Intervju
Tko će nam graditi i održavati zgrade i infrastrukturu?
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku u 2023. godini u Srbiji je izgrađeno više od 35.600 stanova ukupne površine 2,7 milijuna četvornih metara. Ako se ovi podaci usporede s 2015. godinom, onda je novoizgrađenih stanova za 25.000 više. Da je stanogradnja i dalje u zamahu pokazuju i podaci o izdanim građevinskim dozvolama. U svibnju 2024. izdana je 2.461 građevinska dozvola, što predstavlja povećanje od 2,4 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Od ukupnog broja dozvola izdanih u svibnju, 82 posto dozvola odnosi se na zgrade, a 18 posto na ostale građevine. Ako se promatraju samo zgrade, dvije trećine dozvola izdano je za stambene, a trećina za nestambene zgrade, dok se kod ostalih građevina najveći dio odnosi na cjevovode, komunikacijske i električne vodove (67 posto).
Kako je objavio Republički zavod za statistiku, od ukupnog broja stanova u novim stambenim zgradama, 15 posto stanova bit će građeno u zgradama s jednim stanom, a ostatak stanova bit će građen u zgradama s tri i više stanova.
Promatrano prema područjima, najveća građevinska aktivnost očekuje se u južnobačkom području, 22 posto od predviđene vrijednosti novogradnje, zatim slijede mačvansko područje, beogradsko, srijemsko i šumadijsko.
Ukupna vrijednost izvedenih građevinskih radova u 2023. godini bila je oko šest milijardi eura. U izgradnju stanova uloženo je oko 2,4 milijarde eura. U bruto društvenom proizvodu sektor građevinarstva sudjeluje s pet posto. Zanimljive su prognoze o rastu građevinskog sektora na svjetskoj razini koje predviđaju da će globalno građevinsko tržište porasti za osam bilijuna dolara do 2030. godine, predvođeno Kinom, SAD-om i Indijom.
Prema podacima Inspektorata za rad Republike Srbije od 2019. do 2023. godine u Srbiji je stradalo 240, a teško ozlijeđeno 4.300 radnika. Oko 50 posto poginulih radnika je u građevinarstvu. Samo u 2023. godini Inspektorat za rad izvršio je više od 1.000 inspekcijskih nadzora povodom prijavljenih ozljeda na radu, od čega je 22 bilo smrtnih, a 18 teških ozljeda sa smrtnim ishodom. Prema izvještaju Inspektorata, u 2023. godini na radu je teško ozlijeđeno 886 radnika, a 88 lakše.
Koliko radnika je uposleno u sektoru građevinarstva, ima li dovoljno kvalificirane radne snage, koliko je na gradilištima stranih radnika, kako se radi na tropskim vrućinama, neka su od pitanja na koja za Hrvatsku riječ odgovara predsjednik Sindikata građevinskih radnika Vojvodine Saveza samostalnih sindikata Srbije Josip Modić.
Koliko u Srbiji ima radnika uposlenih u sektoru građevinarstva i s obzirom na veliki broj gradilišta može li se reći da je taj broj radnika posljednjih godina povećan?
U Srbiji u sektoru građevinarstva radi oko 120.000 radnika. U procesu privatizacije blizu 40.000 ljudi je u ovom sektoru ostalo bez posla, tako da se broj zaposlenih u sektoru građevinarstva smanjio na oko 68.000 građevinskih radnika. Možemo reći da je za posljednjih desetak godina broj radnika s tih 68.000 povećan na oko 120.000.
Koliko je među tih 120.000 onih stručnih, onih koji su školovani za posao koji rade, koliko je priučenih radnika?
Točno ne mogu kazati, ali činjenica je da je sve manje stručnih radnika, kvalificiranih majstora. Dobri, stručni radnici otišli su na Zapad, dosta njih radi privatno na crno. Upravo nedostatak kvalificiranih radnika najveći je problem u građevinarstvu. Sada se taj nedostajući broj radnika popunjava radnicima koji dolaze iz drugih zemalja, iz Indije, Bangladeša. Oni nisu dovoljno kvalitetni i obučeni. Za razliku od radnika koji nam dolaze iz Turske, ali mi smo za njih samo zemlja u prolazu na njihovom putu ka Zapadu. Nedostatak radnika nije samo pitanje tko će nam graditi već i pitanje tko će nam održavati zgrade, infrastrukturu.
