao i s drugim proizvođačima u regiji i šire. Uloga nam je i raditi na promotivnim aktivnostima, brendiranju proizvoda te povećanju vrijednosti i obima prometa članica.
Kakva je suradnja s organskim proizvođačima u drugim, susjednim državama?
Najveću suradnju s organskim proizvođačima iz drugih zemalja smo ostvarili putem realizacije Foruma o organskoj proizvodnji koji se održava neprekidno od 2007. godine. Na Forumu kao i na B2B susretima su do sada sudjelovali predstavnici iz 42 zemlje i Centralne Azije. Najveću suradnju s organskim proizvođačima iz susjednih zemalja smo ostvarili s proizvođačima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Mađarske i to realizacijom projekata EU (IPA), FAO, Višegradski fond V4, Slovak Aid, USAID, GTZ, Vlade Kraljevine Norveške, Švedske itd.
Na kojim projektima trenutno radite?
Momentalno realiziramo samo projekte domaćih donatora. Sudjelovali smo na 18. Međunarodnom sajmu organske proizvodnje i eko turizma u Novom Travniku 5.-6. srpnja ove godine a od 8. do 11. kolovoza smo realizatori 1. Regionalne izložbe organskih proizvoda koja će se održati u Parku Ravne u Visokom. Ova realizacija je dogovorena s dr. sc. Semirom Osmanagićem na inicijativu Centra za organsku proizvodnju iz Selenče i Bio Pčelinje klinike iz Bačkog Novog Sela a na njoj će ove godine sudjelovati organski proizvođači iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.
Kako vidite budućnost organske proizvodnje u Srbiji? Ako bi se usporedili s drugim državama, kakva je situacija u organskoj proizvodnji danas, što su prednosti, što nedostaci agrarne politike prema organskoj poljoprivredi kod nas?
Srbija ima velike predispozicije za organsku proizvodnju. U okviru strategije institucionalizacije Republike Srbije u procesu priprema za europske integracije još 2010. godine učinjeni su inicijalni koraci na unaprjeđenju pravnog i administrativnog okvira za regulaciju organske proizvodnje; domaće zakonodavstvo u organskoj proizvodnji je usklađeno s propisima EU i formirano je namjensko Akreditacijsko tijelo. Još od prije 20 godina se intenzivno radi na iniciranju svijesti o potrebi unaprjeđenja kvalitete u većini industrijskih kapaciteta kao uvjeta za internacionalizaciju poslovanja u oblasti organske proizvodnje; značajne površine poljoprivrednog zemljišta nisu zagađene i intenzivno kultivirane što pospješuje bržu i lakšu konverziju; postoji pozitivan stav o organskoj poljoprivredi u akademskoj zajednici kao i kod određenog kruga poljoprivrednih proizvođača i sve većeg broja potrošača. Prednosti su i što postoji Nacionalna asocijacija za organsku proizvodnju; interesiranje međunarodnih donatora za podizanje razine organske poljoprivredne proizvodnje, uvođenje sustavne edukacije o organskoj poljoprivredi s proizvodnog, tehnološkog, ekološkog i ekonomskog aspekta. Nadalje, postoji i međunarodna suradnja lokalnih sveučilišta, povoljni agro-klimatski uvjeti za uzgoj organskih proizvoda i očuvan veći broj autohtonih sorti bilja i rasa stoke. Biološka raznolikost i okoliš su pogodni za organsku proizvodnju.
