Doktor za vozila
Mario Anić, vlasnik Auto kuće Anić, kaže kako je od svoje 11. godine znao što želi raditi, i upravo je s toliko godina počeo aktivno izučavati automehaničarski zanat kod svog oca. Danas je on vlasnik poznatog auto servisa Anić na Makovoj sedmici.
»Otac Marko je otvorio ovu firmu 1981. godine. Servis je prvobitno bio na Radijalcu do 1991., zatim u Aleksandrovu gdje je bila i naša kuća, a od 2001. je na današnjoj lokaciji. U servisu trenutno radimo nas četverica: moja tri radnika i ja«, započinje razgovor Mario.
Kada u Mariov servis stigne vozilo, kako kaže, uvijek je glavni i najveći izazov otkriti i ukloniti kvar. No, nije rijetkost da pojedine mušterije imaju i poneki neostvariv zahtjev.
»Kada vozilo dođe kod nas, mi ga jednostavno ne smijemo vratiti vlasniku dok ne uklonimo kvar. Kao i u svakom poslu, imali smo različitih iskustava s ljudima. Ovaj servis postoji preko 40 godina i susreli smo se sa svim i svačim. Uglavnom, najčešće ljudi žele za malo novca da im sredimo auto da bude kao nov i da ne moraju razmišljati o nekim novim intervencijama 10 godina. E, to su recimo te nemoguće stvari koje nažalost nijedan mehaničar ne može ostvariti«, kaže Mario.
Ukoštac s izazovima
Kod Anića u servisu popravljaju sve – mehaniku, elektriku i elektroniku. Mario također otkriva i koji su automobili, po njemu, zahtjevniji od nekih drugih.
»Bavimo se svime onime što je vezano za ispravnost jednog vozila. Posjedujemo mnogo dodatne opreme za dijagnostiku koja nam lakše omogućava da ustanovimo problem s nekim vozilom. Po meni, najzahtjevniji su francuski automobili. Iz razloga što su slabiji s elektronikom, ali ništa nije nerješivo. Ali, eto, njihovi automobili su jednostavno malo kompliciraniji.«
Kako kaže Mario, kod njih u servis najčešće dolaze vozila između pet i deset godina starosti.
»Stižu sad polako i nova vozila, ali ima i onih starijih. To su uglavnom stare stranke koje dolaze i preko 30 godina kod nas. Takvi stariji automobili su sve rjeđi, ali recimo jedna naša susjeda dolazi sa svojim yugom koji je 91. godište. Ona dolazi redovno kod nas, gotovo na tjednom nivou, samo da joj pogledamo auto, je li sve u redu. Njen yugo izgleda kao da je iz radnje izašao, a ona uvijek donese čokoladu kada dođe.«
Što se tiče novih automobila, Mario kaže kako je rad s novim modelima možda najuzbudljiviji dio posla i kako im nije nikakav problem ako im na servis stigne vozilo koje možda prvi put vide u životu.
»Naprotiv, jedva čekamo. Volimo ući ukoštac s novim stvarima, novim problemima. Non-stop kako izlaze nova vozila, izlazi i nova oprema, elektronika i samim tim i novi kvarovi. Na primjer, imali smo situaciju kada smo morali nabaviti tvorničku dijagnostiku kako bismo riješili problem na jednom novom Fiatovom modelu. Od tada sam koristio tu dijagnostiku možda još par puta i ona čeka sad neko svoje vrijeme kada ćemo je moći više koristiti«, rekao je Mario uz smijeh.
Zakazivanje tjednima unaprijed
U posljednje vrijeme sve su češće žalbe Subotičana na broj vozila u gradu. Mario potvrđuje kako se bez sumnje povećao broj automobila i to znatno, a to se osjetilo i kod njih u servisu.
»Ranije ste imali jedan auto na obitelj, a sada je čest slučaj da svaki član obitelji ima svoje vozilo. Postoje domovi s po četiri ili pet automobila. A onda na to, tu su još i firme koje često imaju i svoja vozila. Mi sada imamo posao preko cijele godine. Nekada je bio period, tu negdje od Nove godine pa do kraja ožujka da smo imali slabiji protok vozila, ali u posljednjih četiri-pet godina to se u potpunosti izbrisalo i mi više nemamo praznog hoda. Cijele godine smo puni i potrebno je zakazivanje tri-četiri tjedna unaprijed«, kaže Mario.
Redovan servis najbolji je savjet za svakog vlasnika automobila.
»Ništa drugo, potrebno je uredno servisirati vozilo. Svaki majstor koji je iole učen zna što treba na jednom servisu pregledati, uraditi, možda najaviti mušteriji što će trebati u narednom periodu uraditi. Naravno, ni majstor ne može predvidjeti što se sve može pokvariti, pogotovo kada je u pitanju elektronika, ali ono što može, može vidjeti sve pokretne dijelove koji se habaju, od kočnica, ležajeva, kaiševa to može predvidjeti hoće li izdržati do sljedećeg servisa ili je potrebno odmah intervenirati. Uglavnom, posjećivanje majstora na 10.000 km ili minimum jednom godišnje je moja preporuka«, kaže vlasnik Auto kuće Anić.
»Ceste u Subotici su loše. Trebale bi biti urednije i sa širim trakama. Pune su rupa, pogotovo kako su u tijeku svi ovi građevinski radovi oko željeznice, asfalti su nam katastrofa. Što se tiče prometa, mislim kako je Subotica jedan od ‘učenijih’ gradova, ljudi su malo obazriviji u odnosu na Novi Sad ili Beograd. Može se to vidjeti i po njihovim vozilima, sva su im ižuljana, izudarana... Ja sam vozač i automobila i motociklist i rekao bih kako su kod nas vozači ipak pažljiviji prema motociklistima i biciklistima«, kaže Mario.
Godine povjerenja
Na pitanje što čini auto servis Anić možda drugačijim od ostalih, Mario ističe kako njihovo iskustvo i godine rada govore dovoljno za sebe.
»Znate kako ja to gledam? Ponekad, uspoređujem nas s liječnicima. Postoje privatne klinike gdje možda prođe pet do deset pacijenata dnevno, a postoje državne ambulante koje postoje godinama i gdje se dnevno vrti 100-200 ljudi, jednostavno takvi liječnici imaju više iskustva. Naš servis postoji 40 godina i prošao je jedan, ne mali broj vozila kroz ovu radnju. Neke stvari se ne mogu naučiti za godinu dana, ali učenje nikad ni ne prestaje, mi i dalje učimo i učit ćemo dokle god radimo«, kaže Mario.
Na nove auto servise Mario ne gleda kao na konkurenciju, jer kaže, više vozila u gradu donijelo je i više posla svim servisima.
»Kao što sam rekao, do prije nekoliko godina mi nikad nismo imali situaciju da smo po tri tjedna unaprijed puni. Po meni, nedostaju servisi! Ne bunim se naravno, dobro je što imamo posla i mogli bismo raditi od jutra do mraka, ali ovo je jedan zaista zahtjevan i odgovoran posao. Radimo u teškim uvjetima i nas pogađaju ove visoke temperature. Kada nam stigne auto i podignemo mu haubu, on isparava toplotu, a zimi se auto počinje ‘otapati’ u radionici i često dok smo pod njim curi nam ta otopljena voda. Teški su uvjeti, ali mi smo odabrali ovaj posao i volimo ga. Od ovog posla živi nekoliko obitelji i moramo cijeniti i paziti ovu radionicu i ovo zvanje«, kaže naš sugovornik.
I. B.