Intervju
Lipicanci dio kulturne baštine Hrvatske
Hrvatska je 2017. godine uzgoj konja lipicanaca upisala u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a 2022. godine uzgoj konja lipicanaca na prostoru nekoliko država našao se na listi nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Uzgoj lipicanaca u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, a Hrvatska je danas po broju lipicanaca druga u svijetu. Ovu pasminu sve više drže i uzgajivači konja u Srbiji, a nedavno je održana prva Državna izložba i natjecanje. Od tri suca koja su ocjenjivala izložena grla dva su bila iz Hrvatske: Ivica Mandić i Nidal Korabi.
Nidal Korabi, nekadašnji ravnatelj Državne ergele Đakovo, od 2016. godine glavni je tajnik međunarodnog udruženja Lipizzan International Federation. Razgovor za Hrvatsku riječ dogovorili smo u Staparu, gdje je održana Državna izložba.
► Na početku, molila bih Vas da našim čitateljima kažete nešto više o povijesti pasmine konja lipicanaca i kako su se proširili na panonske prostore?
Lipicanska pasmina jedna je od najstarijih i najpoznatijih pasmina konja u Europi, a nastala je dugotrajnom i sustavnom selekcijom. Ono što je interesantno je da je pasmina dobila ime po ergeli Lipica u današnjoj Sloveniji, gdje su se konji uzgajali za austrijski dvor. Početak uzgoja lipicanaca veže se uz austrijskog nadvojvodu Karla II., koji 1580. godine pripušta kraške kobile pod uvezene rasplodne španjolske pastuhe. Cjelokupna uzgojna izgradnja rezultirala je činjenicom da u genomu današnjega lipicanca ima krvi kraških, španjolskih, arapskih, njemačkih, danskih, talijanskih i kladrupskih konja te je sveukupno formirano osam linija pastuha (od kojih je linija tulipan hrvatska) te 67 rodova kobila (od kojih je 16 hrvatskih), što ujedno i objašnjava rasprostranjenost pasmine na panonskim prostorima. Jedna od posebnosti uzgoja je postojanje različitih tipova unutar pasmine, koji se uglavnom njeguju na razini nacionalnih uzgoja. Neki od tih tipova su međusobno poprilično drugačiji u morfološkoj ekspresiji, dok s druge strane svi nesporno odišu karakteristikama lipicanca kao pasmine.
► Kakve su karakteristike konja ove pasmine i što ih to izdavaja od drugih pasmina?
Na oblikovanje lipicanca velik utjecaj imala je španjolska škola jahanja u Beču, gdje je 1735. godine lipicanska pasmina konja prvi puta korištena za potrebe carskog dvora u visokoj školi dresurnog jahanja. Fenotip lipicanske pasmine usmjeren je za opću uporabu, a posebno se pokazao pogodan za klasično jahanje i kao zaprežni konj. Lipicanac je vrlo ekspresivna pasmina, plemenitog držanja, a tjelesna građa je više pravokutna nego kvadratična, dok je standard visine između 155 i 158 cm. Lipicanca karakterizira njegova čvrstoća, izdržljivost, dugotrajnost, temperament, spremnost na učenje, poslušnost i dobra narav. U konačnici, lipicanska pasmina jedina je na svijetu koja zahtjevne elemente španjolske škole jahanja odrađuje na takvoj vrhunskoj fizičkoj razini, ali i mentalnoj stabilnosti.
► Državne ergele Đakovo i Lipik ergele su konja lipicanaca u Hrvatskoj. Đakovo je jedna od najstarijih ergela u Europi. Koliko je u toj ergeli duga tradicija uzgoja lipicanaca i kako se danas provodi uzgoj i selekcija?
Tako je. Državne ergele Đakovo i Lipik ustanove su koje objedinjuju uzgoj dvaju ergela u Hrvatskoj i time se ponosimo. Što se tiče povijesti i tradicije, ergela Đakovo je nedavno obilježila 518 godina postojanja, dok se od 1806. godine u ergeli počinju uzgajati lipicanski konji. Kako obje ergele zajedno posjeduju oko 250 konja provedba selekcije i uzgoja izrazito je važna te se provodi po stručnim protokolima, strukturirano i ozbiljno. S jedne strane, morate voditi računa o genetskoj raznolikosti, dok s druge strane trebate provoditi selekciju temeljem genealoških podataka, zatim temeljem morfoloških karakteristika i sportskih rezultata, istovremeno osiguravajući izbalansiranost linija i rodova unutar ergele, ali i cijele države.
