Širom Vojvodine
Put do vrhunskog neurologa
U trećem razredu subotičke gimnazije Hrvoje Budinčević odlučio je studirati medicinu. Kao dugogodišnji i uspješni sportaš (tenis, odbojka, te u školi košarka i atletika) pretpostavljao je da će to biti sportska medicina, no klinička ispitivanja lijekova iz područja neurologije koja je obavljao za vrijeme liječničkog staža odredila su mu put prema navedenoj medicinskoj grani. U njoj je on danas vrhunski stručnjak s dvije subspecijalizacije, a od 2007. godine radi u Zavodu za cerebrovaskularne bolesti i intenzivnu neurologiju Klinike za neurologiju Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu.
Do odluke o profesiji
Hrvoje Budinčević rođen je u Subotici gdje je 1995. godine završio Gimnaziju Svetozar Marković. Kako kaže, pohađanje srednje škole opterećeno ratnim sukobima i nepovoljnim ekonomskim uvjetima, svakako nije nešto što bi bilo tko poželio u vrijeme odrastanja i sazrijevanja, no to i takvo razdoblje nije utjecalo na odnose u njegovom društvu i okolini. U trećem razredu gimnazije donio je odluku da će studirati medicinu, a maturski rad mu je bio iz nasljeđivanja krvnih grupa. Nije znao čime bi se u medicini konkretno bavio, a budući da je od ranog djetinjstva bio u sportu, pretpostavljao je da će to biti sportska medicina.
»Godinama sam trenirao tenis u TK-u Spartak, a potom odbojku u OK-u Spartak. Iako je tenis individualni sport, najveće uspjehe postigao sam u ekipnoj konkurenciji, bili smo drugi u državi u konkurenciji do 18 godina te smo ostvarili ulazak u prvu ligu. Moja generacija godinama je bila među prve tri ekipe u Vojvodini. Svoj doprinos dao sam i u školskom sportu – u osnovnoj školi sam se natjecao u košarci i odbojci, u košarci smo bili drugi u gradu i zoni. U srednjoj školi natjecao sam se u atletici i odbojci. U odbojci smo bili prvaci grada u dva navrata: 1994. i 1995. godine. Možda je to srednjoškolsko natjecanje u odbojci 1994. godine presudilo da se više posvetim odbojci, tako da sam nakon toga bio pozvan u prvi tim OK-a Spartak, za koji sam nastupao u sezoni 1994./95.«, kaže Hrvoje i dodaje kako je na koncu za mjesto studiranja odabrao Zagreb.
»Za Zagreb sam se odlučio iz više razloga. Tamošnji Medicinski fakultet glasio je za jedan od najboljih fakulteta, roditelji su mi studirali u Zagrebu, moja bliža rodbina (sestre i braća mojih roditelja) živi tamo, te prijatelji iz Subotice koji su tada studirali u Zagrebu također su to sugerirali. Tijekom studija imao sam raznih ideja čime bih se bavio. Za razliku od sadašnjih generacija, prije 20-ak godina postojao je obvezni liječnički staž prije polaganja stručnog ispita. Tijekom tog pripravničkog – liječničkog staža imao sam prilike vidjeti kako u stvari funkcionira sustav zdravstva i kako izgleda rad u struci (bolnici/ambulanti/hitnoj pomoći). Za vrijeme studija ne vidite kompletnu sliku, vidite samo isječke – najviše za vrijeme vježbi, kada često vidite samo najinteresantnije slučajeve, a ne rutinski dio posla. Za vrijeme staža počeo sam surađivati s docentom Antonom Vladićem na kliničkim ispitivanjima lijekova iz područja neurologije što mi je na neki način odredilo put prema toj grani medicine.«
Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 2001., specijalizaciju iz neurologije završio 2007., a na zagrebačkom Medicinskom fakultetu doktorirao 2014. godine. O studentskim danima, gdje se također isticao u sportu, Hrvoje kaže:
»Bio sam prvak fakulteta u tenisu. Igrao sam i vodio odbojkašku mušku i žensku momčad na sveučilišnom prvenstvu i humanijadama (natjecanja biomedicinskih fakulteta iz Hrvatske) gdje smo obično osvajali prva mjesta. Također sam igrao i košarku za fakultet (samo na humanijadama). Čak smo 1996. osnovali Odbojkaški klub Medicinar u kojem sam igrao i bio tajnik 18 godina. Osim toga, na fakultetu sam najviše surađivao s prof. Josipom Rošom, u čijem sam fiziološkom laboratoriju neko vrijeme i radio. Svakako važnu ulogu svojim savjetima u mom profesionalnom i znanstvenom razvoju imao je prof. Ivan Bielen. Jedna od zanimljivosti za vrijeme specijalizacije je da sam u prvih pet godina rada na Klinici godinu dana proveo u dežurstvima, uz ostali redoviti posao odnosno usavršavanje. S doktoratom sam započeo nakon završenog stručnog poslijediplomskog studija ‘klinička neurologija’, a veliku i nesebičnu podršku imao sam od mentorice – akademkinje Vide Demarin. Doktorirao sam na temi sekundarne prevencije moždanog udara i primjene antikoagulante terapije«.
