Tema
Nedostaje nam etnosenzitivna statistika
Kako urediti i organizirati prikupljanje etnosenzitivnih podataka na jednom mjestu u cilju efikasnijeg ostvarivanja prava nacionalnih manjina u Srbiji bila je tema skupa pod nazivom »Održivi okvir za prikupljanje podataka o nacionalnim manjinama« koji je održan 22. studenog na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, u organizaciji Ureda Vijeća Europe u Beogradu.
Govoreći kao uvodničar na ovome skupu državni tajnik prof. dr. sc. Rejhan Kurtović istaknuo je da je Ustav Srbije iz 2006. godine afirmativan kada je riječ o zaštiti manjinskih prava i da su manjinska prava zagarantirana, kako neposredno tako i posredno kroz norme koje garantiraju ravnopravnost i zabranu asimilacije i diskriminacije.
Domaćin skupa bio je prof. dr. sc. Marko Jovanović, prorektor za međunarodnu suradnju Pravnog fakulteta, dok su prezentacije održali eksperti Aleksandra Vujić i Patrick Simon, koji su predstavili nalaze istraživanja o održivom okviru za prikupljanje podataka o nacionalnim manjinama. Šef Ureda Vijeća Europe János Babity pozvao je nacionalna vijeća nacionalnih manjina da ohrabre svoje pripadnike da koriste svoj jezik i deklariraju se o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Izrazio je potporu Ureda Vijeća Europe ovim naporima i izrazio uvjerenje da će novi softver za prikupljanje podataka pridonijeti još boljoj implementaciji međunarodnih preporuka i primjeni zakonodavstva u ovom području.
Potrebna je jedinstvena baza etnosenzitivnih podataka
»Poseban zakonodavni okvir govori nam da smo kao država usvojili sve međunarodne standarde u području zaštite prava nacionalnih manjina, a Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina izdvaja Srbiju kao državu koja garantira posebne manjinske samouprave u vidu nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. Ovo je posebno važno u pogledu kolektivnih prava manjina, kao što su službena uporaba jezika i pisma, informiranje, obrazovanje i kultura«, rekao je državni tajnik.
Međutim, rekao je prof. dr. sc. Kurtović, »nedostaje nam etnosenzitivna statistika koja se odnosi na vođenje i prikupljanje podataka koji se odnose na nacionalnu pripadnost i podatke koji se izravno tiču ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina«. Iz tog razloga organiziran je i ovaj skup kako bi se razgovaralo o iskustvima i preporukama iz usporednopravne prakse, koji način je najbolji, kako bi se u budućnosti stvorila jedinstvena baza u kojoj će biti sadržani svi bitni elementi koji se odnose na pripadnike svih 24 nacionalnih manjina.
»Mi aktivno radimo na tome, a naše težnje podrazumijevaju, među ostalim, i širok konzultativni proces koji će uključivati lokalne samouprave, AP Vojvodinu, gdje živi najveći broj nacionalnih manjina, različita republička tijela, nacionalna vijeća nacionalnih manjina, neovisna regulatorna tijela, organizacije civilnog društva, akademsku zajednicu, kvalificirane eksperte, Republički zavod za statistiku i druge relevantne čimbenike«, rekao je on.
Osim intersektorske suradnje, suradnje između različitih razina vlasti, kao jedan od ključnih elemenata prof. dr. sc. Kurtović, je naveo podizanje svijesti kod pripadnika nacionalnih manjina o značaju izjašnjavanja o nacionalnoj pripadnosti prilikom upošljavanja i na svim drugim mjestima gde je to potrebno i moguće, te snaženje nacionalnomanjinskih vijeća kako bi se uključili u to. Jedinstvena baza etnosenzitivnih podataka trebala bi uključiti točne podatke o broju pripadnika nacionalnih manjina, službenoj uporabi jezika i pisma, obrazovanju, informiranju, zastupljenosti u tijelima javne uprave i u određenim segmentima društva i organizacija.
Ovako, rekao je državni tajnik, često dobijemo kritiku nekih međunarodnih tijela da pripadnici nacionalnih manjina nisu zastupljeni u određenim tijelima, a s druge strane mi nemamo relevantne podatke o tome, te se postavlja pitanje istinitosti takvih tvrdnji. Zato je važan softver koji će biti instrument koji će poslužiti i kao korektiv ali i alarm za državna tijela da broj pripadnika određene manjine povećaju ukoliko je to potrebno u pojedinim državnim tijelima. Državni tajnik je istaknuo da u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, nadležnom za ovo područje, postoji izrazita politička volja za unaprjeđenje evidencije i statistika, i da nema nikakve političke prepreke i smetnje da se ova inicijativa provede u djelo.
