Kolumne
Smi(je)mo li?
Prošlog vikenda održana je jedna od tri manifestacije koje u svom programu objedinjuju hrvatske subetničke skupine. Za razliku od šokačke i manifestacije srijemskih Hrvata, ona Hrvata Bunjevaca malo je šira od državnih granica. Šira toliko da su njezin dio i Hrvati Bunjevci koji su u razgraničenju teritorija ostali s mađarske strane granice.
Ove godine mjesto događanja bilo je Sombor i Hrvatski dom. Već sama najava bila je dovoljna da se povampire oni skriveni iza monitora i tipkovnica i da raspale po tome i upitaju se kako je to moguće da u centru Sombora (još) postoji i Hrvatski dom kada eto Srpskog doma nema u Vukovaru (za neupućene ima), i tome slični izljevi nesimpatija (da ne kažem mržnje).
Nekima je smetao Hrvatski dom, a nekima to što se manifestacija zove »Bunjevci bez granica«. Ne zbog toga »bez granica«, već onog bunjevačkog dijela.
Taj »bunjevački dio« toliko je Bunjevcima (izričitim nehrvatima) zaparao uši da su to okarakterizirali kao »krajnje tendenciozno i zlonamjerno manipuliranje bunjevačkim imenom, čime se negira nacionalna samobitnost Bunjevaca u Republici Srbiji«, a sve s potpisom krovne bunjevačke institucije i bunjevačke udruge u Somboru.
Zašto je od toliko drugih udruga, manifestacija, programa, naslova knjiga sporan baš Sombor? Toliko da u potpisnicima priopćenja izaziva »ozbiljnu zabrinutost i osudu pomenutih štetnih aktivnosti«, koje, kako kažu, provode pojedini čelnici hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji, koji su ujedno i članovi pojedinih hrvatskih državnih institucija kojima je prilijepljeno da »bez imalo poštovanja negiraju, odbacuju i ništavnim smatraju odluke i pozitivne zakonske norme Republike Srbije koje uređuju manjinska pitanja, prava i slobode«.
I da se vratim na »nacionalnu samobitnost Bunjevaca«. Za početak, prijedlog da svi kojima je ugrožena »nacionalna samobitnost« budu dosljedni svojim stavovima, istupe iz hrvatskog državljanstva i vrate hrvatske putovnice.
Z. V.
