Intervju

Političarima je teško odreći se usluga onih koji se ne bave novinarstvom

»Demokracija nije samo sustav političkog predstavljanja, već i prostor u kojem svi građani imaju pravo na slobodno izražavanje i pristup nepristranim informacijama. Novinari su u tom procesu ključni, jer je slobodno i neovisno novinarstvo jamac demokracije i prava građana/ki na pristup informacijama. No, sloboda medija i neovisan rad novinara/ki na žestokom su udaru, a najnovije Izvješće Media Freedom Rapid Responsea pokazalo je da je samo u prvih šest mjeseci ove godine bilo najmanje 756 kršenja slobode medija u Europi. U Hrvatskoj je u prvih šest mjeseci 2024. godine zabilježeno 12 upozorenja koja uključuju 15 osoba povezanih s medijima. Stanje slobode medija u Hrvatskoj postalo je posebno zabrinjavajuće jer su, od sedam zabilježenih verbalnih napada, pet počinili predstavnici vlasti ili javni dužnosnici. U mnogim zemljama novinari se suočavaju s pravnim progonima, zastrašivanjima i pritiscima koji nastoje ograničiti njihovu sposobnost da objektivno izvještavaju o pitanjima od javnog interesa«, napisala je u povodu obilježavanja Dana demokracije, 15. rujna, predsjednica Europske federacije novinara Maja Sever. Baš tog dana, a tjedan dana poslije njenog razgovora s ministrom informiranja u Vladi Srbije Dejanom Ristićem urađen je ovaj intervju. Maja Sever novinarka je HRT-a, trenutačno suradnica u emisiji Nedjeljom u 2. Vodi i Sindikat novinara Hrvatske.

► U Zagrebu ste se 7. rujna sastali s ministrom informiranja u Vladi Srbije Dejanom Ristićem. Kako su iz Ministarstva naveli u priopćenju, na sastanku se razgovaralo, između ostalog, o stanju na međunarodnoj medijskoj sceni i izazovima u području javnog informiranja, pitanju sigurnosti novinara. Tko je inicirao ovaj razgovor?

Pozvana sam od Veleposlanstva Srbije u Zagrebu da se za vrijeme posjeta ministra Ristića u Zagrebu nađem s njim. Meni kao predsjednici Europske federacije novinara posao jeste da otvaram dijaloge, da pokušavam otvoriti pitanja koja muče kolegice i kolege u europskim zemljama. Europska federacija novinara pokriva 45 zemalja, imamo 75 članova, ne samo iz Europske unije već i iz ostalih dijelova Europe. Iz Srbije naši članovi su UNS, NUNS, Sindikat novinara Srbije, Sindikat Nezavisnost iz Novog Sada. U koordinaciji s njima pripremila sam se za sastanak i prihvatila poziv ministra Ristića da porazgovaramo o situaciji u medijima i o zaštiti radničkih i profesionalnih prava novinara u Srbiji. Treba razgovarati, otvoriti dijalog, za što se zalaže u svom radu i u Hrvatskoj i na europskoj razini. Ministar me je obavijestio da je u Ministarstvu tek nekoliko mjeseci, da zaista želi i pokušava razgovarati sa svima, detektirati probleme i početi ih rješavati.

► Koja ste konkretno pitanja otvorili u razgovoru s ministrom Ristićem?

Na sastanak sam došla s listom problema. Jedan od tih problema je financiranje medija. Upozorila sam na smanjenje iznosa sredstava za financiranje medija na sve tri razine vlasti. Smanjenje je za oko sedam milijuna eura u odnosu na prošlu godinu, što je velika opasnost u današnje vrijeme kada je i u Europi, ne samo u ovim našim zemljama, jedan od najvećih problema kako financirati medije, kako financirati novinarstvo i kako platiti novinare. Samo kratka digresija: prije 30 godina bilo je normalno otići ujutru na kiosk i kupiti novine, danas se čini da je pojavom interneta sve postalo besplatno i onda se postavlja pitanje tko će platiti novinare. Sustav oglašavanja od komercijalnih oglašivača ne jamči neovisnost novinarstvu, jer svjedoci smo toga da kada nekoj velikoj kompaniji ne odgovara što novinari pišu jednostavno povuku oglase i na taj način mogu uništiti cijeli medij. Dakle, dužnost je onih koji su se prihvatili javnih dužnosti osmisliti sustav financiranja i sufinanciranja neovisnog novinarstva. Europa je to prepoznala i novim zakonodavstvom jača sustav javnih medija i javnog financiranja. U Hrvatskoj smo se također izborili u nekim gradovima gdje je prihvaćen transparentan sustav financiranja lokalnih medija. Ne na državnoj razini, jer politički autoriteti to nisu prepoznali na državnoj razini. Ali isto tako, to sam rekla i ministru Ristiću, važno je da se donese politička odluka o javnom financiranju medija, da to financiranje bude provedeno na transparentan način. On me upoznao s novim zakonom po kome komisije biraju po referencama članova, uvjeravajući me kako je to put k neovisnim komisijama, mada moje informacije s terena govore da se i dalje pogoduje onima koji su blagi prema vlasti. Rekla sam ministru da sam mu dužna to prenijeti. Nekim zapadnim kolegama teško je objasniti da javni novac, ovim ili onim putem, stiže do tabloida, do medija koji nisu mediji, do medija koji provode kampanje govora mržnje, diskreditacije, targetiranja ljudi. Nevjerojatno je da i dalje postoji linija kojom državni novac, javni novac, stiže do takvih medijskih kuća. Smatram da je nedopustivo da se uvijek pronađe način i mehanizam da se njih ne pozove na odgovornost, da se ne kazni evidentno kršenje zakona i da su zapravo ti mehanizmi neučinkoviti.

