Kultura
I dalje – panker u sakou starom
U selu Orom u kanjiškoj općini održano je jubilarno, deseto izdanje Malomfesztivála. Ovaj sada već ne tako mali festival ugostio je od 8. do 10. kolovoza brojne izvođače iz Engleske, Litve, Češke, Mađarske... ali naravno i brojne izvođače iz Srbije. Posjetitelji su ove godine imali jedinstvenu priliku vidjeti i nekadašnjeg frontmena Pekinške patke, Profesora Čontu (kako glasi umjetničko ime Nebojše Čonkića) poslije 12 godina ponovo na pozornici.
Podsjećanja radi, novosadski sastav Pekinška patka osnovan je 1978. godine i smatraju se začetnicima punka i post punka na području Srbije. Izdali su dva albuma za zagrebački Jugoton, ali je bitno napomenuti kako je njihov prvi objavljeni singl Biti ružan, pametan i mlad/ Bela šljiva bio u potpunosti rasprodan, što je otvorilo vrata za gomilu mladih novonastalih jugoslavenskih grupa na početku osamdesetih. Iako kratkog vijeka, njihov utjecaj je samo rastao tijekom godina. Danas jedan prolaz u centru Novog Sada nosi naziv po njima.
Dvije Patke
Za početak, morali smo razjasniti zašto ovaj put nastupaju na festivalu pod imenom Profesor Čonta i Patka, a ne pod originalnim imenom po kojem ih znaju širom bivše Jugoslavije.
»To je malo kompleksna stvar, ali svodi se na to kako je moj bivši drug i originalni gitarist grupe Sreta uspio na neki način, praktično preoteti ime u svoju korist. Mi smo se tužili neke tri do četiri godine. Ja ga nisam tužio jer sam htio da ime bude samo na mene, ja nisam htio da ono bude samo na njega što ima nekog smisla. Nažalost, izgubili smo, sud je donio konačnu odluku da pravo na ime ima samo on. To je težak nonsens i nema veze s pravdom. Ne znam na osnovu kojih parametara je donesena odluka, ne smijem niti reći što mislim, ali nema veze. Po meni, odluka je katastrofa i zbog toga ja više ne mogu koristiti ime grupe koju smo stvorili zajedno Sreta i ja, a ime benda sam dao upravo ja. Međutim, što je tu je, valjda se još uvijek netko sjeća Profesora Čonte. Htjeli smo se iz fazona nazvati Šangajska guska, iako je dobra fora, bojim se kako mnogi ne bi shvatili o čemu se radi, tako da od sada nastupamo pod imenom Profesor Čonta i Patka«, priča Čonta.
Drugim rječima, trenutno postoje dvije Patke: ona koja nosi originalno ime i ima samo jednog originalnog člana i ova druga Čontina u kojoj svira nekoliko članova koji su zapravo bili u bendu i u osamdesetima i svirali na originalnim snimkama.
»Ova postava je praktično svirala koncerte od 2010. do 2012. godine kao Pekinška patka, znači Koncert godine u Novom Sadu, Taksirat festival u Skoplju, Beer festival u Beogradu i nekoliko koncerata u Zagrebu. U postavi su don Bale na gitari, na bubnjevima je Robi Radić i umjesto originalnog basista Mareta, koji nam jako fali jer je jako dobar za organizaciju i savjete, ali zbog zdrastvenih razloga ne može nastupati na bini, imamo novog basista, a to je Marko zvani Ramone Banović, on je svirao u Generaciji bez budućnosti i u još nekoliko bendova i nije klinac«, ističe Čonta.
Kad proradi inat
Prošlo je mnogo godina od posljednjeg nastupa ovog benda, a Čonta precizira – prošlo je 12 godina otkako je posljednji put dijelio binu s Patkom. Kaže kako su ga dva razloga natjerala da ponovno okupi bend.
»Mislim kako me je izvukao malo inat, malo želja da pokažemo kako smo daleko bolji bend nego ovaj drugi i kako smo daleko autentičniji. Možda nismo daleko bolji, ali daleko autentičniji je prava riječ i ovo je prava stvar. Razmatrali smo mogućnost da se nazovemo Profesor Čonta i Prava Patka, odustali smo od toga, ali u suštini zna se što mislimo. Druga stvar, ja nisam više mlad! (smijeh). Ako ne sada, onda kad? Mora sad, inače je gotovo. Za večeras smo spremili stvari s oba naša albuma, znači i s Plitke poezije i sa Straha od monotonije, ali akcent će biti na pankerskim hitovima, radit ćemo tri pjesme s Monotonije i naša dva posljednja singla koja smo snimili u ovoj postavi.«
Radosna vijest za sve one koji nisu znali ili nisu uspjeli uhvatiti nastup u Oromu, Čonta otkriva kako se bend već aktivno priprema za sljedeću koncertnu sezonu.
