Širom Vojvodine
Očuvanje starih sorti slatke paprike
Stipan Balažić, poljoprivrednik iz Tavankuta, bavi se proizvodnjom slatke crvene paprike. Kako kaže, njegove paprike nisu hibridi, uzgaja stare sorte od kojih se mogu uzeti sjemena te ista iskoristiti za novi proizvodni ciklus. Po struci poljoprivredni tehničar, smjer povrtlarstva, Stipan je primijenio stečeno znanje te uvijek traga za novim rješenjima i inovacijama na polju poljoprivredne proizvodnje. U okviru svog poljoprivrednog gospodarstva obrađuje jutro jagoda, 20 jutara oranica na kojima se nalaze kulture poput ječma, kukuruza i pšenice, a na drugih 20 jutara se bavi uzgojem paprike na otvorenom. Svoju proizvedenu papriku prodaje za otkup, za izvoz i na tržnici u Subotici. U proizvodnji paprike obitelj Balažić je šest godina. Počeli su s površinom od šest jutara te je uključio kćerku i zeta i time su ove godine povećali površinu na 20 jutara.
»Paprika koju uzgajam je domaće sorte, iz Ruskog Krstura. Uzimamo vlastito sjeme od najzdravijih biljaka i proizvodimo svoj rasad, na taj način održavamo stare sorte. Od domaćih sorti ima više podvrsta, to su na primjer slonovo uho, ljubin dlan, palanačko čudo, mogu biti s tri roga, lepezaste, sve ovisi od same sorte. Uglavnom proizvodimo crvenu papriku za ajvar, za pečenje, to nam je glavna izvozna roba. Svi otkupljivači se utrkuju za našu papriku jer zrije na otvorenom, dok ju drugi europski uzgajivači, napose sa Zapada, mogu uzgajati jedino u plastenicima. Klima im je drugačija, radna snaga je mnogo skuplja, samim tim proces proizvodnje košta mnogo više i nije im isplativ jer u proizvodnji paprike ima mnogo ručnog rada. Hoteli i restorani tijekom cijele godine koriste papriku, režu je na kocke i u rezance, tada se zamrzava i koristi po potrebi, jer paprika je univerzalno povrće široke primjene«, objašnjava Balažić.
Ovogodišnji rod loše kvalitete
Balažićima se ova godina u proizvodnji paprike pokazala izrazito lošom zbog promjene klime – iznimno visokih temperatura i učestalih toplinskih valova.
»Prije je znalo biti ekstremno vruće desetak dana, a ove godine to je trajalo mjesecima. Mnogi poljoprivredni proizvođači će biti na gubitku ili na nuli ove godine, a samo mali broj proizvođača će imati neki slabašni profit. Problem je također to što je cijena paprike na prošlogodišnjoj razini, pa čak i niža u nekim slučajevima, jer joj je kvaliteta ove godine loša. Sve postaje nerentabilno i zato nam sela nestaju i bit će sve manje stanovnika u njima. Kada prođe vrijeme mojoj generaciji poljoprivrednika koji su sada u svojim šezdesetima, ovaj posao će rijetko tko raditi. Ako se nešto drastično ne promijeni, ako država ne bude pomagala kako priliči, moja predviđanja su da će hrana biti jako skupa jer ju neće imati tko proizvoditi. Sin mi je inženjer, ne vuče na stranu poljoprivrede, kćerka i zet se bave turizmom, ja ću još raditi ovo par godina pa ću stati. Tako će vjerojatno i mnogi drugi, samim tim će opadati broj aktivnih proizvođača. Otkupljivači znaju za koji postotak rade, a mi radimo s nejasnom računicom i ne znamo hoćemo li povratiti uloženi novac ili ne. Ne može čovjek raditi u nedogled s gubitkom i da nikad ili rijetko kad ima malo slasti u tom poslu koji obavlja«, nastavlja Balažić.
Navodi Balažić kako nije problem naći otkupljivača jer je paprika tražena roba. Problem su ogromna ulaganja, bolesti biljaka, štetnici, problemi s kvalitetom i kvantitetom radne snage.