Škole otvaraju profile za struke iz područja građevinarstva, ali ti smjerovi obično ostaju nepopunjeni. Zašto, ako su ta zanimanja tražena, ako se uz dodatni posao može dobro zaraditi, lako otići u inozemstvo?
To su recidivi nekih prijašnjih godina kada su mladi upisivali pravo, računarstvo i druge atraktivne smjerove. U pravu ste: građevinski smjerovi slabo su popunjeni. U cijeloj Srbiji samo četiri učenika bila su zainteresirana za smjer armirač, pet-šest za zidara. Donekle bi se to moglo popraviti kroz dualno obrazovanje, ali se to slabo potencira. Dobar je primjer Austrije gdje se još u srednjoj školi plaća tri-četiri eura na sat kada učenik radi praktično. Kao što su nekada kod nas bili šegrti, koji su učili uz iskusne majstore, ali i dobivali plaću. Mislim da bi to dalo rezultata. Tim prije što su sada i kod nas solidne zarade i dnevnice u građevinarstvu. Znate i sami da morate zakazivati termine za majstore, naročito kada tražite kvalitetnog majstora. Dobar majstor može i ovdje zaraditi i nekoliko tisuća eura mjesečno. Nije lak posao, ali ni zarada nije mala.
U Hrvatskoj je u građevinarstvu 40 posto stranih radnika. Kakva je situacija u Srbiji?
Sindikat nema točne podatke o tome, ali je procjena da je stranih radnika 30 do 40 posto. U Srbiji je više od 100.000 stranih radnika. To su službeni podaci, ali sigurno ih je i više, jer dolaze i preko raznih agencija. Nije nedostatak radnika samo problem u građevinarstvu već i u trgovini i drugim djelatnostima.
Osim toga što nedostaje radnika i što se taj nedostajući broj popunjava često nedovoljno stručnim radnicima iz inozemstva, što su još najveći problemi u ovom gospodarskom području?
Uz ovo što ste rekli dodao bih još rad u ekstremnim klimatskim uvjetima.
U svijetu godišnje na radnom mjestu premine tri milijuna ljudi. Više od 300.000 premine od posljedica ozljeda na radnim mjestuma. Do 2025. godine od posljedica klimatskih promjena 250.000 ljudi preminut će na svom radnom mjestu. To su zabrinjavajući podaci i mora se raditi na preventivnim mjerama.
Da, svjedoci smo klimatskih promjena koje otežavaju rad na otvorenom, a sektor građevinarstva je upravo takav. Iza nas je jedan tropski val, i dok razgovaramo temperatura vani je blizu 40 stupnjeva. To znači da je na nekom otvorenom, betonskom gradilištu i nekoliko stupnjeva iznad toga. Postoji li negdje u zakonu definirano koja je to temperatura kada poslodavac mora prekinuti rad na otvorenom?
Postoji samo preporuka Vlade Srbije još iz 2007. godine. Preporuka je da se na temperaturama iznad 36 stupnjeva na otvorenom ne radi od 10 do 16 sati. Ali kako je to preporuka, to poslodavce ni na koji način ne obvezuje. Samostalni sindikat će sada na socio-ekonomskom savjetu Vladi predložiti da se donese odredba o tome kada se način rada mora prilagoditi vanjskim temperaturama. Nadamo se da će Vlada prihvatiti naš prijedlog.
Bez obzira na to što je sve još uvijek na razini preporuka, jesu li poslodavci ovoga ljeta uvažavali ekstremne uvjete rada i omogućavali radnicima da ne rade u razdobljima najvećih vrućina?