Dvije subspecijalizacije i status primarijusa
Budinčević je iz područja neurologije stekao dvije sub-specijalizacije – 2012. iz intenzivne medicine, a 2018. iz cerebrovaskularnih bolesti. Status primarijusa stekao je 2018. godine.
»Godine 2010. započeo sam subspecijalizaciju iz intenzivne medicine prvenstveno zbog tri razloga. Prvi je bio usavršavanje u struci kojom se bavim. Drugi razlog bio je administrativne prirode – od 70-ih godina prošlog stoljeća Klinička bolnica Sveti Duh na Klinici za neurologiju ima jedinicu intenzivnog liječenja gdje smo primjenjivali sve mjere intenzivnog liječenja, uključujući primjenu mehaničke ventilacije. S obzirom na to da je ta subspecijalizacija bila jedina u to vrijeme iz područja neurologije bilo je potreba za školovanjem novih kadrova. Kako sam 2007. položio specijalistički ispit iz neurologije i radio od 2003. godine u JIL-u, odluka je bila lagana. Treći razlog je bio ‘imaginaran’ – u SAD-u i u nekim drugim državama osobe koje su završile subspecijalizaciju iz intenzivne medicine (neurologije) trebale su se još godinu dana školovati za intervencijsku neurologiju. U to vrijeme želio sam postati interventni neurolog koji endovaskularno rješava cerebrovaskularnu patologiju (moždane udare i stenoze karotidnih arterija). Godine 2018., odlukom Ministarstva zdravstva, dodijeljena mi je subspecijalizacija iz područja cerebrovaskularnih bolesti i status primarijusa, temeljem moje stručne i znanstvene aktivnosti u proteklih 10-ak godina«.
Hrvoje radi u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u Zagrebu gdje se prvi put zaposlio 2001. godine.
»U Kliničkoj bolnici Sveti Duh odradio sam pripravnički – liječnički staž, nakon što sam odradio civilnu službu u Klinici za psihijatriju Vrapče. Kratko sam radio u Ergomed d.o.o., tvrtki koja se bavi kliničkim ispitivanjima, da bi specijalizaciju iz neurologije, koju sam započeo 2003. godine, također odradio u Kliničkoj bolnici Sveti Duh i Kliničkom bolničkom centru Zagreb (Rebro). Nakon položenog specijalističkog ispita 2007. radim u Zavodu za cerebrovaskularne bolesti i intenzivnu neurologiju Kliničke bolnice Sveti Duh. Uvjeti za rad su bolji od kada je izgrađena nova zgrada Dnevne bolnice koja je površinom približno jednaka veličini stare bolnice. Bolnica od ove godine nije više u vlasništvu Grada Zagreba, s obzirom na to da su sve bolnice ovog tipa, po novome, u vlasništvu države.«
Od 2018. godine docent je na Katedri za neurologiju i neurokirurgiju Medicinskog fakulteta Osijek, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
»Prethodno sam bio asistent i poslije doktorand na istom fakultetu. Na fakultetu sudjelujem u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Na dodiplomskoj nastavi sudjelujem u izvedbi predmeta ‘neurolgija’ i malog izbornog predmeta ‘kako mozak pamti i zaboravlja’, dok u poslijediplomskoj nastavi iz područja intenzivne medicine. Također sam angažiran na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam izabran za višeg znanstvenog suradnika, te sudjelujem u predmetu ‘temelji liječničkog umijeća’. Istraživanje mozga oduvijek je bio interes medicinarima, međutim vrijeme terapijskog nihilizma u području liječenja cerebrovaskularnih bolesti, odnosno moždanog udara, često je odvraćalo medicinare da se bave neurologijom, te su često birali druge specijalnosti. Međutim, napredak postignut u području neurologije, naročito razvojem endovaskularnih metoda liječenja moždanog udara, napravio je prekretnicu u doživljavanju neurologije kao struke koja sada privlači značajno više kolega«, ističe Budinčević.
Njegov stručni i znanstveni rad prepoznat je od krovnih neuroloških organizacija te je od 2017. Fellow Europske organizacije za moždani udar, a od 2020. godine Europske akademije neurologa.
»Postao sam redoviti član Europske organizacije za moždani udar (European Stroke Organisation) i Europske akademije neurologa (European Academy of Neurology) gdje aktivno sudjelujem u radu nekih odbora. Član sam ESO EAST odbora (za unaprjeđenje i ubrzavanje terapije moždanog udara), Europskog akcijskog plana za moždani udar (gdje sam glasnogovornik za južnu regiju), dok sam u Europskoj akademiji neurologa član odbora za funkcijske neurološke poremećaje.«
Ostali stručni angažmani
Uz svoje zahtjevne i odgovorne angažmane, Hrvoje Budinčević sudjeluje u brojnim drugim aktivnostima koje se tiču njegove profesije. Tako je, među ostalim, unazad nekoliko godina jedan od direktora Ljetne škole moždanog udara u Dubrovniku.
