Širom Vojvodine
Kada profesija postane umjetnost
Sanja Miljački vlasnica je frizerskog salona Slavica by S u Subotici. Ispričala nam je priču o tome kako je odabrala ovaj poziv, radu salona i izazovima koje susreću žene poduzetnice. Svakog dana ulazi u svoj salon s osmijehom i otvorenog srca, spremna svojim klijenticama pružiti više od samo nove frizure. Kroz njezine ruke prolaze stotine ideja, dok pokretima škara kreira malu, ali značajnu promjenu u životu svakoga tko sjedne u njezinu frizersku stolicu.
Od igre do zanimanja
Još od djetinjstva Sanja Miljački često je posjećivala svoju tetu Slavicu Romić, koja je i osnovala spomenuti frizerski salon. Promatrala je tetin rad i bila fascinirana procesom nastanka frizura te kako se vještim rukama mogu ostvariti različite ideje klijentica.
»Ona mi je bila uzor, i zbog vremena provedenog s njom u salonu odlučila sam postati frizerka, jednostavno sam osjetila poziv. Nikada neću zaboraviti kad mi je teta poklonila set igračaka za malu frizerku – imala sam i mali fen za kosu. Bila sam toliko sretna da to nisam mogla opisati riječima. Nakon završetka osnovne škole upisala sam srednju školu na smjeru frizer u Medicinskoj školi u Subotici, jer mi je to zaista bila jedina prava želja i nešto čime sam se htjela baviti. Nakon završetka srednje škole 2008. godine odradila sam pripravnički staž kod tete, što je trajalo dvije godine, iako sam i tijekom školovanja odlazila tamo kako bih stjecala praksu iz prve ruke. Na taj način upoznala sam i buduće klijentice. Izuzetno mi je pomoglo što sam imala priliku raditi uz nju. Slavica je imala veliku ulogu u mom usavršavanju; uvijek mi je davala dragocjene savjete i otkrivala male tajne zanata, znala me usmjeriti i ispraviti početničke pogreške. Na primjer, tijekom kreiranja određene frizure zastala bih i pitala je koji preljev da stavim na kosu, koju jačinu hidrogena, koliko boje – sve sam to naučila od nje. I dan-danas, kad sam se vratila s porodiljnog dopusta, znala bih je pozvati i pitati za savjet, a ona bi mi uvijek rado pomogla. Ne mogu opisati koliko sam joj zahvalna na svemu što je učinila za mene svih ovih godina«, priča nam Sanja.
Slavica by S
Prekretnica u njezinoj karijeri dogodila se u siječnju 2015. godine kada je preuzela vođenje salona od tete, koja je otišla u mirovinu. Sanja je tom odlukom zakoračila u poduzetničke vode, a sada, devet godina kasnije, kaže kako je to bila izvrsna odluka.
»Salon je već etablirano mjesto gdje su klijentice dobro upoznate s kvalitetom našega rada. Stoga smo odlučile raditi u dvije smjene kako bismo bile dostupne klijenticama u svako doba dana, jer im želimo pružiti vrhunsku uslugu kad god im to odgovara. Trenutačno nas ima dvije frizerke u salonu i jedna kozmetičarka, iako imamo još jednu praznu frizersku stolicu. Razmišljali smo o uvođenju manikure i pedikure, ali se još nismo odlučili na taj korak. Kolegica koja je kozmetičarka uvijek radi u smjeni sa mnom, tako smo navikle. Odlično funkcioniramo nas tri, pravi smo tim i odluke o investicijama koje se tiču salona donosimo zajedno jer, na kraju krajeva, nas tri provodimo najviše vremena u njemu. Trudimo se zadržati cijene naših usluga u granicama normale, bez obzira na povećane troškove ulaganja. Cilj nam je omogućiti svakoj ženi da dođe i napravi frizuru kakvu želi kako bi se pokazala u svom najboljem svjetlu. Zato kolegica i ja pohađamo razne seminare kako bismo pratili nove trendove, frizure i tehnike. Kontinuirano usavršavanje neizostavni je dio svakog posla«, nastavlja Sanja.