Rekao bih da je šaroliko, ovisno od poslodavca. No, kako dobrih i kvalificiranih radnika fali poslodavci se trude sačuvati ih, pa i vode računa o uvjetima u kojima rade, pa se posao koji može radi unutra ili se, ako se mora raditi vani, organizira više grupa koje se mijenjaju. Ali ima i gradilišta na kojima se bez promjena radi i na 40 stupnjeva.
Majstori u građevinskim strukama su traženi, oni koji rade privatno imaju solidne prihode, jer cijene njihovih usluga nisu male. A onda s druge strane imamo podatak da su zarade u građevinarstvu 15 posto manje od prosjeka. Kako?
Dobar majstor može dnevno zaraditi i 100 eura i jasno je da službeni podaci o zaradama nisu realni, jer dio zarade poslodavci isplaćuju na ruke. Na račun minimalna zarada, a ostatak na ruke. Na žalost, radnici pristaju na to. Tek kada dobiju malu mirovinu vide da su pogriješili. Onda zbog male mirovine rade i poslije 65. godine. Tako smo imali slučaj da je na gradilištu stradao radnik od 71 godine.
Koliko je na gradilištima radnika koji su po godinama za mirovinu, a ne za opasne poslove?
Nije to pojava samo u građevinarstvu već i u drugim područjima. Jeste to veliki problem, ali poslodavci ne mogu naći radnike i onda na ta mjesta dolaze umirovljenici.
Sigurnosne mjere, akt o procjeni rizika, osoba zadužena za sigurnost i zdravlje na radu obveze su poslodavca. Koliko ih poštuju, kakva je kaznena politika i provodi li se ona?
Često se dogodi da se akt o procjeni rizika napravi samo da bi se imao ako dođe inspekcija, a da uopće nije prilagođen radnom mjestu. Za razliku od industrije građevinskog materijala gdje se više vodi računa prije svega zahvaljujući velikim stranim kompanijama koje su ušle u taj sektor, kao što je recimo Nexe grupa iz Hrvatske.
Kakva je kaznena politika?
Predviđena maksimalna kazna je do dva milijuna dinara, ali nije nam poznato da je netko kažnjen, da je netko završio u zatvoru, da je neko gradilište zatvoreno na duže vrijeme. Može inspekcija napraviti prijave, ali zakazalo je sudstvo koje ne propisuje maksimalne kazne. Djelovalo bi to i preventivno. Kronično imamo nedostatak inspektora za rad. Prema sadašnjem broju inspektora, na jednog dolazi 1.700 privrednih subjekata. Tako da rade po pozivu, a na preventivno.
Kažete idu po pozivu. Tko može podnijeti prijavu inspekciji rada? Radnik? Sindikat? Zbog čega se najviše podnose prijave?
Može svatko, prijava može biti i anonimna i može se podnijeti inspekciji i sindikatu. Rijetko se radnici žale na uvjete rada, žalbe su obično na zakidanje na godišnjim odmorima, na isplatama zarada. Kao sindikat mi uvijek savjetujemo radnike da ne rade kod takvih poslodavaca, već da traže poslodavce koji će im osigurati korektne uvjete rada i plaće.
Koliko radnici inzistiraju na sigurnosnim mjerama? Koliko uopće znaju što ih sve može zaštititi na gradilištima?
Ima radnika koji poštuju sve mjere i tako štite sebe, ali ima onih koji su tu neoprezni, nehajni. Ne nose zaštitne kacige, ne vezuju se pri opasnim poslovima gdje postoji opasnost od pada s visine. I onda se događaju padovi s ozljedama ili čak smrtnim slučajevima.
Preporuka je da se na temperaturama iznad 36 stupnjeva na otvorenom ne radi od 10 do 16 sati. Ali kako je to preporuka, to poslodavce ni na koji način ne obvezuje. Samostalni sindikat će sada na socio-ekonomskom savjetu Vladi predložiti da se donese odredba o tome kada se način rada mora prilagoditi vanjskim temperaturama. Nadamo se da će Vlada prihvatiti naš prijedlog.