»Ljetnu školu moždanog udara – zdrav način života i prevencija moždanog udara i drugih poremećaja mozga osnovala je akademkinja Vida Demarin prije više od 30 godina. Ovaj poslijediplomski tečaj održava se svake godine u Inter-univerzitetskom centru u Dubrovniku, kroz pet dana gdje međunarodni stručnjaci prenose najnovije spoznaje iz prevencije ali i dijagnostike i liječenja neuroloških bolesti. U početku je ovaj tečaj bio usmjeren samo na cerebrovaskularne bolesti i moždani udar, ali vremenom se koncept promijenio dodavanjem drugih poremećaja mozga. Budući da je u ovoj školi važna interakcija i individualizirani pristup, ograničen je broj polaznika. Polaznici su obično specijalizanti i mladi specijalisti neurologije iz regije.«
Član je i Organizacijskog odbora MIND &BRAIN – Međunarodnog neuropsihijatrijskog kongresa u Puli.
»Riječ je o jednom od kongresa s najdužom tradicijom na ovim prostorima. Godinama je mjesto susreta kolega s istoka i zapada Europe. Zanimljivo je da je ideja za njega nastala na kongresu o poliomijelitisu u Kopenhagenu 1951. godine, gdje su o tome pričali prim. Rosenzweig, neurolog iz Kliničke bolnice Sveti Duh i prof. Grinschgl iz Graca (Austrija). Trebalo je deset godina da se ostvari ta ideja. Aktivno sam uključen u organizaciju kongresa od 2016., a nastojimo da on bude i dalje škola znanosti i humanizma promovirajući interdisciplinarnu suradnju. Svake godine kongres okuplja oko 300 stručnjaka iz područja neurologije i psihijatrije, prvenstveno iz regije, te i dalje predstavlja vodeće mjesto suradnje među kolegama i strukama«, pojašnjava Hrvoje.
Također, više od 20 godina sudjeluje u brojnim znanstvenim i kliničkim ispitivanjima/projektima iz područja neurologije, uključujući kardiovaskularnu prevenciju, multiplu sklerozu i demenciju.
»Kako sam čuo od jednog kolege, istraživanje mozga je kao istraživanje svemira, tj. beskonačno. Klinička ispitivanja i medicina temeljena na dokazima omogućila su standardizaciju i harmonizaciju liječenja u mnogim područjima medicine, samim tim i neurologije. Svaki postupak, odnosno lijek, mora proći rigorozna klinička ispitivanja kako bi došao na tržište. Posljednjih godina svjedoci smo značajnog napretka u pogledu liječenja neuroloških bolesti. Nažalost, u području prevencije bolesti nismo toliko učinkoviti, moguće je da će personalizirana medicina s razvojem genetike pomoći u ovom aspektu.«
Redoviti je i član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od 2023. godine.
»Poput drugih stručnih ili znanstvenih društava, Akademija medicinskih znanosti Hrvatske u redovito članstvo prima osobe koje zadovoljavaju određene kriterije. Ona okuplja izabrane znanstvenike, bavi se promicanjem medicinskih znanosti radi unaprjeđenja narodnog zdravlja. Članstvo u AMZH-u predstavlja veliku čast s obzirom na to da sam izabran na temelju mojih stručnih i znanstvenih postignuća, a broj članova je ograničen. Kroz članstvo u AMZH-u želja mi je kroz moje aktivosti doprinijeti razvoju i popularizaciji znanosti u Hrvatskoj«, kaže Hrvoje Budinčević.
Pitali smo ga i kakve su mu danas veze sa svojim rodnim gradom te prati li događanja u ovdašnjoj hrvatskoj zajednici.
»Vrlo rijetko dolazim u Suboticu i žao mi je što ne mogu češće. S kćerkom i suprugom obično idemo za vrijeme ljetnih praznika na more, a zimskih na skijanje. Vjerojatno bih češće išao u svoj rodni grad da mi roditelji ne dolaze u Zagreb. Uvijek mi je drago kada sretnem nekadašnje prijatelje iz Subotice. Događanja o hrvatskoj zajednici i Subotici redovito pratim putem sredstava informiranja, redovito posjećujem neke subotičke web stranice poput subotica.info (još od studentskih dana) te putem društvenih mreža, prvenstveno Facebooka.«
A o budućim planovima kada je njegova profesija u pitanju, kaže:
»U planu mi je izdati knjigu Kako mozak pamti i zaboravlja a imam još neke planove za pisanje stručnih knjiga. Također mi je želja da moji doktorandi završe svoje disertacije. I ove godine bit ću uključen u organizaciju nekoliko stručnih i znanstvenih skupova, a pisanje stručnih radova dio je rutine, kao i klinička ispitivanja iz područja moždanog udara, multiple skleroze i Alzheimerove demencije«.
I. Petrekanić Sič
