Kolumne
Crven obraz, nano
Jedan od najjadnijih osjećaja zacijelo je kada se dijete srami svojih roditelja. Razlozi za to mogu biti različiti: zbog njihovog ponašanja, materijalnog stanja ili nečeg trećeg, ali je osjećaj dubok i individualan. Čak i kada je obitelj brojna, rijetki će progovoriti o svojim unutarnjim tjeskobama za čiji nastanak ne snose nikakvu krivnju, a još će se rjeđi odlučiti o njima javno progovoriti. Valjda zbog toga što je obitelj u očima djeteta utvrda sigurnosti - pa makar bila i od pijeska - a svaka njena rupa koja se vidi izvana doživljava se kao njeno potkopavanje.
Sličan, dakle jadan, osjećaj je i kada se sramiš i crveniš zbog postupaka ljudi kojima je povjerena odgovornost da vode računa o sudbinama drugih ljudi. Kada je o tome riječ, razloga za sram i crvenilo, svakodnevno je i na svim razinama, od vrha države do dna lokalne samouprave. Razlika između obitelji i vlasti - jer o tome je ovdje riječ - je ipak u tome što su uloge različite: obitelj je manja zajednica i sram djece zbog roditelja najčešće ostaje unutar nje same, dok je vlast veća grupa ljudi zbog koje sram ne osjećaju djeca nego njihovi roditelji. Valjda zbog toga što je vlast u očima mislećih ljudi servis građana isti ti ljudi skloni su ponekad javno iskazati svoje neslaganje, obično bučno i na ulici. Istina, ima toga i kod malih ljudi, ali, priznat ćemo: mnogo, mnogo rjeđe.
Nećemo o litiju, postizbornim prosvjedima, blokadama poljoprivrednika, štrajkovima radnika... Povod je, naizgled, mnogo benigniji i tiče se režije koju lokalna samouprava desetljećima unazad ciklično upražnjava pod nazivom »Dan grada«, bilo da je riječ o danu oslobođenja Subotice od fašizma ili pak datumu dobijanja statusa slobodnog kraljevskog grada. I upravo se zbog Dana grada dobar, pa čak i veliki, dio Subotičana već godinama unazad srami svoje lokalne samouprave i crveni umjesto nje, bilo da je riječ o izboru počasnog građanina (Matija Bećković ili Aleksandar Vučić, kao veličine bez kojih bi ovaj grad bio kao muha bez glave), bilo pak o izboru gostiju koji će nešto odsvirati ili otpjevati na središnjem gradskom trgu. Kada je dobar, pa čak i veliki, dio sugrađana pomislio da je nastupom Baje Malog Knindže za Dan grada iskopan sav talog iz mulja populizma u nedjelju se na Trgu slobode - na poziv lokalne samouprave - pojavila predstavnica hard erotic estrade ispustivši pred respektabilnim brojem ljudi gomilu suglasnika i samoglasnika u formi koje najdobronamjerniji zovu pjesmama. Njeno bučno oglašavanje u nedjelju bilo je zapravo vrhunac koji je u sjenu bacio i koncert filmske muzike kod Sinagoge i Subotičku filharmoniju i Ravnicu, a koji na najbolji način pokazuje - da se poslužimo izrazom Nade Macure - »slojevitost« licemjerja od koje je sastavljena sadašnja postavka lokalne samouprave u kojoj su, kao rogovi u vreći, pomiješani i ukus i neukus, ali se - baš poput sretne obitelji - oni ne sučeljavaju nego čine prividnu harmoniju u kojoj na svoje dođu i »europejci« i »naši«.
Jelena Karleuša ili pak Baja Mali Knindža, koji su ni krivi ni dužni gaže našli u Subotici baš za njen dan grada, ujedno su i - da se sad poslužimo leksikom pojedinih radikala dok nisu evoluirali u naprednjake - najbolji »primjerci« ne samo toga uz što su i na kakvim vrijednostima odrastali čelni ljudi sadašnje lokalne samouprave nego i nušićevsko-domanovićevsko mentalnog sklopa kada je riječ o mnogo ozbiljnijim stvarima kao što su vodovodna mreža u gradu i okolini, rudarenje pijeska gdje ga god u okolini ima, rušenje i bezvezna gradnja gdje se god za to ukaže prilika, infrastruktura u pojedinim predškolskim ustanovama, neasfaltirane ulice širom grada...
Jelena Karleuša ili pak Baja Mali Knindža, kao elita dnola, s pravom su se na središnjem subotičkom trgu osjećali kao da su na Informerovom tulumu u Rosićima ili pod bilo kojom drugom šatrom, jer je lokalna samouprava od Trga slobode napravila upravo to: vašar, na kom još jedino nedostaju prizori iz Pinkovih ili Happyjevih realityja. Na radost onih kojima se hrane sekundiranjem i voajerizmom.
I za kraj, prije no što se netko na odgovornoj poziciji u lokalnoj samoupravi zapita koga bi to mogli dovesti za sljedeći Dan grada, evo besplatnog prijedloga - Svetlanu Cecu Ražnatović, kao nepravedno zapostavljenu u ovoj plejadi estradnih velikana. Dobro, prijedlog o kom vrijedi razmisliti. A koga za počasnog građnina? Kako koga, pa Jelenu Karleušu! Zašto? Kako zašto, pa zaslužila je: glas, stas, humanost, skromnost. I podobnost.
Z. R.