Međutim, postoje i nedostaci kao na primjer što nije još usvojen Nacionalni akcijski plan. Nacionalno i regionalno tržište je relativno malo i ograničeno a povezanost s europskim tržištem je slaba što ograničava korištenje njegovih sinergetskih efekata na razvoj nacionalne i regionalne proizvodnje organske hrane. Nedovoljna je suradnja sudionika u lancu vrijednosti i nema modela za korištenje strukture obiteljskih gazdinstava kao potencijala za prelazak na organsku proizvodnju. Neriješeno je i pitanje blagovremenog financiranja i subvencioniranja sektora organske proizvodnje a angažiranje međunarodnih donatora je marginalno sa stanovišta financijske potpore. Osim toga sustav certifikacije je nejasan, netransparentan, zahtjevan i kompliciran a baza podataka o organskoj poljoprivredi je nerazvijena sa stanovišta kvantitete i kvalitete informacija kao potpore razvoju. Ne postoji ni jedinstvena evidencija o proizvodnji, preradi i plasmanu organskih proizvoda; nedovoljna je kontrola na tržištu organskih proizvoda (uvoz i domaća proizvodnja) i slaba je organizacija nadležnih savjetodavnih usluga za sektor organske proizvodnje.
Tko dominira u organskoj poljoprivredi – mali ili veliki proizvođači?
Na tržištu su vidljiviji veliki proizvođači iz razloga što jedino oni mogu svoju deklariranu i brendiranu robu prodavati u marketima. Mali poljoprivredni proizvođači rijetko kada svoje proizvode prodaju u marketima iz razloga što ne mogu osigurati kontinuitet ponude, zato svoju robu prodaju najviše putem drugih vidova prodaje (tržnice, na kućnom pragu, osobnom dostavom i sl.). Ako bi usporedili tko dominira u organskoj proizvodnji u Srbiji, slobodno možemo reći da su to mali proizvođači. Ipak, čini mi se da vrijednosno više prodaju veliki proizvođači koji su najviše iz inozemstva.
Imaju li potrošači povjerenja u organske proizvode? Raste li potražnja?
Povjerenje se stječe vremenom. Potrošači vjeruju da su proizvodi, koji na sebi imaju etiketu, da je to »organski proizvod«, proizveden u skladu sa zahtjevima za organsku proizvodnju. Mi koji smo godinama u ovoj oblasti možemo primijetiti da se potrošači prilikom kupovine čim dalje sve više opredjeljuju za organske proizvode. Točna evidencija se o ovome ne vodi. Međutim, na činjenicu kupovine organskih proizvoda veoma jako utječe i pad kupovne moći stanovništva.
Gdje se mogu nabaviti organski proizvodi? Kakav je njihov plasman?
Organski proizvodi se mogu nabaviti u trgovačkim lancima, tržnicama, kod proizvođača putem »prodaje na kućnom pragu« i naručivanjem putem interneta, telefonom i sl. Plasman prije svega ovisi od toga što se proizvodi. Recimo, ako se radi o proizvodnji svježeg voća i povrća, plasman je riskantniji jer zahtijeva brzu prodaju, te se on realizira najviše putem tržnica i prodaje na kućnom pragu kao i osobnom dostavom, a ukoliko se radi o prerađenim proizvodima (upakiranim), oni se mogu prodavati putem prodajnih objekata. Tu je malo teže ući i uvjeti prodaje su rigorozniji.
Kako ocjenjujete poticaje za organsku poljoprivredu, jesu li dovoljni?
Mišljenja sam da poticaji još uvijek nisu dovoljni, bez obzira na to što se izdvajanja za ovu oblast povećavaju. Naime, stječe se dojam da se mjere donose administrativno, bez toga da se svake godine snimi stanje u ovoj oblasti i na osnovu toga, a pogotovu na osnovu strategije, donesu mjere financiranja. A organska poljoprivredna proizvodnja jeste pokretačka snaga za revitalizaciju razvojnih funkcija poljoprivrede.
Pod poticajima smatramo i zaštitu domaće organske proizvodnje i brendiranje organskih proizvoda kao i izradu detaljnog nacionalnog akcijskog plana organske proizvodnje u Srbiji s jasno definiranim mjerama i indikatorima za njihovo provođenje. Potrebna nam je i jednostavnija i kraća procedura isplate poticaja za organsku proizvodnju te uklanjanje prepreka za korištenje sredstava za zaštitu bilja, sjemena i gnojiva koji su u skladu s normama EU.
