Intervju

Jezik je ono što održava jedan narod

 

Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost Croatica iz Mađarske osnovano je 1999. godine. Hrvati su bili prva nacionalna manjina u Mađarskoj koja je osnovala svoju izdavačku kuću. Web stranica croatica.hu je svojevrsno središte iz kojega se jednim klikom može jednostavno pristupiti svim podstranicama. Može se gledati Croatica TV, čitati Hrvatski glasnik i slušati Croatica Radio. Uz to, klikom na odgovarajuću poveznicu možete pregledavati e-knjižnicu i e-arhiv, te saznati više o publikacijama.

Od 2022. godine ravnateljica je Timea Šakan Škrlin. Rođena je u Pečuhu u hrvatskoj obitelji i s majčine i s očeve strane i svi preci podrijetlom su im iz okolice Pečuha. Od vrtića do fakulteta pohađala je nastavu na hrvatskom jeziku. Od malena je dio hrvatske zajednice, a tu vezanost trudi se prenijeti i na tri kćeri koje izvrsno govore hrvatski jezik. Diplomirala je na Fakultetu za hrvatski jezik u Pečuhu i nakon toga počela je raditi u hrvatskoj redakciji Mađarske televizije, gdje je kao novinarka radila od 1996. do 2022. godine kada je imenovana na dužnost ravnateljice Croatice.

Iza nje su dvije godine vođenja Croatice i, kako kaže, kada je došla, jedan od prioriteta bio joj je pojačanje medijskog dijela, naročito video-sadržaja. U razgovoru za Hrvatsku riječ naglašava kako je njegovanje jezika važno, važnije od čuvanja folklorne tradicije.

► Zašto u prvi plan stavljate njegovanje jezika koje je po Vama važnije od folklorne tradicije?

Narod se najlakše gubi ako izgubi svoj jezik. Mađarski se jako razlikuje od hrvatskog jezika i u toj jezičnoj sredini, nažalost, veća je asimilacija, iako imamo dobar obrazovni sustav i djeca koja se žele upisati u obrazovanje na hrvatskom jeziku imaju mogućnosti za to. Ali, u obiteljima se skoro i ne govori hrvatski jezik, možda samo još u onima u malim, zatvorenim sredinama, gdje su i bake i djedovi s mladima. Možemo mi plesati i pjevati, ali ono što održava jedan narod je jezik. Na očuvanju jezika radila sam i dok sam bila novinarka na televiziji. Naša zadaća je bila da informiramo ljude o našim događanjima, da im prenesemo informacije na hrvatskom jeziku. I te televizijske i radijske emisije imaju edukativnu ulogu.

► Croatica je i osnovana s ciljem da se širi hrvatska riječ. Tiskate knjige, imate tjednik, radijsku i televizijsku produkciju medijskih sadržaja. Najstariji je tjednik Hrvatski glasnik. Prvi broj tiskan je 1991. Hrvatski glasnik tjedno na 16 stranica donosi informacije na hrvatskom jeziku, objavljuje političke, društvene, kulturne, vjerske sadržaje. Izvještava o događajima u svim regijama gdje Hrvati žive u Mađarskoj. Može li se Hrvatski tjednik u doba digitalnih medija izboriti za svoje čitatelje?

U tjedniku rade četiri novinara, glavna urednica Branka Pavić Blažetin urednica je više od dva desetljeća i to je uhodana ekipa, ali uvijek treba uvoditi nešto novo. Bez obzira na popularnost digitalnih medija, tiskani tjednik za naše čitatelje, koji su uglavnom starije generacije, jako je važan, oni čekaju svoj primjerak u poštanskom sandučiću.

 

 

► Vaš radijski program ove godine postao je punoljetan. Koliko se često emitira i s kakvim sadržajima?