Problemi i mogući načini prikupljanja podataka
Neovisna eksperica za pitanja nacionalnih manjina Aleksandra Vujić podsjetila je da je Okvirna konvencija o zaštiti manjina do sada jedini pravoobvezujući dokument i da sve potpisnice ovog dokumenta imaju obvezu svake pete godine izvještavati o primjeni konvencije u svojim državama. Srbija je do sada podnijela pet izvještaja, posljednji 2022. godine.
»Sakupljanje etnosenzitivnih podataka je bila tema četvrtog izvještaja i četvrtog mišljenja Savjetodavnog komiteta, koje je ekspertno tijelo koje daje mišljenje o državnom izvještaju. Njihova je preporuka da se uspostavi održivi okvir za prikupljanje podataka zbog toga što se zbog nepostojanja podataka ne može procjenjivati kakva je zastupljenost nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, a manjine u kontinuitetu izvještavaju da nisu dovoljno zastupljene na lokalnoj razini, posebno u onim mjestima gdje tradicionalno žive i u velikom su broju zastupljeni. Preporuka je djelomično ispunjena i za sada su mapirane preporuke, urađena je usporedno-pravna analiza kao i nacionalni kriteriji za ostvarivanje manjinskih prava kao osnov za kreiranje te posebne baze podataka i podsustava za prikupljanje informacija. Kriteriji su rađeni prema klasterima kojih ima 11 i koji odgovaraju i poglavljima u akcijskom planu iz 2016. koji prati članke Okvirne konvencije. Nabrojane su sve institucije koje trebaju pratiti podatke i napravljen je formular za svaku instituciju preko kojih trebaju prikupljati i slati potrebne podatke«, rekla je Vujić.
Ostalo je da se podaci sakupe i u petom izvještaju Srbija je predložila da se izradi portal ili aplikacija za unošenje podataka od značaja za praćenje ostvarivanja prava nacionalnih manjina. Prikupljanje podataka trenutno obavlja mali tim ljudi Ministarstva za ljudska i manjinskih prava, ali postoje problemi jer svaka institucija može zakasniti, podaci nisu ujednačeni, i nedovoljan broj ljudi je zaposlen da obradi ove podatke koji se prikupljaju praktično ručno, rekla je Vujić. Podaci su pohranjeni u tri informacijska sustava, odnosno bazama podataka, ali problem je što neke institucije šalju podatke dok neke to ne rade jer kaznene odredbe ne postoje, a drugi je problem što je izjašnjavanje na dobrovoljnoj bazi. Po mišljenju Vujićeve, treba razmisliti treba li praviti novi sustav ili postojeća tri sustava nadograditi i objediniti pomoću nekog novog softvera.
Direktor istraživanja pri Nacionalnom institutu za demografiju (INID) iz Pariza Patrick Simon govorio je o problemima koji se pojavljuju kod prikupljanja o etnosenzitivnim podacima kao i postojećim različitim načinima kako se ti podaci mogu prikupljati – izravno ili neizravno.
Prof. dr. sc. Miloš Bešić s Fakulteta političkih nauka rekao je kako je najvažnije imati vrlo precizne, kvalitetne i segregirane podatke a ne kao do sada da su neujednačene kvalitete i zbog toga nepouzdani.
»Kada imate točne i precizne podatke, onda je lako primjenjivati različite softvere za njihovu obradu«, rekao je Bešić te predložio dva načina kako se to može riješiti: »Nama u svim službama trebaju jasni i precizni podaci o nacionalnoj pripadnosti. Ovdje je problem, uvjetno rečeno etički, jer je zakonom definirano da se ne moraju ljudi izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti, recimo kada se zapošljavaju. A kada bi se morao izjasniti, mi ne bismo imali nikakav problem. Jedan je način rješenja neka vrsta legislativnog rješenja gdje će se ljudi morati jednostavno izjasniti nacionalno, a drugi da nacionalna vijeća preuzmu odgovornost u radu sa svojim etničkim skupinama i inizistiraju da se ljudi koji se zapošljavaju u javnoj upravi izjasne o svom etnicitetu. A ako taj podatak ne dostave, onda više nije odgovornost države za to već samih etničkih zajednica i nacionalnomanjinskih vijeća koja to ne žele. Postoje različita kreativna rješenja, recimo da se u matičnim brojevima jedan broj doda za nacionalnu pripadnost, ali mislim da je najjednostavniji jedan od dva načina koje sam naveo«, rekao je profesor Bešić.
Na skupu su sudjelovali predstavnici nadležnih ministarstava, sveučilišni profesori, predstavnici domaćih i međunarodnih institucija i organizacija kao i predstavnici pojedinih nacionalnomanjinskih vijeća. U ime hrvatske zajednice na skupu je sudjelovala dr. sc. Jasminka Dulić iz NIU Hrvatska riječ.
J. D.
