Širom Vojvodine
Proslava Velikih Tekija u Petrovaradinu
Više od tri stoljeća brojni hodočasnici iz više biskupija okupljaju se u biskupijskom svetištu na Tekijama u Petrovaradinu uoči Snježne Gospe, 4. kolovoza. Toga dana časte Blaženu Djevicu Mariju i zahvaljuju joj za sve milosti. Tako je bilo i ove godine. Više stotina vjernika iz Srijemske i Subotičke biskupije, Đakovačko-osječke i Beogradske nadbiskupije te drugih biskupijskih središta, okupilo se na biskupijskom svetištu u Petrovaradinu uoči blagdana Snježne Gospe, moleći se Blaženoj Djevici Mariji. Prva sveta misa slavljena je u 16 sati na staroslavenskom, u 17 sati na mađarskom, a u 19 sati pontifikalna misa na hrvatskom jeziku. Euharistijsko slavlje predvodio je subotički biskup mons. Franjo Fazekas. U koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović i svećenici Srijemske, Subotičke i drugih biskupija. Misno slavlje uveličali su i vjernici obučeni u hrvatske i mađarske narodne nošnje iz Srijema.
Slika od velikog poštovanja
Na mjestu sadašnje crkve nalazila se srednjovjekovna kršćanska bogomolja posvećena Blaženoj Djevici Mariji koju su, najvjerojatnije, podigli redovnici tadašnje petrovaradinske cistercitske opatije. Nakon turske najezde i zaposjednuća ovih krajeva 1526. godine, spomenuta je kršćanska bogomolja srušena i na njenom mjestu podignuta muslimanska, u narodu poznata kao Tekija. Nakon odlaska Turaka 1687. godine, Petrovaradin postaje stjecištem vojnika, obrtnika, trgovaca i zemljoradnika, a prvi redovnici, članovi isusovačkog reda, dolaze već 1693. godine. Budući da u oslobođenom Petrovaradinu ne zatječu sačuvane srednjovjekovne kršćanske bogomolje, isusovci su u prvo vrijeme primorani misionariti. Prije podizanja vlastite samostanske crkve sv. Jurja, u podnožju petrovaradinske tvrđave, za bogoslužje su koristili napuštenu tekijsku džamiju koju su preuredili u kršćansku crkvicu i posvetili je Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. Sedamnaest godina nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, potpisanog između austrijskoga i turskog carstva, brojčano nadmoćna turska vojska pristigla je 3. kolovoza 1716. godine pod zidine Petrovaradina i započela opsadu. Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog, odgovorila je izlaskom iz utvrde u jutro 5. kolovoza iste godine i u kraćoj borbi vođenoj nedaleko od crkvice Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, turska vojska je doživjela strahovit poraz. S obzirom da je pobjeda izvojevana u bitci vođenoj 5. kolovoza, na spomendan Snježne Gospe, spomenuta je crkva otada povjerena zaštiti Snježne Gospe, odnosno Gospe Tekijske. Zbog svoje čudotvornosti ova je slika vremenom postala predmetom iznimnog štovanja, a blagdan Snježne Gospe danom najvećih hodočašća u ovo marijansko svetište u Petrovaradinu.
U znak sjećanja na povijesni događaj
U prvim poslijeratnim godinama crkva je proširena troškom obitelji nastradalog austrijskog podmaršala grofa Siegfrieda Breunera, kojega su Turci zarobili i pogubili na sam dan bitke. Drugo proširenje i preuređenje crkve učinili su 1754. godine oci isusovci. Na spomendan svetih Joakima i Ane, 26. srpnja iste godine, svečano je u crkvu unesena čudotvorna slika Gospe Snježne. U znak sjećanja na taj događaj svetište i danas ovaj spomendan slavi kao Male Tekije, dok se blagdan Snježne Gospe u svetištu slavi kao Velike Tekije.