► Ima li u Hrvatskoj privatnih uzgajivača lipicanaca, koliko su lipicanci postali dio narodne tradicije?
Hrvatska se može pohvaliti kako je lipicanski uzgoj u rukama privatnih uzgajivača vrlo raširen, a što je također specifično poglavito za Mađarsku i Rumunjsku. Stoga je Hrvatska druga po redu država s najvećim brojem lipicanaca u vlasništvu privatnih uzgajivača u cijelome svijetu. Navedeno je rezultat činjenice da je lipicanac od samih početaka uzgoja u Hrvatskoj vrlo dobro prihvaćen, u početku kao radna životinja koja je adekvatno reagirala na potrebe seljaka, dok kasnije postaje dio svakodnevnog života i ogledalo imanja i ugleda obitelji. Sve većim involviranjem lipicanaca u kulturne i folklorne manifestacije polako je lipicanac postao neizostavan dio vrlo široke kulturne baštine Hrvatske koja je poglavito vezana za Slavoniju, Baranju i Srijem. Zasigurno je da je utjecaj u prvom redu ergele Đakovo, kao mjesta organiziranog uzgoja i selekcije, ali i mjesta iz kojeg su kvalitetni rasplodni pastusi odlazili na pripusne postaje privatnim uzgajivačima, imao za uzročno-posljedičnu vezu širenja pasmine. Upravo je ovakva politika ergele, a koja je i danas prisutna, rezultirala formiranjem hrvatskog tipa lipicanca te da hrvatski uzgoj bude uz bok s drugim državama. Ta suradnja državnih ergela i privatnih uzgajivača prisutna je u većoj ili manjoj mjeri i u drugim državama koje njeguju uzgoj lipicanaca te je postala jedan od vrlo važnih aspekata kvalitete uzgoja na nacionalnoj razini.
► Koliko lipicanaca ima u Hrvatskoj? Povećava li se njihov broj?
Hrvatska je prema statističkim podacima LIF-a druga država na svijetu po broju lipicanskih konja, odmah nakon Mađarske. Tako da je u Hrvatskoj danas registrirano 2.300 konja svih kategorija, a gledajući kroz posljednjih 20-ak godina, broj grla kontinuirano raste. Navedeno je u suglasju i s trendom broja lipicanaca u svijetu. Naime, broj lipicanaca bilježi stalan rast među članovima LIF-a, tako da međunarodno udruženje danas broji više od 13.000 grla svih kategorija. Ergelski uzgoj uglavnom je baziran na više od 2.000 grla, dok se uzgoj u rukama privatnih uzgajivača popeo na 11.000 životinja.
► Imaju li uzgajivači lipicanaca u Hrvatskoj neke poticaje od države?
Da, posjednici lipicanaca ostvaruju prava na novčane potpore o kojima se brine Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Tako je najznačajnija potpora usmjerena na potporu za očuvanje ugroženih izvornih pasmina domaćih životinja koja se financira iz mjera ruralnog razvoja. Pojedinačna potpora po uvjetnom grlu jednaka je najvećem iznosu od 387,11 eur. Zasigurno da je to jedan vjetar u leđa koji pruža Ministarstvo da uzgajivači nastave svoj vrijedan rad i da kontinuirano ulažu u daljnji uzgoj.
Bilo kakva uloga u radu udruženja LIF zasigurno je velika čast. Naime, radi se o udruženju koje djeluje u poprilično velikom članstvu i širokom geografskom području koje uključuje Europu i Sjedinjene Američke Države. S obzirom na takvu strukturu i djelatnost udruženja, sama nominacija za obnašanje dužnosti glavnog tajnika zasigurno stavlja u imperativ dobro poznavanje lipicanske pasmine te posjedovanje određenih kompetencija na profesionalnoj i socijalnoj razini.
► »Tradicija uzgoja konja lipicanca« upisana je 2022. godine na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Inicijativa za upis pokrenuta je u Sloveniji, a uključile su se Austrija, Hrvatska, Mađarska, Slovačka, Rumunjska, Italija i Bosna i Hercegovina. Tradicije uzgoja lipicanaca u Slavoniji, Baranji i Srijemu u ožujku 2017. godine upisane su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Znači, prvo je Hrvatska u svoj registar upisala uzgoj konja lipicanaca, a onda je UNESCO stavio na listu, ali za prostor više država. Je li Hrvatska time izgubila?
