Jedan loš tjedan
Prije mjesec i pol dana u Novom Sadu sastali su se šefovi diplomacija Hrvatske i Srbije. Ne na službenom susretu, ali susreli su se i razgovarali. Za dvije zemlje, čiji odnos opterećuju mnoga neriješena pitanja iz prošlosti, i neslužbeni susret već je bio puno. Ne bih rekla da je bio veliki pomak i »dobar dan za hrvatsko-srpske odnose«, već više kao preslišavanje onoga što je u međusobnom odnosu važno za jednu ili drugu stranu. Što je već sve ponovljeno više puta, također na neformalnim susretima. Jedino se kao korak naprijed može tumačiti najavljeno intenziviranje rada povjerenstava za rješavanje otvorenih pitanja. Jesu li se povjerenstva sastala, koja, kojim pitanjima su se bavila, jesu li se što dogovorila? Tih informacija nema u javnosti. Ali zato su ovog tjedna mediji eksplodirali o uhićenju hrvatskog špijuna, o čemu se osim te šture informacije ništa više ne zna i zadržavanju hrvatske pjevačice Severine Vučković na granici sa Srbijom. I dovoljno je to bilo za optužbe i kontraoptužbe, i više nego dovoljno za histeriju tabloida. Već po dobro poznatom receptu. O Jasenovcu, ustašama koji opet udaraju na Srbiju, hrvatskim špijunima koji rade za oporbu, ruše predsjednika, Hrvatskoj kojoj smeta jaka Srbija…
U istom ovom tjednu koji je obilježen uhićenjem hrvatskog špijuna i priznanjem da u Srbiji postoji spiskovi o verbalnim deliktima, hrvatski i srpski znanstvenici pokušavaju naći odgovor na pitanje kako poboljšati hrvatsko-srpske odnose. To rade već 17 godina. Odgovor možda imaju odavno, ali nikako da se primi u krhkim hrvatsko-srpskim ili srpsko-hrvatskim odnosima.
Sveučilišni profesor iz Dubrovnika Davor Pauković rekao je da se traumatična iskustva iz hrvatsko-srpskih odnosa mogu valorizirati na način da ne proizvodi neprijateljski diskurs. »To se može graditi putem drugačijih politika povijesti i sjećanja, ali za to trenutačno nema političke, a čini se ni šire društvene volje. Odnosi su već nekoliko godina zamrznuti s naglaskom na negativnim aspektima povijesnog naslijeđa«, ocijenio je Pauković. I ne bih ja ovdje više ništa dodala.
Z. V.