Širom Vojvodine
Programiranje, hobi koji je postao unosan posao
Krunoslavu Đakoviću iz Srijemske Mitrovice programiranje je bio hobi još od malih nogu. Kada je dobio prvo računalo, dok su svi gledali kako bi igrali igrice, njemu je bilo zabavno nešto »napraviti«, odnosno isprogramirati. Poznavanje računala, praćenje razvoja računalne tehnike i programiranje ostalo je njegov interes do danas. To ga je i potaknulo da osnuje vlastitu tvrtku koja uspješno radi već 16 godina.
Osvajanje i proširenje tržišta
Radnju za izradu kompjutorskih programa Tuckdesign Krunoslav je osnovao 2008. godine. Bavi se računalnim programiranjem, najviše na različitim internetskim stranicama, online aplikacijama i programima za poslovne korisnike.
»Osim toga, imamo iskustva i u izradi mobilnih aplikacija i u analizi i unosu podataka. Programiranje je zahtjevan posao i traži posebno znanje. Od škole sam završio srednju školu za elektrotehničara automatike i računarstva, ali, realno, tu se jako malo ili gotovo ništa nije učilo o programiranju. Kasniji magisterij teologije mi također ne pomaže u programiranju. Ja sam svoje programersko znanje stekao samostalno, čitajući i istražujući. Ono što je najvažnije za ovu struku je stalno učenje i usavršavanje jer se IT industrija stalno mijenja i napreduje«, kaže Đaković i dodaje: »Kada sam osnivao tvrtku, mnogi su se čudili tome jer tada IT sektor nije bio poznat i popularan kao danas. Moglo se tada programirati i bez prijave poreza za taj rad, ali ja sam želio raditi po pravilima, uplaćivati poreze i doprinose kako bih imao i zdravstveno i mirovinsko osiguranje za sebe i za svoju obitelj. U isto vrijeme nadao sam se da će se samim otvaranjem tvrtke proširiti i mogućnosti za nove poslove«.
Vremenom je posao razvijao tražeći klijente na Elanceu (sajtu za freelancere) koji je kasnije postao Upwork. Razvojem tvrtke rastao je i broj klijenata, posebice inozemnih.
»To su uvijek bili strani klijenti jer su oni bili spremni platiti za posao koji radim. Kasnije se posao širio i povećavao jer smo dobijali preporuke od prethodnih klijenata. Danas radimo s nekoliko većih stranih klijenata, nekim domaćim klijentima i s manjim stranim klijentima preko Upworka. U ovom poslu jako je teško doći do ozbiljnih i stalnih klijenata. Jako je bitno biti dosljedan u kvaliteti, razumijevanju onoga što klijentu treba te inventivnosti kako bi se klijentima mogla ponuditi nova i suvremena rješenja njihovih zahtjeva. Kada se sve to ispuni, onda se često dogodi da te jedan klijent preporuči drugom. To je jedini pravi put za osvajanje tržišta.«
Najveći dio klijenata i danas su stranci. Kako kaže, kod nas, nažalost, ne postoji svijest da je programiranje ozbiljan i zahtjevan posao i da traži puno znanja, vremena i posvećenosti onome što se radi.
»To nije posao od osam sati dnevno pa dalje ‘mozak na pašu’. To je posao koji često zahtijeva i rad izvan radnog vremena i odricanje od svog slobodnog vremena. Stranci to znaju cijeniti i platiti, a kod nas se, nažalost, samo gleda da se prođe što jeftinije (ako ne i besplatno)«, kaže Đaković.
Također navodi da se bez stalnog usavršavanja u tom poslu nazaduje. Tehnologija i programska rješenja stalno napreduju. Pojavljuju se nove platforme i mogućnosti i klijenti očekuju da tvrtka sve prati kako bi i njihovi programi bili najmoderniji.
Rast broja uposlenih
Broj uposlenih se mijenjao kroz ovih 16 godina postojanja tvrtke. Prvo je Krunoslav krenuo sam kao jedini uposlenik, a kasnije je broj uposlenih rastao.
»Dugo nas je bilo dvojica, pa se onda jedno vrijeme broj popeo i na osam. Sada nas je petero u tvrtki. Prihod tvrtke je zbilja zadovoljavajući. Svakako se trudim da od tog prihoda uposleni dobiju ono što su i zaradili svojim radom, ali i ono što meni ostane je više nego zadovoljavajuće. Iako kao vlasnik tvrtke sigurno moram puno više raditi nego da sam negdje uposlen, uvijek sam volio biti svoj gazda, i to je najveća prednost vlastite tvrtke. Posebno u ovom sektoru, gdje nisam vezan radnim vremenom pa mogu raditi kad to meni odgovara. Naravno, puno je i teže nego ‘odraditi osam sati’. Mora postojati veća odgovornost prema radu, a tu je odgovornost i prema drugim uposlenima u tvrtki.«
U planu mu je u budućnosti razvijati posao.
»Plan od početka mi je održivi razvoj, odnosno polagani rast tvrtke što, čini mi se, i uspijevam ostvariti. Tako se nadam da ćemo i nastaviti. Hoće li tvrtka rasti i koliko, ovisit će ponajviše o ponudi posla, ali i ponudi radne snage. Za ovu djelatnost je teško pronaći radnike. Iskusni programeri najčešće ili žele biti freelanceri ili imati svoje tvrtke, a oni neiskusni trebaju puno savjeta i kontrole s moje strane, što onda iziskuje dosta truda i vremena. Tako da je to nekada teško izbalansirati.«
Na kraju razgovora Đaković je poslao poruku mladima koji žele pokrenuti vlastiti posao, ali se zbog straha ne usuđuju:
»Za vlastiti posao potrebno je hrabrosti jer nitko ti ništa ne garantira. Uspjeh ili neuspjeh ovise isključivo o tebi. Osim toga, moraš biti i odgovoran prema radu jer nitko te neće kontrolirati koliko i kako si radio. Tko god ima tu dozu hrabrosti i odgovornosti preporučio bih mu da se okuša kao poduzetnik. Naravno, u tome treba ići polako, korak po korak, ili stepenicu po stepenicu, strpljivo i ustrajno, pa i onda kada loše ide. Kada to ostvarite, onda ćete osjetiti zadovoljstvo zbog svog uspjeha i uživati u plodovima svojih ruku«.
S. D.