Sama ideja i projekt je iniciran još 2014. godine, a s obzirom na njegovu strukturu i konačni cilj te činjenicu da je za zaštitu UNESCO-a potrebno zadovoljiti brojne protokole, svi smo bili svjesni da će realizacija trajati godinama. Rekao bih da su sve države koje su sudjelovale u projektu dobile jako mnogo, a benefite će moći ostvarivati u vidu daljnjih projekata još dugo vremena. Kako bi ured UNESCO-a razmotrio zajedničku nominaciju, svaka je država trebala osigurati da je tradicija uzgoja lipicanca na nacionalnoj razini već prepoznata i službeno potvrđena. Tim smo putem išli i u Hrvatskoj. Naime, iz državnih ergela potaknuta je inicijativa da se ishodi status nematerijalne zaštite tradicije uzgoja lipicanaca na nacionalnoj razini, za što smo definitivno smatrali da imamo valjane argumente. Slijedom navedenog, u Hrvatskoj nacionalna zaštita tradicije uzgoja dobivena je od Ministarstva kulture, i to 2016. godine u svojstvu preventivne zaštite tradicije uzgoja lipicanaca u državnim ergelama Đakovo i Lipik, a 2017. godine u svojstvu nematerijalnog kulturnog dobra za »Tradicije uzgoja lipicanaca u Slavoniji, Baranji i Srijemu«. Svakako treba istaknuti da je zajednička nominacija svih država bila usmjerena na povezano naslijeđe Europe u kojem su države sudionice predstavile raspon kulturnih običaja i socijalne važnosti koji su ujedinjeni u lipicansku pasminu. Dakle, nominacija nije isključivo vezana za lipicanca kao pasminu konja, već demonstrira postojanje i važnost elemenata nematerijalne baštine kroz »know-how«, postupke i vještine vezane za uzgoj lipicanskih konja, ali i putem socijalnih i kulturnih izričaja koje su dio narodnih običaja. Upis na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva ističe važnost državnih ergela, privatnih uzgajivača i lokalnih zajednica koje su usko povezane za lipicansku pasminu, a istovremeno se naglašava važnost očuvanja ove baštine u budućnosti s kulturnog stajališta. Sve navedeno rezultiralo je odlukom na sjednici UNESCO-ovog Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu 1. prosinca 2022. godine u marokanskom gradu Rabatu da se na Reprezentativan popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva upiše multinacionalna nominacija skupa država pod naslovom »Tradicije uzgoja lipicanaca« (engl. Lipizzan horse breeding traditions).
► Od 2016. godine glavni ste tajnik Lipizzan international federationa. Koliko zemalja, uzgajivača okuplja i što čini na zaštiti i promociji lipicanaca?
Tako je. Glavni tajnik međunarodnog udruženja LIF-a postao sam 2016. godine. Samo udruženje je osnovano 1986. godine i trenutno uključuje 25 punopravnih članova koje čine 9 državnih ergela i 14 nacionalnih uzgojnih udruženja iz sveukupno 17 različitih zemalja. Tako su od državnih ergela u punopravno članstvo LIF-a uključene ergela Piber (Austrija), Lipica (Slovenija), Topol’čianky (Slovačka), Szilvásvárad (Mađarska), ergela Đakovo i Lipik (Hrvatska), Sambata de Jos (Rumunjska), Monterotondo (Italija), Karađorđevo (Srbija) i Vučijak (Bosna i Hercegovina). S druge strane, uzgojna udruženja predstavljaju uzgoje privatnih uzgajivača lipicanaca zastupanjem svojih nacionalnih uzgoja iz Austrije, Belgije, Danske, Francuske, Hrvatske, Mađarske, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Rumunjske, Sjedinjenih Američkih Država, Srbije, Slovenije i Švedske. Uz punopravne članice trenutno su u statusu promatrača predstavnici privatnih uzgajivača Češke i Čilea te se nadamo da će do sljedeće godine ispuniti sve potrebne uvjete koji osiguravaju članstvo u udruženju. Naravno, uvijek nam je u interesu da u članstvo priključimo što više zemalja koje uzgajaju lipicansku pasminu, neovisno o broju grla. Naime, lipicanska pasmina je sa šireg gledišta relativno mala pasmina te je zajedničko djelovanje poglavito na području uzgoja u smislu osiguravanja genetske raznolikosti od iznimnog značaja. Isto tako, sinergija i zajedničko gledište na budućnost pasmine puno je snažnije ukoliko djelujemo zajednički i složno. Stoga su i određeni projekti koje radimo uvijek okrenuti zajedničkom djelovanju svih članova, dok korištenjem elektroničkih medija pokušavamo pružiti što više informacija svim zainteresiranim stranama. Jedan od rezultata zajedničkog rada je i nedavno održana međunarodna izložba u slovenskoj ergeli Lipica.
