Aktualno
Prava manjina u 18 članaka
Prije dvadeset godina, 15. studenog 2004. godine, potpisan je u Beogradu Sporazum o zaštiti prava srpske i crnogroske manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori. Potpisali su ga za Hrvatsku ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt i za Srbiju i Crnu Goru ministar za ljudska i manjinska prava Rasim Ljajić.
Zakon je potvrđen u Hrvatskom saboru 18. ožujka naredne godine i objavljen u Narodnim novinama, a proglasio ga je tadašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić 23. ožujka 2005. godine. U Srbiji je Zakon o ratifikaciji Sporazuma objavljen u Službenom listu SCG – Međunarodni ugovori, broj 3 od 20. svibnja 2005. godine.
Ovaj Sporazum potpisan je s namjerom »osiguravanja manjinama koje žive u Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori najviše razine pravne zaštite te očuvanje i razvitak njihovih nacionalnih identiteta, sukladno međunarodnim ugovorima i drugim dokumentima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kao i o zaštiti manjina«.
Dvije države potpisnice su se sporazumjele u 18 članaka koja prava će osigurati pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori.
Pravo na očuvanje identiteta i obrazovanje
U članku 1. navodi se da će države potpisnice »osigurati pripadnicima manjina pravo na izražavanje, očuvanje i razvijanje njihova nacionalnog, kulturnog, jezičnog i vjerskog identiteta kao i pravo na održavanje i razvijanje manjinskog školstva, odnosno obrazovanja, medija i ostvarivanje posebnih interesa pripadnika manjina«.
Države potpisnice su se obvezale da će pripadnicima manjina osigurati: slobodu izbora i izražavanja o pripadnosti nacionalnoj manjini, pravo uživanja načela nediskriminacije, pravo zaštite od svake djelatnosti koja ugrožava ili bi mogla ugroziti njihov opstanak, kulturnu autonomiju, održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicija, pravo na očuvanje nacionalnog identiteta i vjeroispovijesti, pravo obrazovanja na jeziku i pismu manjine, javnu i privatnu uporabu jezika i pisma te informiranja, kao i upotrebu znamenja i simbola nacionalne manjine, zaštitu ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima, samoorganiziranja i udruživanja radi ostvarenja zajedničkih interesa, te uživanje političkih i ekonomskih sloboda.
U pogledu obrazovanje Hrvatska i Srbija i Crna Gora obvezale su se da će zakonima razraditi područje odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu manjina i omogućiti školovanje pripadnika manjina prema posebnim programima za koje se prije donošenja pribavlja mišljenje udruga nacionalnih manjina, kao i da će posebni programi na jeziku i pismu nacionalnih manjina uz opći dio obvezno sadržati dio čiji je sadržaj u vezi s posebnošću nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine).
Na području na kojem je prema nacionalnim propisima utvrđena službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina, učenicima školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu većine omogućit će se učenje jezika i pisma nacionalne manjine a pedagoška dokumentacija vodit će se i na manjinskom jeziku. Države potpisnice su se obvezale da će podupirati zapošljavanje stručno osposobljenih djelatnika koji dolaze iz redova nacionalne manjine na svim razinama i oblicima obrazovanja i poticati sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u upravljanju školskim ustanovama.
Također su se obavezale da će poticati suradnju i razmjenu u području prosvjete u dijelu koji se odnosi na obrazovanje nacionalnih manjina i poticati učenje jezika, kulture i povijesti manjina i njihovih matičnih naroda u školama većinskog naroda, navodi se u Sporazumu.
Kultura, uporaba jezika i pisma i informiranje
U pogledu ostvarivanja kulturnih, prosvjetnih i vjerskih potreba pripadnika manjina dvije države su se obvezale da će poticati osnivanje kulturnih i prosvjetnih centara kao i rad drugih ustanova nacionalnih manjina i da će podupirati slanje knjiga, časopisa, nosača slike i zvuka takvim ustanovama u nekomercijalne svrhe, izdavačku djelatnost manjina, gostovanja profesionalnih i amaterskih kulturno-umjetničkih skupina te organizaciju kulturnih i umjetničkih nastupa, koji pridonose obogaćivanju kulture i identiteta pripadnika manjina u obje zemlje.
Države su se obvezale i da će štititi kulturna dobra na svom području koja su vezana uz povijest manjina, odnosno podupirati takve aktivnosti manjina.