»Smatra se odličnim ako na berbu otpadne 20 % od ukupnog ulaganja, a ponekad berba odnese 30 % ukupnog troška. Na primjer, imamo tri ili četiri puta kopanje, tu je folija, kapajuća traka, tri vagona stajnjaka i 500 kilograma umjetnog gnojiva, to su samo neki od troškova ulaganja. Kada se sve stavi na papir, vidi se da za jedno jutro treba oko 5.000 eura ulaganja. Ima prednosti uzgoja paprike u pijesku: ako je kišna godina, onda je pijesak dobar jer brzo upija vlagu te ne dolazi do truljenja i bolesti u paprici. Kada je ovako sušna godina, onda smo u problemu jer se pijesak više zagrije, paprika bude ispečena s oštećenim vrhovima, za razliku od one u crnoj zemlji. Ljudi se opredjeljuju polako za povrće ovdje u Tavankutu jer je voćarstvo potpuno propalo. Jabuke se vade sve više, jednostavno deset godina je cijena jabuke 30 dinara, dok je u prodavaonici ista ta jabuka 120 dinara; neće više ljudi da rade za te novce. Paprika je možda najteža za uzgoj jer svaki dan ima nekih promjena. Ako ne odeš svakoga dana na njivu i provjeriš, može biti opasno. Mogu se pojaviti neki virusi, bakterioze, kukci, polijeganje rasada. Najgore je to što postoje bolesti protiv kojih nema lijeka. Pojavile su se prije par godina, ne znamo je li im uzrok klima ili su u pitanju neki kukci, jednostavno na paprici nema ploda ni pomoćnih grana, samo lišće. Bakterioze se tretiraju lako, one nisu problem jer se može i preventivno raditi. Vlaga i visoka temperatura su uzročnici bolesti«, govori Balažić.
Plodored jedan od problema
Još jedan problem s kojim se Stipan susreće je ponovljena proizvodnja jer zemlji fali plodored. Kaže kako bi svake tri godine trebalo promijeniti kulturu, jer se pojavljuje sve više kukaca i bolesti te će u nekom momentu morati odustati od sadnje.
»Najbolje je posaditi papriku na njivu gdje prije nije bila. U tom slučaju, ako se sve uradi kako treba, ne može se omanuti. Ove godine uzeo sam jednu njivu u zakup i tamo mi je najbolje uspjela paprika, iako sam na svakoj njivi sve jednako radio. Na njivi gdje mi je paprika šest godina, najslabiji je rod. Problem je što ne možemo uvijek mijenjati plodored budući da je to izuzetno skupo. Svaka njiva mora imati svoj bunar i struju. Imam elektroničko navodnjavanje putem aplikacije na mobitelu jer i čovjek koga bih u suprotnom morao angažirati košta oko 60 tisuća dinara. Moram imati i drugu smjenu jer se paprika dva puta dnevno navodnjava. Kada sam sve izračunao, više mi se isplati staviti elektroničko navodnjavanje jer mi ono ostaje zauvijek. Stalno se mora pratiti i ulagati, a takvo navodnjavanje za jednu parcelu košta 5.700 eura, plus trošak bunara koji sa strujom košta 6.000 eura. To znači da se ne može samo tako promijeniti parcela i plodored, jednostavno prevelika su ulaganja«, rekao je Balažić.
Suradnja s Podravkom
Stipan nam otkriva kako mu je cilj za iduću godinu suradnja s Podravkom.
»Ove godine imamo probnu suradnju, a od sljedeće godine želim svu papriku prodati njima. Dogovorili smo se oko uvjeta proizvodnje po standardima koje oni zahtijevaju, kako bi paprika bila zadovoljavajuća za tržište u Europskoj uniji. Surađujemo s hladnjačom i zadrugom Voćko, oni su naša lokalna zadruga, moramo se držati skupa i međusobno se pomagati. Kćerka je ranijih godina sudjelovala na natječaju Pokrajinskog fonda za mlade i dobila je sredstva za četiri plastenika za proizvodnju rasada, to nam je bilo izrazito korisno. Pokušat ćemo aplicirati na neke natječaje kako bismo mogli kupiti i novi traktor, jer nam je stari postao boljka. U budućnosti nećemo povećavati proizvodnju paprike, dapače, čak ćemo ju možda i smanjivati«, zaključio je Stipan Balažić.
Ivan Ušumović
