Širom Vojvodine
Crkva sv. Ćirila i Metoda
Početkom 20. stoljeća na periferiji grada Beograda pojavila se potreba za novim duhovnim centrom za katolike koji su se naselili na tom području nakon Prvog svjetskog rata. Tadašnji apostolski nuncij Hermengildo Pellegrinettii i beogradski nadbiskup monsinjor Rafael Rodić pozvali su lazariste, misionare sv. Vinka Paulskog iz Slovenije da preuzmu jednu župu na periferiji grada. Ponuđena im je Čukarica ili Karaburma, a provincijal lazarista Leopold Šmid i njegov suradnik Alojz Plantarič 5. srpnja 1929. odlučili su se za Čukaricu.
Začetak župe
Vjernici u tom području već su tada izražavali želju za vlastitom crkvom i svećenikom, a od 1927. godine nedjeljna misa služila se u privatnom stanu na Čukarici. Lazaristi su kupili kuću koja se zvala Šumadijska vila u Požeškoj ulici, gdje su otvorili kapelicu, a prva misa održana je 5. kolovoza 1929. godine. U kuću su tada stigli Alojz Plantarič, postavljen za superiora, i Andrej Tumpej, imenovan za prvog župnika, a kasnije su im se pridružila još dva brata laika. Tako je osnovana zajednica lazarista u Beogradu.
Ubrzo su započeli gradnju crkve, nakon što su kupili zemljište pored kuće. Arhitekt Blaž Katušić izradio je nacrt, a kamen temeljac blagoslovio je 18. kolovoza župnik župe Krista Kralja Alojzije Wagner. Radovi su započeli 13. kolovoza 1929. godine, a već u studenome crkva je bila završena. Na svečanosti posvete crkve 17. studenoga 1929. nadbiskup Rodić posvetio ju je u čast svetoj braći Ćirilu i Metodu. Tada je iz crkve sv. Jožefa u Celju donesen kip Svete braće, koji je 1851. godine blagoslovio biskup blaženi Anton Martin Slomšek. Taj kip, smješten na glavni oltar, predstavlja najveću dragocjenost ove crkve. Mariborski biskup Ivan Tomažič darovao je novi oltar u čast bl. Antona Martina Slomšeka. Crkva, izgrađena u dvoranskom stilu s polukružnim stropom, duga je 23 metra, široka 10 metara, visoka 9 metara, dok toranj doseže visinu od 23 metra. Iznad glavnih vrata na ulazu crkve stoji natpis: »Da svi budu jedno«.
Župa je službeno ustanovljena 1. siječnja 1930. godine, a Andrej Tumpej imenovan je župnikom 30. prosinca prethodne godine, što je potvrdilo i Ministarstvo vjere 17. siječnja 1930. Prvotno je župa brojila oko 2.500 vjernika, a te godine kršteno je 77 djece, vjenčano 32 para i pokopano 23 vjernika. Vjerski život bio je bogat, a broj vjernika se mijenjao, osobito nakon pada komunizma, kada je njihov broj ponovno rastao, a vjerski život postao intenzivniji.
Teritorij župe obuhvaća općine Čukarica, dio Savskog venca (Senjak, Dedinje), Rakovicu, Mladenovac, Sopot, Barajevo, Lazarevac i Obrenovac. Tijekom godina u župi je služilo osam župnika, svi predani službi Bogu i spasenju duša. Svećenici s Čukarice upravljali su, u određenim razdobljima, područjima kao što su Valjevo, Kraljevo, Kragujevac, Čačak, Užice i Smederevo, posebno tijekom rata. Časne sestre, Kćeri kršćanske ljubavi, tj. sv. Vinka, pomažu u pastoralu župe, brinući se za siromahe i bolesnike još od njezina osnutka 1929. godine.
Sadašnjost crkve sv. Ćirila i Metoda
Alojz Letonja župnik je župe sv. Ćirila i Metoda već 15 godina, a svećenik je 46 godina. Srednju školu za spremanje svećenika Provincije franjevaca konventualaca završio je u Zagrebu kao član lazarista koji su misionari sv. Vinka Paulskog. Nakon toga proveo je godinu u novicijatu u Beogradu te poslije toga odlazi na studije teologije u Ljubljanu. Za svećenika je zaređen 1978. te ostaje sedam godina u Sloveniji. Na misije odlazi 1985. na Madagaskar gdje ostaje 13 godina, sve do 1998. godine. Vraća se u Sloveniju odakle iste godine vlakom putuje u Sovjetski Savez gdje će na Uralu provesti deset godina kao misionar maloj katoličkoj zajednici koji su mahom bili raseljeni Poljaci, Nijemci i Litavci. Nakon Rusije vraća se u Beograd gdje postaje župnik.
»U župi radimo kako možemo i koliko nam to mogućnosti dopuštaju. Vjeronauk praktično više i nemamo, kada sam postao župnik u svakoj grupi bilo je njih dvoje ili troje, ali sada kako se smanjuje broj vjernika nema više ni zainteresiranih za vjeronauk. Krštenja imamo jedno ili dva tijekom godine, a sprovoda je oko 40, što govori o tendenciji opadanja vjernika. Aktivnih župljana koji su zaista ovdje imamo oko 90, oni su redoviti i dolaze u crkvu svakoga tjedna, a za velike blagdane poput Božića i Uskrsa bude oko 130 vjernika. Svakog prvog petka u mjesecu posjećujem bolesne i nemoćne, nekada se dogodi da me naprasno zovu dati posljednju pomast umirućima. Iako taj bolesnik nije dugo dolazio u crkvu, njegova obitelj je osjetila potrebu da mu zovu svećenika, ja se svaki puta odazovem. U našoj župi nalaze se i posljednje časne sestre u Beogradu, to su sestre Kćeri kršćanske ljubavi, tj. sestre sv. Vinka. Mi smo jedna velika obitelj sv. Vinka u Beogradu i svi smo vezani sa Slovenijom. Nekada su ovu crkvu zvali Slovenska crkva zbog toga. Sestara je prije bilo 110, a sada ih je ostalo sedam. U župi je još i moj kolega svećenik Petar Tašev, on je duhovni pomoćnik i on je iz Makedonije«, rekao je Alojz Letonja, župnik crkve sv. Ćirila i Metoda.
U župi svakoga tjedna na misi svira orguljistica koja ima skoro 80 godina, a prati je mali župni zbor.
Ivan Ušumović