Radio Croatica pokrenuta je 2006. godine i tjedno proizvodi tri emisije i to rade dvije studentice, polaznice Collegiuma Croaticuma. To je stručni kolegij koji je osnovala Hrvatska državna samouprava s ciljem da oni studenti koji izlaze iz srednjoškolskog sustava, a svoje obrazovanje ne nastavljaju na slavistici, kroatistici već recimo na ekonomiji ili nekom tehničkom fakultetu ostanu u zajednici i uključe se u hrvatski društveni život. Utorkom je glazbena emisija. Govorimo o nekom hrvatskom bendu, pjevaču, pjevačici. Četvrtkom je emisija Croinfo, to je informativna emisija. Imamo novinare po regijama gdje Hrvati žive, to je Baranja, Podravina, Bačka, Budimpešta, Zala i novinari iz tih regija javljaju se sa svojim prilozima. Nažalost, trenutno nemamo novinara u Gradišću. Petkom imamo emisiju u kojoj čitamo književna djela. Recimo, novinarke su pročitale knjigu Dinka Šokčevića Kratka povijest Hrvata u Mađarskoj.

► Imate i tv produkcije. Kakve formate pripremate i gdje ih emitirate?

Emitiramo na našem YouTube kanalu. S obzirom na to da to nije televizija, razmišljala sam da li da objavimo prilog svakoga tjedna u određeno vrijeme. Međutim, danas ako niste prvi u objavi, ako ste drugi, ne daj Bože treći, onda to nije vijest. Znači, odmah poslije nekog događaja emitiramo materijal i to pustimo na internet. Sada već imamo iskustva u koje vrijeme je to najbolje objaviti. Primijetili smo da ono što je neka službena tema ljude manje zanima. Nažalost. A čim je riječ o folkloru ili mladima, imamo od 10.000 pa nadalje pregleda, što mislim da je neka lijepa brojka. Sada smo imali Dan Hrvata u Sambotelu. To je najveći blagdan koji organizira Hrvatska državna samouprava i Savez Hrvata u Mađarskoj i svake godine se održava u drugoj regiji. Prilika je to da više upoznamo jedni druge. Mi smo pripremili dva video zapisa. Jedan je kratak informativni film o gradišćanskim Hrvatima, a drugi video spot za pjesmu Hrvata u Mađarskoj Po volji Božjoj, za koju je tekst napisao Andrija Handler, a glazbu Robert Harangozo. Spot smo snimili na imanju jednog našeg Hrvata u okolici Pečuha, angažirali smo Kulturno-umjetničko društvo Baranja i taj spot ima dobru gledanost, blizu 30.000 pregleda. Naša manjina je na različitim krajevima Mađarske i bilo gdje da se ide to je 200 kilometara, pa u svakoj regiji imamo snimatelja i montažera i tako rješavamo problem udaljenosti. Što se novinara tiče, svi koji rade u Hrvatskom glasniku, odnosno na radiju, rade intervjue, a priloge uređujem ja.

► Croatica je u proteklih dvadesetak godina bila nakladnik publikacija brojnih hrvatskih, mađarskih i drugih autora, časopisa, kataloga. Objavljene su knjige beletristike, povijesti, etnografije, vjerskog života, serijske publikacije hrvatskih pisaca u Mađarskoj, Hrvatsko-mađarski rječnik… Što je u posljednjih godinu dana tiskano?