Iako ima brojnih problema u poljoprivredi, zbog promjena klime, suše, nepogoda, iscrpljivanja tla, i dalje poljoprivredni proizvođači ostaju pri klasičnoj obradi, uz primjenu puno kemije, umjetnog gnojiva, zadužuju se i kupuju velike strojeve a vrlo je malo njih spremno nešto mijenjati. Zašto je to tako?
Najviše je to iz razloga što je posljednjih nekoliko godina selo značajno devastirano. Kao što sam već ranije napomenuo, na sceni je ruralni egzodus. Mladi ljudi, iz razloga što na malim zemljišnim posjedima ne vide svoj opstanak na selu ,masovno odlaze u veće gradove ili u inozemstvo. U 90 % slučajeva se više ne vraćaju. Što se tiče većih poljoprivrednih proizvođača koji ostaju u selima, oni se bave intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom koja za posljedicu ima ukrupnjavanje zemljišnog posjeda koji zahtijeva novu i jaču mehanizaciju, umjetnu hranu i zaštitu za biljke koje se sade kako bi se postigla proizvodnja sa što manje troškova a sa što većim prihodom. Ali i nasuprot tome i ovi poljoprivredni proizvođači se susreću s ogromnim problemima koji se ogledaju u sve češćim sušama, poremećenom dinamikom godišnjih doba, kao i »sječom cijena« poljoprivrednih proizvoda.
Vi ste i pčelar, bavite se apiterapijom, te ste osnivač Pčelinje klinike u Bačkom Novom Selu. O čemu se radi?
Terapije pčelinjim proizvodima, odnosno uključivanje pčela i pčelinjih proizvoda u liječenje ljudi postoji već tisućama godina, tako da to nije nikakva novost ni pomodarstvo. Doduše, danas se svakodnevno objavljuju novi znanstveni dokazi koji upućuju na to da razni pčelinji proizvodi potiču ozdravljenje poboljšavajući cirkulaciju, smanjujući upale i potičući imunološki odgovor organizma na različite napade. Apiterapiju mogu koristiti zdravi ljudi kao preventivu a bolesni kao pomoćno sredstvo u liječenju svojih bolesti.
Pčelinja klinika je simbolični naziv za naš pčelinjak koji se nalazi u neposrednoj blizini Dunava kod Bačkog Novog Sela između čuvenog lovišta Karađorđevo i Podunavskog lovišta Plavna. U neposrednoj blizini se nalaze mnoge šume, ritovi, kanali, pašnjaci, utrine i sl.
Ruralni zdrastveni turizam koji nudi Pčelinja klinika čini simbiozu api i fito-turizma. To je oblik turizma koji je povezan s pčelarstvom kao tradicionalnom profesijom, pčelinjim proizvodima u ekološkom, prehrambenom i ljekovitom pogledu, kao i različitim biljnim vrstama, medonosnim ljekovitim i aromatičnim biljem.
Ovakav vid ponude pridonosi poboljšanju zdravlja i povećanju svijesti o značaju upotrebe prirodnih proizvoda u cilju poboljšanja kvalitete života ljudi, istodobno čuvajući prirodna bogatstva, pridonoseći općoj koristi zajednice ljudi, životinja, biljaka i insekata odnosno biodiverzitetu.
Kakva je situacija danas u pčelarstvu u Srbiji općenito?
Kao i u svim granama privređivanja, tako i u pčelarstvu postoji dosta problema i to počevši od problema koji se pojavljuju kao posljedica promjena u prirodi koje se još nazivaju i klimatskim promjenama i koje znatno utječu na biljni svijet a time i na pčelarstvo, pa sve do problema koje izazivaju ljudi svojim nerazumnim ponašanjem u smislu bavljenja intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom pa sve do tretmana insekata kao na primjer komaraca, krpelja i dr.