► Osim problema financiranja medija u Srbiji, što ste još u razgovoru sa srbijanskim ministrom informiranja istaknuli kao problem?

Iako neke brojke pokazuju pad broja napada na novinare, ministru sam kazala da smatram da to baš nije tako. Prema podacima Safe Journalists, u prvih osam mjeseci ove godine zabilježen je isti broj verbalnih napada kao i prošle godine. Broj prijetnji i fizičkih napada je u prvih šest ili osam mjeseci ove godine isti kao cijele prošle godine. Napadi su i dalje učestali, strašni. Toliko strašni, a i o tom smo razgovarali, da smo kao međunarodna organizacija preko Media freedom Rapid Response organizirali ili pokušavamo organizirati sklanjanje u nekakav siguran smještaj izvan Srbije pojedincima iz vašeg medijskog prostora. Od Ane Hegediš, Dinka Gruhonjića, Nenada Kulačina, Tamare Skrozza. Ti su ljudi toliko napadnuti da smo ozbiljno razgovarali ili čak pokušali osigurati da idu na neko sigurno mjesto na nekoliko tjedana ili mjeseci. To je vrlo zabrinjavajuće. Uz to, zabrinjava nekažnjivost napadača. Naravno, imamo tu strašan slučaj ubojstva Slavka Ćuruvije, proces koji završava tako kako završava i ne završava u toj točki nego nakon toga slijedi niz slapp tužbi protiv Fondacije Slavko Ćuruvija zbog priopćenja koje je dano nakon presude zbog koje je medijska zajednica i izvan Srbije ostala u šoku. Imamo slučaj napada na novinara Radara Vuka Cvijića i tužiteljstvo koje tri mjeseca čeka liječnički nalaz. Dakle, ništa se ne događa i to prepoznajemo kao znak da sustav ne funkcionira. Ako se ne pruži jasna zaštita ljudima koji su i fizički napadnuti, to može samo jačati nesigurnost. Čovjek koji je prijetio smrću Ani Lalić Hegeduš je pobjegao. Ta cijela atmosfera je vrlo opasna i jednostavno širi nesigurnost. Da se samo vratim na zakonodavstvo. Uspoređujući zakonodavstvo na papiru i medijsku strategiju, koju mi u Hrvatskoj uopće nemamo, mogu reći da su neke stvari na papiru ugrađene, ali pitanje je provođenja tih zakona. Imamo medijsku strategiju i što ćemo sad s njom? Akcijski plan za provedbu medijske strategije stoji negdje u ladici. To je jednostavno poigravanje. Prihvatiš možda neke europske direktive, prihvatiš preporuke, izradiš nekakav dokument koji na papiru ne izgleda loše i spremiš ga u ladicu. Pitala sam ministra Ristića kada će medijska strategija zaista u implementaciju. Spomenula sam pitanje REM-a. Spomenula sam i novinara Andreja Gnjota i tada je već ministar Ristić rekao – nadamo se da će to biti OK. I vidjeli smo neki dan odluku da ga se ne izruči i to zaista pozdravljam.

► Nadate li se da će dio problema na koje ste ukazali biti i rješavan?

Kakve su moje nade i moja očekivanja? Ja vam zapravo nakon razgovora s političkim dužnosnicima nemam neka očekivanja. Smatram da neke stvari treba reći, reći da ćemo na njima inzistirati i tek kada se vide konkretni rezultati reći OK. Naučili su i političari u Srbiji i političari u Hrvatskoj otvarati dijaloge, osnivati radne grupe, razgovarati. Pozdravljam svaki razgovor, ali neka se medijska strategija izvadi iz ladice i točka po točka počne rješavati. Neovisan izbor članova REM-a, jačanje neovisnosti...