»U ovom petrovaradinskom kraju svaki brežuljak i svaka dolina odiše poviješću. Koliko je uzdaha, nevolja i svega onoga što su ljudi kroz protekla stoljeća ovdje živjeli. Godine 1716. na ovim prostorima se dogodilo veliko stradanje. Mnogo su krvi prolili naši preci. Oni su svojim životima žrtvovali i izvojevali toliko željenu slobodu. Koliko je vapaja i molitava upućeno Nebeskoj Majci. Sjećanje na taj događaj podsjeća i ovo drevno svetište u koje se stoljećima okupljaju vjernici«, istaknuo je srijemski biskup mons. Svalina i dodao:
»Želimo uvijek kroz svetu misu zahvaljivati Blaženoj Djevici Mariji za taj milosni čin koji je učinio da se taj povijesni događaj dogodio i što je kršćanski život ponovo počeo živjeti na ovim prostorima. U molitvu uključujemo sve žrtve prošlih stoljeća i vremena iza nas i zahvaljujemo Gospodinu za taj čin milosrđa i što zahvaljujući njihovoj žrtvi i daru možemo sudjelovati u zajedništvu i slobodi koje danas svjedočimo. Veseli me da se okupio veliki broj hodočanika, najviše iz Srijemske i drugih biskupija. Želja nam je da taj broj bude još veći i da se vrate velike skupine vjernika koje su dolazile ovdje prije 30 i 40 godina. Nakon Božića i Uskrsa bio je to veliki događaj. Vjernici su se okupljali usred ljeta, ostavljali sve svoje poslove i dolazili ovdje zahvaliti Blaženoj Djevici Mariji za sve milosti, koja nas je branila u teškim vremenima i okolnostima koje su sada iza nas. Izazova nikada ne nedostaje. Živimo u prilikama kada je uvijek potrebno biti svjedokom. A za to se traži jedna autentičnost koja se uvijek crpi iz euharistije i zajedništva u svetištu Gospe od Tekije«.
Oslonimo se na Majčin zagovor
Predsjedatelj misnoga slavlja, subotički biskup Franjo Fazekas, istaknuo je značaj crkvenog zajedništva povezanosti dviju biskupija, subotičke i srijemske.
U svojoj propovijedi subotički biskup je govorio o Mariji kao onoj koja je prisutna u svim važnim trenucima povijesti i spasenja.
»Majka u obitelji ima nezamjenjivu ulogu. Pripadati Crkvi je kao pripadati obitelji. Živjeti njezinim životom, hraniti se njezinim stolom, sudjelovati u zajedničkim pothvatima, ali ne kao zaposlenici, nego kao članovi obitelji. U tolikim našim svakodnevnim tjeskobama, žalostima, duševnim i tjelesnim bolestima, utječemo se i mi njezinom Majčinskom srcu koje najbolje pozna svu našu radost, naša nadanja i sve naše muke. Neka nam pomogne ustrajati u molitvi Crkve, da se pokorom čistimo od grijeha, svakodnevno napredujemo u krjeposnom životu, te da sveto umremo u njezinom naručju«, istaknuo je biskup Fazekas.
Na kraju euharistijskog slavlja biskup Svalina se zahvalio predsjedatelju slavlja, mons. Franji Fazekasu, subotičkom biskupu, te kazao kako je njegovo predsjedanje znak povezanosti Subotičke i Srijemske biskupije. Pozdravio je i biskupa u miru mons. Gašparovića, te sve svećenike Srijemske i Subotičke biskupije, Beogradske i Đakovačko-osječke nadbiskupije te eparhije sv. Nikolaja, kao i novog rektora svetišta vlč. Mateja Perića. Poseban pozdrav i zahvalnost za sudjelovanje biskup je uputio o. Kleopi Stefanoviću, eparhijskom namesniku i osobnom izaslaniku njegovog preosveštenstva g. Vasilija, vladike srijemskog.
Nakon svete mise uslijedila je procesija sa svijećama kroz svetište. Sliku Gospe Tekijske nosili su muškarci obučeni u narodne nošnje, a slavlje je završilo unošenjem slike Gospe Tekijske u crkvu. Na sam dan Velikih Tekija, 5. kolovoza, program je počeo u 8 sati pobožnošću Križnoga puta. Prva misa na mađarskom jeziku slavljena je u 9 sati, središnja sveta misa na hrvatskom održana je u 11 sati, a program proslave završen je u 19 sati, također misom na hrvatskom jeziku.
S. D.