► Koliko je izbor na ovu dužnost priznanje za Vašu stručnost i Vaš rad?
Bilo kakva uloga u radu udruženja LIF zasigurno je velika čast. Naime, radi se o udruženju koje djeluje u poprilično velikom članstvu i širokom geografskom području koje uključuje Europu i Sjedinjene Američke Države. S obzirom na takvu strukturu i djelatnost udruženja, sama nominacija za obnašanje dužnosti glavnog tajnika zasigurno stavlja u imperativ dobro poznavanje lipicanske pasmine te posjedovanje određenih kompetencija na profesionalnoj i socijalnoj razini. Prevagu u prijavljivanju same nominacije učinio je razgovor s kolegama iz inozemstva koji su mi pružili podršku za isto, a punu podršku dalo mi je i resorno Ministarstvo poljoprivrede, budući da sam u tom trenutku bio i ravnatelj Državne ergele Đakovo i Lipik. Činjenica koja je cijeli taj postupak od nominacije i konačnog priznavanja dužnosti učinila još značajnijim je da je ova nominacija za ulazak u upravni odbor prvi puta u povijesti udruženja uključivala delegata iz Hrvatske. To je glavni razlog zbog čega se izrazito trudim i danas da ostavim određeni trag i da pomognem u ostvarenju određenih ciljeva koji će biti od koristi uzgajivačima lipicanaca u cijelom svijetu. Budući da često sudjelujem u ocjenjivanju konja u brojnim državama, trudim se osluškivati potrebe i razmišljanja uzgajivača te pratiti napredak uzgoja svih naših članova.
► Doktorirali ste na Agronomskom fakultetu u Zagrebu iz područja konjogojstva. Zašto ste odabrali baš konjogojstvo?
Odabir teme doktorske disertacije iz područja konjogojstva bio je jedan logičan nastavak mog profesionalnog usmjerenja. Naime, budući da je odabir studija na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bio rezultat mog interesa za konje te činjenice da je odabir profesije koja uključuje rad s konjima bio imperativ tijekom mog odrastanja, sve se događalo u nekom slijedu. Već i prije završetka fakulteta počeo sam kao student raditi u tadašnjem Hrvatskom stočarskom selekcijskom centru u kojem sam ostao još dugo vremena. Budući da je moja profesionalna karijera bila od samog početka izravno uključena u uzgoj konja, moji su interesi i dalje ostali usmjereni na konjogojstvo, tako da sam vrlo brzo nakon završetka diplomskog studija upisao i doktorski studij na istom fakultetu, a odabir teme bio je rezultat mog interesa prema uzgoju arapskih konja pa je tako i tema moje doktorske disertacije uključivala genetsku analizu arapskih konja u Hrvatskoj.
► Bili ste jedan od sudaca na prvoj Državnoj izložbi konja lipicanaca u Srbiji. Natjecalo se oko 120 grla. Kakva je Vaša generalna ocjena, jesu li to kvalitetna grla u usporedbi s hrvatskim odgajivačima?
Moram spomenuti da mi je izrazito drago da je u Srbiji pokrenuta i takva izložba, te vjerujem da će se uz nadaleko poznati Novosadski sajam profilirati kao jedna od najznačajnijih izložbi lipicanaca za Srbiju. Udruženje uzgajivača lipicanske pasmine Srbije u suradnji s Udrugom uzgajivača Stapar prepoznali su potencijal velikog broja uzgajivača lipicanaca, što je uz vrlo dobru organizaciju iznjedrilo izložbu s respektabilnim brojem konja. Mogu reći da je komisija za ocjenu bila ugodno iznenađena i brojem prijavljenih konja, ali i kvalitetom samih grla. Bio je to vrlo lijep nastavak na nedavno održanu međunarodnu izložbu u Lipici, na kojoj su uzgajivači iz Srbije ostvarili zapažene rezultate. Ono što je izrazito izraženo je da je očuvanje nacionalnog tipa jedan od glavnih aspekata selekcije u Srbiji, a što je rezultiralo činjenicom da ima sve više vrlo kvalitetnih grla sa snažim ekspresijama tipa koji se uzgaja u Srbiji. Ono na čemu treba kontinuirano raditi, a što pokušavamo potaknuti i na seminarima koje organiziramo u okviru LIF-a je da se sve više pažnje posvećuje kretnjama, a sve kako bi lipicanac ostao konkurentan na zaprežnim i dresurnim sportskim natjecanjima u svijetu.
