Kako pokazuje monitoring medija, nacionalne manjine jedna su od grupa prema kojoj se očituje visok stupanj govora mržnje, rečeno je na obuci za predstavnike medija o ljudskim pravima, diskriminaciji i govoru mržnje, koju je prošlog vikenda u Mokrinu organizirala Mreža za izvještavanje o različitosti.

Rezultati monitoringa medija Mreže za izvještavanje o različitosti pokazuju da je od svibnja 2022. do prosinca 2023. godine u Srbiji zabilježeno 113 slučajeva govora mržnje. Prema rezultatima ovog istraživanja, najviše primjera govora mržnje zabilježeni je u kategorijama roda, blizu 25 posto, i etničke pripadnosti s 20 posto. Visoko na listi nacionalnih manjina prema kojima se često očituje govor mržnje je i hrvatska manjina.

»Govor mržnje je u trećini ovih slučajeva bio usmjeren na Albance (34,8 %), zatim na Hrvate (21,7 %) i Bošnjake (21,7 %), kao i na Rome (17,4 %)«, navodi se u Izvještaju. Kako je na obuci kazala koordinatorica Mreže za izvještavanje o različitosti Ivana Jelača, najviše štetnog govora i govora mržnje, oko 37 posto, bilo je na portalima, oko 18 posto u televizijskim programima, a na platformi X oko 13 posto.

»Najzastupljeniji izvor govora mržnje i u ovom periodu ostali su mediji i medijski radnici (35 posto) i političari, javni dužnosnici i političke partije (30 posto). Najčešći štetni narativi ženama odnose se na senzacionalističko izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju. Najčešće targetirana etnička grupa u srbijanskim medijima bili su Albanci, koji su opisivani kao neprijatelji ili prijetnja«, kazala je Jelača i dodala da su društva na zapadnom Balkanu i dalje vrlo podijeljena na različitim razinama, od međuetničkih odnosa do toga kako društvo tretira žene i važne društvene teme poput rodno zasnovanog nasilja.

»Nasilje u komunikaciji je normalizirano i to je ‘kultura’ javnog govora koja nerijetko dolazi od političkih figura, pa i vjerskih vođa, a odražava se na ljudska i građanska prava i dobrobit građana i građanki diljem Balkana«, rekla je Jelača.

Facilitatorica obuke Danica Ilić kao problem istaknula je nepostojanje prave inkluzivnosti medijskog sadržaja, jer se marginalizirane grupe u medijima pojavljuju samo onda kada govore kao pripadnici određene grupe, a ne kao sugovornici o općim temama.

»Osobe s invaliditetom obično se pozivaju da govore kao osobe s invaliditetom koje govore o tome, a ne kao sugovornici koji mogu govoriti o drugim temama«, kazala je Ilić.

»Sloboda izražavanja jedna je od fundamentalnih vrijednosti, nije to samo pravo da se izraze svoji stavovi već i da imamo pristup informacijama i da u jednom demokratskom društvu kroz razvoj tolerancije, pluralizma izražavamo te svoje misli i stavove. Ponekad ti stavovi mogu biti uvredljivi za druge i postavlja se pitanje granice između slobode izražavanja i govora mržnje. Mora postojati granica iza koje sloboda izražavanja više nije pitanje prava da jasno kažem što mislim i želim već promocija i poticanje na mržnju koja je zasnovana na nasilju i netrpeljivosti«, kazala je profesorica Pravnog fakulteta u Beogradu Ivana Krstić i istaknula da netrpeljivost nije prisutna samo u medijima, već se iskazuje i putem grafita.

Z. V.