»Planiramo koncerte za kraj godine, znači studeni i početak prosinca i definitivno cijelu sljedeću sezonu, od svibnja do rujna, bit ćemo aktivni cijeli ljetni period. Nastojat ćemo da ne nastupamo samo po Srbiji i Vojvodini, već i da malo obiđemo i okolinu. Nadam se kako ćemo sve zamišljeno i ostvariti. Ovog ljeta samo nastupamo u Oromu iz nekoliko razloga. Kao prvo, promijenili smo ključnog člana benda i doveli smo novog; kao drugo ja nisam znao kako ću pjevati, kako ćemo mi uopće zvučati skupa. Zato smo odlučili da bude jedan koncert, pa što bude! Međutim, na probama smo zvučali dosta dobro, zapravo zvučali smo mnogo bolje nego što sam očekivao i eto tu smo gdje smo, daj Bože da nastavimo i da nas mogu čuti i vidjeti svi oni koji vole punk iz 70-ih i 80-ih«, kaže Čonta.
»To je mlad čovjek!«
Posljednji značajan koncert Patka je imala ‘81. u Zagrebu, kada su nastupali rame uz rame s Ribljom čorbom, Prljavim kazalištem, Haustorom i Parnim valjkom, što dovoljno govori koliko su bili popularni u tom trenutku. Čonta kaže kako je svjestan utjecaja koji je ostavio njegov bend.
»Ja volim reći: prvi punk bend na pravoslavnom teritoriju. U dosta kasnijih bendova sam prepoznao naš utjecaj, prvenstveno novosadskih bendova, ali i šire. Utjecaj naša oba albuma i po meni, time se dovodimo u neku ravan, naravno na jugoslavenskom nivou, s čuvenom engleskom grupom Joy Division. Oni nisu prodali mnogo ploča, ali njihov utjecaj je ogroman i kasnije se valorizirao. Isti ili sličan slučaj je i s Pekinškom patkom.«
Profesor Čonta kaže kako za njega postoji više »najomiljenijih« koncerata, ali kako se jedan izdvaja u sjećanju.
»Možda onaj na rukometnom stadionu u Novom Sadu u listopadu 1980. godine. Kiša je počinjala i prestajala nekoliko puta, mi smo jako dobro svirali i mislim kako su fanovi baš uživali. To mi je jedno od dražih sjećanja.«
Interesantno je spomenuti kako je titula profesor u umjetničkom imenu Profesora Čonte, zapravo, njegovo pravo zvanje. Sve vrijeme dok je bio u Patki Čonta je radio kao profesor Elektrotehničke škole u Novom Sadu.
»Različite su bile reakcije. Inicijalno, reagirali su fantastično – ‘To je mlad čovjek! Povezuje se s omladinom i svira rock and roll’. I slične stvari, nisu oni imali pojma što je punk. Ja sam u to doba još dobro igrao nogomet, igrali smo kolege i ja skupa na prvenstvu škole. Dok se jednog dana političke strukture nisu umiješale. Pretpostavljam kako je to bilo djelo Općinskog komiteta Saveza komunista ili tako nešto, direktor je dobio direktivu »da me malo obuzda«. Od tada su počeli priređivati mi smicalice, ali prije toga je bilo izvanredno. Patka je prekinula s radom kada sam otišao u vojsku ljeta 1981. godine i nisu nastupali sve do povratničkog koncerta 2008. godine. U međuvremnu, radio sam kao inženjer u tvornici kablova, poslije sam radio u računarskom centru u Dunav – Tisa – Dunav i nakon toga sam ponovo postao profesor u Elektrotehničkoj, ali sada kao profesor računarskog predmeta i onda sam 1994. otišao u Kanadu«, govori Čonta.
U Kanadi, kako kaže, trebalo je vremena za prilagođavanje, ali na kraju Čonta je ponovno postao profesor, ali ovaj put na kanadskom državnom koledžu Seneka.
»Bilo mi je dosta i Miloševića i cijele te ratne psihoze, bilo mi je dosta svega, nakupilo se u meni jednostavno. U Kanadi sam neko vrijeme radio kao programer, kako bih na kraju ponovo postao profesor. Predajem bazu podataka i radim još uvijek, s tim što sam pred mirovinom. Rijetko tko sazna da sam ‘poznat’ tamo negdje na Balkanu, a to je zato što su većina mojih studenata Kinezi i Hindusi i oni ni ne znaju da punk postoji.«
Kako priznaje, ne sluša nove punk bendove, ali zvuk gitare je i dalje ono što ga privlači i uvijek traga za novim, interesantnim bendovima.
»Slušam dosta, recimo The War On Drugs. Oni nisu mladi, ali su jako dobar bend i relativno su novi. Ne znam znaš li ovaj bend koji imam na majici Band of Horses? Da? Pazi taj alternativni country, to po meni spašava muziku. Zašto? Kao prvo, taj alternativni country nije country, to je sasvim nešto drugo i to je fantastična muzika jer moraju biti gitare! Ne možeš s klavijaturama u te vode! Zbog toga to volim. Isto je i s pankom, pa i s metalom koji zapravo ne slušam, ali ti pravci imaju gitare u prvom planu. Jednostavno, ne volim te klavijature i ritam mašine, ne znam, mene to ne uzbuđuje«, govori Čonta.
Za kraj razgovora zatražili smo od profesora da pošalje poruku za mlade, što je Čonta rado učinio: »Poruka mladima je da ne gledaju non-stop u telefon, nego da slušaju punk i novi val!«
I. B.