Podaci o broju poginulih i ozlijeđenih radnika su zabrinjavajući. Od 2019. do 2023. godine smrtno je stradalo 240 radnika. Polovina njih radila je u sektoru građevinarstva. Koliko je prošle godine poginulo radnika?
Prošle godine poginula su 42 radnika, a prethodnih godina to je bilo i oko 70. Ove godine na radnom mjestu poginulo je 29 ljudi, polovina njih radila je u sektoru građevinarstva. U tu statistiku poginulih radnika ne ulaze rudari i uposleni u vojsci i policiji.
Što su uzroci nesreća u kojima stradaju radnici?
Na žalost, često i neopreznost samih radnika. Često su previše sigurni u sebe, a dovoljna je samo sekunda neopreznosti da dođe do ozljeda i smrtnih slučajeva.
Kažete neopreznost radnika. Nedostaje li onda njihova obuka? Tko bi to trebao raditi, poslodavac, sindikati, inspekcija?
Naravno da nedostaje. Ne bi trebala to biti samo obveza poslodavaca, već bi puno pomogla jedna velika kampanja. Preko sindikalnih aktivista u poduzećima pokušavamo osvijestiti radnike o značaju zaštite na radu i o tome da moraju voditi računa o svojoj sigurnosti. Razgovaramo s poslodavcima kojima je također u interesu da se nesreće ne događaju. Tamo gdje postoji sindikat ne znam je li posljednjih godina jedan radnik izgubio život.
Spomenuli ste značaj sindikata, ali čini se da od privatizacije sindikati nisu dobrodošli u poduzeća, da se čak na sve moguće načine pokušava spriječiti njihovo osnivanje, čak i u kompanijama koje dolaze iz razvijenih država gdje postoje jake sindikalne organizacije.
Rekao bih da se to ipak mijenja, napose kod ozbiljnih kompanija koje se žele pokazati socijalno odgovornim. U prilog nam ide i to što je socijalni dijalog predviđen u jedom od klastera koje ćemo otvoriti u pregovorima s Europskom unijom. Socijalni dijalog bit će značajna mogućnost sindikalnog organiziranja.
Kažete socijalni dijalog jedna je od obveza koja nas čeka na putu k EU. Nije li onda paradoks da sindikati nisu dobrodošli ni u kompanijama koje su u Srbiji otvorile tvrtke koje dolaze iz Europske unije?
To mnogo ovisi koga oni postave u menadžment. U industriji građevinskog materijala mogu reći da su iskustva pozitivna. Ne mogu govoriti o drugim sektorima, kod investitora koji su došli iz drugih krajeva svijeta, kao što je korejska kompanija Jura. S većinom poslodavaca imamo korektnu suradnju, naročito s kompanijama koje imaju jake sindikalne organizacije iz matičnih država.
Koliko je sindikalna organiziranost važna za zaštitu radnika i koliko poslodavci imaju svijest da su sindikati njima partneri, a ne protivnici?
Gdje poslodavci shvaćaju važnost sindikata manje je ozljeda na radu, postoji socijalni dijalog, ulaganje u radnike kroz recimo banjski oporavak.
Srbija je prije više od godinu dana usvojila novi Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu. Može li se govoriti o efektima tog novog Zakona?
Na kraju godine imat ćemo podatke kako je prošla godina i onda ćemo moći govoriti kakvi su efekti novog Zakona. Između ostalog, kazne su dvostruko veće, inspekcija je dobila veće ovlasti pa može zatvoriti gradilišta na duži period nego što je to bilo u prethodnom zakonu. Po novom Zakonu i radnik može biti kažnjen ako ne nosi zaštitnu opremu, ako radi neprijavljen. To se u nekim drugim zemljama, recimo u Sloveniji, već primjenjuje. Ako radnik plati kaznu što ne nosi kacigu ili drugu zaštitnu opremu, vjerojatno će drugi puta dobro razmisliti isplati li mu se ili ne raditi bez opreme.
Intervju vodila: Zlata Vasiljević