Obvezale su se i da će osigurati pripadnicima manjina slobodnu uporabu jezika i pisma u privatnom i javnom životu i to: u postupcima pred tijelima državne uprave i lokalne samouprave, pravosudnim tijelima i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, u radu predstavničkih i izvršnih tijela jedinica lokalne samouprave, u postupku provedbe državnih i lokalnih izbora i referenduma, kod izdavanja javnih isprava, potvrda i uvjerenja, pri sastavljanju privatnih isprava koje se koriste u pravnom prometu, u korištenju dvojezičnih obrazaca, natpisnih ploča, pečata i žigova državnih tijela, tijela jedinica lokalne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, pri obilježavanju naziva mjesta, ulica i trgova, javnih oznaka u prometu i toponima.
I pravo manjina na izvješćivanje na jeziku i pismu manjine je obuhvaćeno pa su se države potpisnice obvezale da će: podupirati izlaženje tiskanih medija na jeziku i pismu manjina, podupirati emitiranje programa radija i televizije na jeziku manjina, poticati preuzimanje i distribuciju radijskog i televizijskog programa matične zemlje i materijalno podupirati informativnu djelatnost manjina.Sporazumom se garantira i da će države poštivati prava pripadnika manjine na slobodno izražavanje vjerske pripadnosti, na ispovijedanje vjere i održavanje vjerskih obreda i vjerske pouke te podupirati takva nastojanja vjerskih zajednica.
Također se navodi i da će države podupirati istraživanja iz područja povijesti, kulture i položaja manjina i da će u tu svrhu poticati sudjelovanje pripadnika manjina na istraživačkim projektima i u radu znanstvenih ustanova, kao i suradnju znanstvenih ustanova u tim istraživanjima.
Sudjelovanje u odlučivanju
Sporazum garantira da će omogućiti slobodno organiziranje i udruživanje pripadnika nacionalnih manjina kao i sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u donošenju odluka koje se odnose na njihova prava i položaj na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini.
Države potpisnice su se obvezale da će omogućiti osnivanje političkih stranaka i sudjelovanje u predstavničkim i izvršnim tijelima na način da će unutarnjim zakonodavstvom osigurati: zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima na lokalnoj razini, zastupljenost u predstavničkim tijelima na regionalnoj i državnoj razini u Hrvatskoj, odnosno na pokrajinskoj, republičkoj i razini državne zajednice Srbije i Crne Gore.
Također su se obvezale i da će osigurati materijalne i druge uvjete za izbor i djelovanje izabranih predstavnika nacionalnih manjina, te da će se, pri utvrđivanju područnih i/ili upravnih jedinica, suzdržavati od dovođenja nacionalnih manjina u nepovoljniji položaj.
Nadalje se navodi da će države potpisnice osigurati manjinama mogućnost svestranih, slobodnih i neposrednih odnosa s matičnim narodom te s njegovim državnim i javnim ustanovama i da će u tu svrhu podupirati razvijanje kulturnih i gospodarskih odnosa i razmjenu stručnjaka.
Sporazumom se države obvezuju da konzultiraju predstavnike manjina kod priprema međunarodnih ugovora koji su od neposrednog interesa za manjine.
Također je predviđeno da će države potpisnice za ostvarivanje obveza preuzetih ovim Sporazumom osigurati odgovarajuću financijsku potporu.
U svrhu provedbe ovog Sporazuma stranke su utemeljile Međuvladin mješoviti odbor (MMO) koji prati provedbu ovoga Sporazuma koji bi se trebao sastati najmanje jedanput godišnje. Zadaci MMO-a su razmatranje ostvarivanja Sporazuma i podnošenje preporuka vladama u svezi s njegovim ostvarivanjem.
Sporazum je sklopljen na neodređeno vrijeme, a svaka stranka ga može pisano, diplomatskim putem, otkazati koji, u tom slučaju, prestaje šest mjeseci od datuma kada je druga stranka primila obavijesti o otkazu.
Ono na čemu inzistira Hrvatska i lideri hrvatske zajednice u Srbiji, a što država Srbija ne provdi 20 godina, je dio sporazuma koji se odnosi na zastupljenost predstavnika hrvatske manjine u zakonodavnim i izvršnim tijelima vlasti.
Priredila: J. D.