Dodaje kako, unatoč svim tim novim trendovima, mnoge klijentice koje jednom pronađu svoj look, ne žele eksperimentirati s drugačijim stilovima.
»Posao kojim se bavim također je jedna vrsta ljubavi. Kada dođem u salon, dobro se osjećam, nasmijana sam i trudim se prenijeti samo pozitivnu energiju svima koji sjednu ispred mene u tu stolicu. Šalimo se, razmjenjujemo iskustva, recepte, pričamo o smiješnim situacijama koje su se dogodile od posljednjeg posjeta salonu. Stvarno su mi sve moje klijentice iznimno drage. Naravno, bude tu i težih, ozbiljnijih tema, ali nekako svi više vole pričati o lijepim stvarima u životu. Ponekad se osjećam kao da smo kolegica i ja poput psihologinja – moramo procijeniti raspoloženje osobe koja nam dolazi i potruditi se da, nakon završene frizure, iziđe iz salona s osmijehom na licu. Vikendima nam je najveća gužva zbog raznih svadbi i proslava, pa radimo i prekovremeno kako bismo postigli sve«, priča nam Miljački.
Problemi – neizostavni dio poslovanja
Čak ni u poslu koji se tiče uljepšavanja drugih nije uvijek sve lako i lijepo. Naša sugovornica ističe kako su porezi i doprinosi u porastu, cijena materijala raste iz godine u godinu, a režijski troškovi nisu zanemarivi. Profesionalna frizerska oprema znatno je skuplja od kućnih verzija tih aparata; sve su to stavke koje utječu na profit na kraju dana.
»Najveći problem u poslovanju dogodio mi se tijekom mojih porodiljnih dopusta. U Srbiji žene poduzetnice mogu ostvariti pravo na porodiljni dopust, no postoje određene specifičnosti i izazovi u odnosu na one koje su zaposlene kod poslodavaca. Kada sam rodila prvo dijete, imala sam prekid u radnom stažu zbog godine dana provedene kod kuće. S drugim djetetom primala sam 18.000 dinara, što mi je bila plaća, ali sam taj iznos odmah vratila nazad jer sam toliko plaćala poreze i doprinose, budući da sam odlučila ne prekinuti radni staž ponovno. Sve žene koje su zaposlene imaju pravo na plaćeni porodiljni dopust, a žene poduzetnice taj benefit nemaju. Po meni, nije u redu što smo na taj način zakinute. Imam kolegice koje nemaju zaposlenih u svojim salonima, nakon poroda zamrzavale su djelatnost i tako ostvarile pravo na punu naknadu, tj. plaću koju im je država uplaćivala kao i svim drugim ženama. Kod mene to nije slučaj, nisam mogla privremeno zatvoriti firmu, pa se računalo kao da meni kolegice zarađuju plaću, što naravno nije slučaj. Iako zakon priznaje poduzetnicama pravo na porodiljni dopust, njegova primjena i procedure složeniji su nego kod zaposlenih žena, što može predstavljati dodatni izazov za poduzetnice. Ponekad pomislim kako bi mi bilo lakše biti obična radnica, jer bih tako ostvarila veća prava. Samo zahvaljujući pomoći supruga uspjeli smo prebroditi taj period kada nisam radila. Drugu vrstu problema osjetili smo za vrijeme pandemije koronavirusa. Morali smo poštovati razne mjere, ograničiti broj ljudi u salonu, ljudi su se bojali zaraze, a ni nama nije bilo svejedno. Inače polažemo veliku pažnju na čistoću prostora i dezinfekciju alata, ali tada je sve bilo vanredno. Jedina dobra stvar je što su klijentice nakon korone naučile rezervirati svoje termine, čime smo izbjegli preklapanja i čekanja u salonu«, zaključuje Sanja Miljački.
Ivan Ušumović