Ove godine imali smo šest svojih izdanja. Najprije smo objavili novele Mirka Ćurića Smrt Petra Eszterházyja na mađarskom jeziku. Često se govori kako mi i Mađari živimo zajedno 800 godina i dobro poznajemo jedni druge, pa onda radimo na tome da hrvatska književnost dođe i do čitatelja na mađarskom jeziku. Bilo bi dobro i obrnuto da mađarske autore prevodimo na hrvatski jezik. Tiskali smo i liturgijsku knjižicu Pjevajte Gospodinu s pjesmama koje se pjevaju tijekom liturgijske godine. Ova pjesmarica, koju je sastavio vlč. Ladislav Bačmai, voditelj Hrvatske referature Pečuške biskupije, stvorena je kako bi se sačuvala i obogatila hrvatska liturgijska tradicija. Zbirka sadrži tekstove pjesama, osim standardnog hrvatskog jezika, i na gradišćansko-hrvatskom i kajkavskom dijalektu. To je jedno jako popularno izdanje, jer ono preko čega se najviše možemo identificirati kao Hrvati upravo je vjera. Kao što sam rekla, hrvatski jezik sve se manje koristi u svakodnevnom životu, ali vjera nas i danas održava. Tu se ne radi samo o svetim misama, već se oko svetih misa organiziraju kulturne priredbe, obilježavaju crkveni blagdani, tako da su kod nas popularna vjerska izdanja. Tiskali smo i jednu dječju slikovnicu Ljenjivac Željko i jež Mato, iz pera poznatog glumca Dejana Fajfera i njegove kćeri Lili. To je u povijesti Croatice prva klasična dječja slikovnica. Knjiga je to za vrtićku dob i s obzirom na znanje jezika rekla bih čak i za učenike prvog i drugog razreda. U suradnji s Đakovačkim kulturnim krugom objavili smo i prvu hrvatsku slikovnicu Mala Biblija u slikama, koja je tiskana prije 170 godina u Pešti i tiskana je u tiskari Alojzija Bučanskija, koji je podrijetlom bunjevački Hrvat. Naravno, tu su nam godišnjaci. Hrvatski kalendar u kontinuitetu izlazi 80 godina. Gotov je materijal i iz tiska izlazi 6. prosinca za 2025. godinu. Tri godine unatrag tiskamo i katolički kalendar. Osim toga, surađujemo i s našim institucijama, školama. Kada nam se obrate s gotovim rukopisom, za njih radimo prijelom, lekturu, korekturu i tiskamo ih za njih. Takvih knjiga bilo je ove godine oko 15, što je znatno više nego prethodnih godina. Mislim da smo napravili maksimum, jer da smo imali više narudžbi trebalo bi i više angažiranih ljudi, a tu su onda honorari i drugi troškovi. U trenutačnim uvjetima to je maksimum.

► NIU Hrvatska riječ planira tiskanje kuhara tradicijskih jela Hrvata u Vojvodini. Vi ste korak ispred nas i 2022. godine tiskali ste kuhar recepata hrvatske kuhinje. Koliko je taj kuhar zanimljiv čitateljima?

To je bio projekt prethodnog ravnatelja Croatice i strukovne škole Antun Horvat u Đakovu. To je jedna popularna knjiga. Kuhar je dvojezičan, na hrvatskom i na mađarskom, kao što je dvojezična i knjiga Dinka Šokčevića Kratka povijest Hrvata u Mađarskoj. Nakana nam je da se otvorimo većinskom mađarskom stanovništvu. Prije pola godine napravili smo novu web stranicu Croatice. Na glavnoj stranici imamo web shop gdje svatko može naći naša izdanja i naručiti i naši kupci uglavnom su samouprave i udruge, ali od kada imamo web shop kupci su i pojedinci koje interesiraju naša izdanja.

 

 

► Sve ovo o čemu smo govorili treba financirati. Kako osiguravate financijska sredstva?

Mi smo neprofitno poduzeće. Croatica preko Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj dobiva financijsku potporu od mađarske države. Ta potpora je za našu medijsku i kulturnu djelatnost. Za nakladništvo nemamo stalan proračun. Prihodi koje ostvarimo od tiskanja knjiga koristimo za plaćanje režijskih troškova, poreze, osoblje koje vodi financije. To ne možemo ostvariti iz sredstava namijenjenih za podršku medija i kulturne djelatnosti. Novca nikada dosta, bilo bi dobro da je veća potpora, ali to je svima problem.

► Osim tih redovitih sredstava, možete li sudjelovati na natječajima?

Možemo preko zaklade Betlehen Gábor, ali to nisu veliki iznosi i tu možemo dobiti jedan projekt. Možemo preko Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Na njihovim natječajima redovito sudjelujemo i dobivamo sredstva i za tiskanje knjiga. Na posljednjem natječaju prijavili smo modernizaciju naše tehničke opreme za novinare. To su dodatna sredstva, dobro da ih ima, ali to je neredovita potpora.

