Šaljive poeme
ILIJA OKRUGIĆ SRIJEMAC, ŠALJIVE POEME– Od šaljivih poema iz triptiha namijenjenog đakovačkom biskupskom dvoru, čini se da je najpopularnija među Okrugićevim prijateljima koji su sva tri spjeva imali mogućnost čitati, u tom krugu, možda, čak i legendama, bila Bucanijada. Kao i sve Okrugićeve šaljive poeme, i ovu karakteriziraju ne samo epski i lirski, no i dramski elementi, a napose je zanimljiva, ne samo kao tugovanka za nastradalim Tordinčevim psom Buckom, već i kao parodija pogrebne pjesme, kojom se razotkrivaju, ne pseće, no ljudske mane i slabosti. Premda se u Bucanijadi, kao glavni protagonist pojavljuje pas, to djelo, ipak, ne karakteriziraju sva žanrovska obilježja životinjskog epa, kakav je, primjerice, u njemačkoj književnosti, poznat ponajviše po Geotheovu Liscu Reinekeu. A kad je riječ o primjerima iz hrvatske književnosti, moguće je usporediti Okrugićevo izravno obraćanje psu Bucanu i njegovoj pasjoj družini s isto tako izravnim obraćanjem Gospodskom Kastoru, na koje se, dakako, nakon autora Bucanijade, odlučio Silvije Strahimir Kranjčević u svojoj poznatoj socijalnoj apsostrofi. A dirljiva priča o Bucanovu životu, te o bolu svih koji su ga voljeli i kojima je, itekako, nedostajao nakon svoje nasilne smrti, može se usporediti i s, ne samo pasjim životopisom, iz, također potonjeg, romana Vladimira Nazora Šarko. (Jasna Melvinger)