► Istaknuli ste problem financiranja medija u Srbiji. Javni novac stiže do podobnih medija, tabloida. Neovisni mediji nemaju novca, izloženi su stalnim pritiscima, prijetnjama. Kuda onda to ide novinarstvo u Srbiji?

Kuda uopće ide novinarstvo? Nisam ni tu pesimistica. Ovaj razgovor radimo na Dan demokracije. U borbi za demokraciju novinari su ključni, ključan trenutak je politička i društvena odluka svakog pojedinca. Moj stav je da nema demokracije, da nema slobode bez slobodnog novinarstva. I kada se zapitate želite li da vam algoritmi, Elon Musk ili Pero Perić, određuju kako i od kud će se informirati vaši roditelji ili vaša djeca ili ćemo se jednostavno svi boriti zajedno da su novinari koji su educirani, koji poštuje etičke, novinarske i sve druge norme ti koji će publicirati informacije. To je pitanje političke, ali i društvene odluke. Svakog od nas. Da shvatimo da će istinite, profesionalne informacije doći putem novinara. Naravno da je jako puno posla i u našim rukama. U zemlji u kojoj imate one koji se predstavljaju novinarima i medijima, a to nisu, mora se govoriti o profesionalnom novinarstvu, profesionalnim novinarima i onda graditi i jačati taj sustav. Nažalost, početak je u rukama političara i početak je u tome da se pronađe model da se javna sredstva, sredstva iz proračuna i poreza, dodjeljuju kvalitetnim, profesionalnim medijima. To se ne događa, ne samo u Srbiji već i u Hrvatskoj i nekim drugim zemljama. Imamo situaciju kao u Srbiji da se smišljeno na neki način sredstva dodjeljuju medijima koji odrađuju posao za vlast ili isto tako varijantu da se radi mira u kući javna sredstva daju malo ovima, malo onima, pa nema veze što neki medij nema veze s novinarstvom već širenjem propagande, isto tako će se ogrebati za nešto sredstava. Političarima je vrlo teško odreći se usluga onih koji se ne bave novinarstvom nego propagandom. Ali to je baš ona osnovna borba za demokraciju, taj se temelj mora postaviti. Čini mi se da smo u prošlom mandatu Europskog parlamenta uspjeli s vrlo jakom suradnjom međunarodnih organizacija pozicionirati se, biti glasniji, zahtijevati i da je donesen veliki paket zakona koji, hajdemo reći, podržava novinarstvo. I europski zakon o medijskim slobodama i SLAPP direktiva, direktiva o autorskim pravima, preporuke o zaštiti i sigurnosti. Dakle cijeli niz zakona nakon dugo, dugo vremena. I konačno, u sklopu Kreativne Europe za medije su izdvojena značajna sredstva. To je nekakav iskorak. No, onda uvijek dođe rat, političke promjene, pritisci. No, nema veze, naše je da se borimo za poziciju kvalitetnog profesionalnog novinara. Čini se nekada teško, ali iskreno ću vam reći u ovom svom kratkom mandatu, neke stvari su ipak prošle, nešto je prihvaćeno. Ti zakoni će se morati implementirati. Prema europskom Zakonu o medijskim slobodama naš zakon o medijima i Zakon o HRT-u će se morati mijenjati. Za to se zalažemo godinama, ali politika i Vlada nas ne slušaju, ali sada će ga morati mijenjati jer je Hrvatska članica Europske unije. U Srbiji je to duži put, ali ako je Srbija iole na europskom putu, morat će se neki zakoni mijenjati.

► Gledateljima iz Srbije koji prate medije u Hrvatskoj oni izgledaju potpuno drugačije nego mediji u Srbiji. Vara li nas taj dojam?