► Sjedište Croatice je u Budimpešti. Jeste li u svom vlastitom prostoru?

Imamo našu zgradu, u IX. kvartu, blizu Mosta slobode, što je dobra lokacija. Zgrada je od 500 četvornih metara. U sklopu nje je velika dvorana za priredbe, uredi, radijski studio.

► Koliko je uposlenih i angažiranih na svim poslovima koje radite?

Imamo četiri novinara, jednu osobu u financijama, dvije uposlenice koje rade administrativne poslove i kulturu, one su angažirane na pol radnog vremena, grafičar i lektor vanjski su suradnici, kao i studentice koje rade radijsku emisiju.

► Pri kraju smo godine, pa se već uveliko planira 2025. godina. Kakvi su planovi Croatice?

Želimo držati tempo kojim smo radili ove godine, uposliti još jednog novinara. Želimo i naredne godine tiskati isti broj knjiga kao i ove godine. Ove godine imali smo oko 30 kulturnih priredbi, uglavnom u našoj Croatici. Ako se radi o nekoj knjizi, naravno da je predstavljamo u raznim mjestima po Mađarskoj. Ove godine snimili smo i jedan film o stručnom putovanju budimpeštanskih Hrvata u Bosnu i Hercegovinu, koji smo prikazali i u drugim regijama upravo zato da ti ljudi upoznaju Hrvate u Budimpešti. Sljedeće godine htjela bih to okrenuti pa da Hrvati u Budimpešti upoznaju ostale Hrvate u Mađarskoj. Za veljaču planiram pozvati Hrvate Šokce iz Mohača, koji imaju lijepi pokladni običaj buše. Želim dovesti i Gradišće u Croaticu.

 

 

► Govorili ste o gubljenju jezika koji je važan dio identiteta. Što su još problemi hrvatske manjine u Mađarskoj?

Prema popisu iz 2022. godine, Hrvata u Mađarskoj je oko 21.000. U Budimpešti ima oko 3.000 Hrvata, ali nažalost ne možemo doći do tih ljudi. Za nas kažu da smo najorganiziranija hrvatska zajednica izvan Hrvatske. Mi stvarno imamo i puno institucija, škola, metodički centar. Radi se puno na tome da se hrvatska manjina održi. Problem je što ne možemo pridobiti mlade. Dobro je pitanje jesu li mladi toliko nezainteresirani ili smo mi nesposobni praviti programe koji bi uključili i njih. Mislim da je odgovor negdje na sredini. Ako gledamo budućnost, svakako trebamo računati na mlade i više raditi na tome da ih angažiramo. Vratit ću se opet na hrvatski jezik. Imamo nastavu na hrvatskom jeziku, ali jezik međusobne komunikacije nije hrvatski već mađarski. Tako je ne samo u školama već i na našim kulturnim priredbama. Primjećujemo posljednjih godinu-dvije da iz naših udruga dobivamo pozivnice koje više nisu dvojezične, već sada samo na mađarskom jeziku, što mislim da je jako loš smjer u kojem idemo. I ja osobno dobila sam već kritiku u Croatici što na priredbama govorim samo hrvatski. Tvrdoglavo se vežem za to da se očuvati možemo samo ako ćemo govoriti hrvatski.

► Problem hrvatske manjine u Srbiji je medijska vidljivost. Vi ste dugo godina radili na mađarskoj državnoj televiziji. Koliko je na toj televiziji programa na hrvatskom jeziku?

Mađarska državna televizija ima 26 minuta tjedno programa na hrvatskom jeziku. Mislim da to nije dovoljna minutaža. Isto tako, termin u kome se emitira taj program nije najbolji. Ili su to rani jutarnji ili kasni večernji sati. Radijski program emitira se na srednjim valovima, što je jako teško slušati. Dobro da su te emisije kasnije dostupne na internetskoj stranici televizije i radija. Većina ih prati upravo putem interneta.

Podijeli

Tweet