Kolumne
Rampa
Srbiji je opet spuštena rampa. I to ona koju europski dužnosnici dižu za one koji su, po njihovoj procjeni, zavrijedili proći dalje. A to dalje samo je koračić bliže cilju koji su stvarno ili deklarativno zagovarale sve vlasti od 2000. godine. No, uvijek se nekako spotičemo, uglavnom sami sa sobom. I uglavnom je netko drugi kriv. Zato što nas ne voli, zato što radi za neke i nečije interese, zato što mu smetamo jaki gospodarski i vojno, utjecajni... Barem se tako pokušava predstaviti, jer najteže je, kao i uvijek i kao i svugdje, vidjeti i priznati svoje pogreške i propuste. Što ako rampa nije zbog toga što nas netko ne voli i što nekome smetamo već zato što ne stojimo najbolje s vladavinom prava, što nam malo škripi sa slobodom medija, pravosuđem, što nam je glava istovremeno iskrivljena i na Istok i na Zapad? Jel‘te, nije to baš za domaću javnost? Bolje zvuči ono prvo.
Iako je EU tri puta spuštala Srbiji rampu za klaster 3, preokret bi se možda i mogao dogoditi danas (petak), ali samo ako jaki igrači, a to su Njemačka, Francuska i Italija, budu imale interesa i budu uspjele utjecati na osam članica EU dosljednih u svojem »ne«. Ako se to ne dogodi, rampa će i dalje ostati spuštena za klaster za koji je Srbija u tehničkom smislu spremna od 2021. godine.
A da vas samo podsjetim: sada je kraj 2024. godine. Samo je to dvije godine do 2026. koju je predsjednik Srbije zacrtao kao godinu kada će Srbija ispuniti sve obveze prema Europskoj uniji. Samo dvije godine za ono što nije urađeno čitavo desetljeće! I malo više od desetljeća.
Za one s previše optimizma samo jedan citat: »Kojim tempom će ići put Srbije k Europskoj uniji, ovisi od razvoja civilnog društva, medija i vladavine prava koji su ‘kamen temeljac’ procesa pridruživanja«. Rekao je to nitko drugi do šef Delegacije Europske unije u Srbiji Emanuele Giaufret. Iz ovoga bi valjda trebalo sve biti svima jasno.
Z. V.