Često idem u Srbiju i kada prijeđem granicu i uđem u Hrvatsku znam pomisliti – uh, mi smo stvarno cvjetna livada. Na prvi dojam pomisliš nemamo tako groznih tabloida, tako žestokih napada i targetiranja novinara s najviših političkih vrhova, ali to vam je samo privid. Kakva je situacija s HRT-om? Godinama se upozorava na potrebu neovisnosti uređivačkog i menadžment tijela, na političke pritiske, na političku pristranost. Sve to piše ne samo u izvješćima koje piše Sindikat novinara ili Hrvatsko novinarsko društvo nego to piše i prihvaćeno je u Izvješću o vladavini prava Europske komisije. Svake godine se upozorava da su Agencija za elektroničke medije i Vijeće za elektroničke medije politički odabrani, svake godine se kritizira zakonodavstvo i sve to prolazi. Ovi naši se nasmiješe, osnuju radnu skupinu, dobiju zelenu kvačicu negdje u europskim institucijama i idemo dalje. Radnička prava, kolektivni ugovori, zaštita uvjeta, sve to nazaduje. Dobro, napravili smo neki iskorak oko sigurnosti, jer smo s policijom uspostavili dijalog, potpisali sporazume, ali što vam to znači kada onda sve stoji u tužiteljstvu. Za prijavu prijetnje smrću dobila sam poziv na sud poslije nekoliko godina. Dakle, sve lijepo izgleda u onim kućicama i tablicama europskih zahtjeva, ali na terenu novinari su potplaćeni, pod pritiskom komercijalnih oglašivača, pod ucjenom državnih oglašivača. Imali smo prošle godine aferu gdje smo vidjeli na koji način se državnim novcem pokušava utjecati na medije, gdje savjetnik Ministarstva gospodarstva koji je vodio ministar Davor Filipović, koji je na kraju morao odstupiti zbog te afere, pregovara gdje će dati 200.000 kuna kojim medijima i kako pokušati utjecati državnim sredstvima na medije. To je kao Medijska strategija u Srbiji: na papiru izgleda odlično, a u realnosti nema ničeg od toga. Mi nismo u stanju početi kolektivno pregovaranje u bilo kojoj privatnoj medijskoj kući. Ja se divim našim kolegama i kolegicama jer oni opstaju, jer oni ustraju, bez obzira na to što im se prijeti, što im se povlače oglasi, što ne mogu doći do javnih sredstava, rade pošteno svoj posao. I dalje su najjači korektiv vlasti u cijeloj zemlji.

► Izjavili ste, sada već prije godinu dana, da je u Hrvatskoj period pred ulazak u Europsku uniju bio najbolji za novinarstvo, ali da strahujete da se to neće dogoditi u Srbiji. Zašto?

Kada je Hrvatska ulazila u Europsku uniju, Europa je bila puno jača. Europa je kao političko tijelo izgubila snagu i gubi je, svjedoci smo toga. Kada je Hrvatska ulazila u Europsku uniju, pretpristupni period je bio nekakav procvat demokracije u Hrvatskoj. Oni su nametnuli u pretpristupnim pregovorima nekakve imperative za našu vlast. Otvorile su se i ojačale javne institucije. Tako su se i u medijskom sektoru događale promjene na bolje. Sam ulazak u EU je bio šok. Pretpristupni fondovi koji su puno jednostavniji od europskih fondova su nam se zatvorili. To je bio ogroman udar na civilni sektor, jer ta prilagodba, ta promjena zapravo je bila bolna. Nekad znam reći da cijeli naš civilni sektor pati od »projektitisa«, je cijeli svoj sustav mora trošiti na projekte, imati po nekoliko zaposlenika za provedbu projekata, a gdje je tu novinarstvo? Pravih sredstava za platiti novinara je prilično teško pronaći. Nekako smo se polako vratili na noge. Uveden je Roule of law mehanizam s ciljem jačanja demokracije, ali to je to – to se napiše na papiru. Prvo izvješće za naše političke autoritete bio je šok, ali im se ništa nije dogodilo. Što se dogodilo Mađarskoj? Ti kažeš oni ne poštuju medijski pluralizam, moraju ojačati neovisnost javnog medijskog servisa i oni to ne naprave i onda u sljedećim izvješću se opet isto napiše. Dakle, što se događa kada ne poštuješ europske smjernice? Jedna od europskih smjernica je da 80 posto tržišta mora biti pokriveno kolektivnim ugovorima. Mi to nemamo, i ništa, u izvješću naredne godine bit će opet da mi nemamo. Daju oni nama kako bi trebalo biti, ali sve su slabiji i nemaju mehanizama. Ali ipak je bolje, ipak postoje pravila, postoje europarlamentarni izbori i svaka država ima interes što bolje se pozicionirati u Bruxellesu.

► Borba za demokraciju, javni interes, je li to ono što Vas pokreće u ovom poslu?

Imamo malu kuću na otoku i ovog ljeta na moru rekla sam divno je, zašto ne ostanem tu. Novinarstvo je posao od javnog interesa, jer novinarstvo jest javno dobro; novinarstvom se ljudi bave jer postoji u njima onaj mali iz djetinjstva koji misli da može promijeniti svijet na bolje. I to je ono što me drži u novinarstvu, što me je gurnulo u HND, sindikat, Europsku federaciju novinara. Ja sam obična novinarka i mislim da se za novinarstvo vrijedi boriti, novinarstvo je nešto što treba svim građanima, nešto što treba demokraciji. Meni to daje smisao. Kada me napadnu i kada me vrijeđaju, kada bih se najrađe pokrila dekicom preko glave i odustala od svega, mislim se ne dam nasilnicima da ovladaju našim životima. Mislim da trebamo jedni druge podržavati. Istina, pravo, pravda su ono što treba voditi naše živote, države, društva.

Podijeli

Tweet