Veliki problemi s kojima se pčelari bore je i velika raspostranjenost pčelinjeg krpelja varoe s kojom svake godine sve teže izlazimo na kraj i koja nam prouzrokuje velike štete.
Na kraju, moramo napomenuti da se na tržištu, pogotovu na tržnicama i drugim mjestima, od strane nesavjesnih trgovaca, plasira lažni med koji se nudi po veoma niskim cijenama, tako da to s jedne strane nanosi štetu pčelarima a s druge strane obmanjuje potrošače.
Savez pčelarskih organizacija Srbije je dobro organizirana asocijacija pčelara, koja je izuzetno aktivna i bori se za pčelarske interese. Međutim, nisu poremećene vrijednosti, standardi, kvaliteta samo u Srbiji, nego je to prisutno i u Europi i šire tako da i uz ogromno zalaganje naše asocijacije i asocijacije pčelara Europe, teško možemo utjecati na anomalije koje se manifestiraju kroz podcijenjenu cijenu meda, falsifikate i drugo.
I na koncu, puno se priča o problemima odlaska mladih sa sela i potrebi za razvojem sela, poljoprivrede općenito i mogućnsoti za život na selu, odnosno opstanku tih sela. Kakva je situacija danas na selu u okolici Bača, Selenči, Bačkom Novom Selu? Vide li se neki pomaci i kako vi vidite budućnost vojvođanskih sela?
U strategijama održivog razvoja općina kojima pripadaju naselјena mjesta »Kulturnog predjela Bača«, navodi se kako je predio »područje ugroženog okoliša visokog indeksa životne i razvojne ugroženosti, s nedovolјnom uklјučenošću lokalne zajednice u upravlјanju prirodnim i kulturnim resursima«. Broj stanovnika u ovom predjelu konstantno se smanjuje iz više razloga: negativnim prirodnim priraštajem i migracijama stanovništva. Očigledno je kako najviše migriraju mladi, radno sposobni stanovnici iz razloga školovanja ili radi odlaska za traženjem posla u zemlјi i inozemstvu. U ovom području već više od 30 godina nije bilo većeg ulaganja u izgradnju kapaciteta za zapošlјavanje gdje bi stanovništvo moglo naći sigurnost za opstanak svojih obitelji. Jedino privredno osuvremenjivanje se realizira u konvencionalnoj polјoprivredi na velikim posjedima, ali ono nema za cilј povećati zaposlenost već se realizira s cilјem što manjeg angažiranja lјudske radne snage. Posljednjih godina se primjećuje da se dešava pojačana sječa šuma i odvoz drveta čime se narušava bilјna struktura predjela. Primjetan je nedostatak aktivnosti stanovništva u oblasti zdravstveno sigurne (organske) proizvodnje na malim parcelama koja je profitabilnija, proizvodnje hrane na tradicionalni način kao i na polju ruralnog turizma.
Na malom prostoru »Kulturnog predjela Bača« do danas je identificirano preko 350 arheoloških nalazišta, od kojih najstarija pripadaju sjedelačkim kulturama koje su iz Azijskog istočnog Sredozemlјa pronašle svoje stalno stanište u Europi. Kultura koju su razvili, sudeći po pronađenim artefaktima, naročito na lokalitetu Donja Branjevina, svjedoči o visokim umjetničkim dometima i izuzetnoj umješnosti njenih najstarijih tvoraca.
Jedno od mogućih rješenja je unaprjeđenje kvalitete života u »Kulturnom predjelu Bača« korištenjem postojećih resursa kulturno-historijskog naslijeđa, poticanjem proizvodnje zdravijih polјoprivrednih i tradicionalnih proizvoda i zanimanja i razvojem ruralnog turizma. Na taj način će se povećati prepoznatlјivost Općine i Autonomne Pokrajine Vojvodine kao turističke destinacije.
