Širom Vojvodine
Mladi uspješni znanstvenik na ponos zajednice
Na poticaj majke Marije Prćić iz Tavankuta Andrija Sente, rođen u Subotici, a odrastao na Paliću, nakon završetka subotičke Gimnazije Svetozar Marković upisao je medicinu iako nije imao pretenzije da postane liječnik poput njegovih roditelja. Zahvaljujući odličnom srednjoškolskom uspjehu i ostvarenim rezultatima iz kemije, bez polaganja je dospio na Medicinski fakultet u Beogradu, no želja za laboratorijskim istraživanjima odvela ga je nakon godinu i pol, ni manje ni više, nego na Cambridge. Tu je doktorirao 2022., za što je nagrađen od Britanskog Društva za neuroznanosti priznanjem za najbolji doktorat, a samo dvije godine kasnije, točnije 12. prosinca ove godine, dobiva glavnu međunarodnu nagradu za mlade znanstvenike za izvanredna istraživanja u području bioloških nauka, koju zajednički dodjeljuju časopis Science i Institut SciLifeLab iz Stockholma.
Iz Beograda u Cambridge
Andrija Sente potječe iz obitelji poznatih subotičkih liječnika: otac mu je prim. dr. med. Marko Sente, otorinolaringolog, a majka dr. Ruža Sente, dermatovenerologinja i specijalistica socijalne medicine. Iako, kako kaže, cijeni poziv svojih roditelja i divi se svemu što rade, sve do pred kraj srednje škole nije pokazivao poseban interes za medicinu, već ga je na tu odluku potaknula mamina mama.
»Za to sam se najvećim dijelom opredijelio jer me je majka Marija iz Tavankuta, kako naši kažu, svitovala da studiram medicinu s obrzirom da je to njoj bilo štogod. Odluka je pala tek koji mjesec prije prijemnog ispita. Imao sam nekoliko diploma s natjecanja iz kemije zahvaljujući kojima nisam morao polagati prijemni ispit na Medicinskom fakultetu. Ispit je bio iz kemije i biologije, tako da sam nje bio oslobođen, a imao sam skoro maksimalan broj bodova za uspjeh u srednjoj pa sam tako bez većih poteškoća upisao Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu. Tu sam pokušavao dobiti priliku raditi u istraživačkim laboratorijima, a budući da mi se to nije ostvarilo, odlučio sam otići u inozemstvo. Izbor je pao na Englesku, tj. Cambridge za koji sam se odlučio iz više razloga; tu su bile neke inspiracije iz knjiga koje sam ranije čitao, kao i istraživački članci i radovi za koje sam bio zainteresiran«, navodi on.
Unatoč velikim prohtjevima, Andrija je uz temeljnu i dugu pripremu upisao Medicinski fakultet u ovom znamenitom i prestižnom sveučilišnom centru.
»Bilo je to dosta komplicirano, bilo je mnogo testova – iz jezika, prirodnih znanosti i na koncu nekoliko intervjua uživo. Engleski jezik mi nije bio prepreka, jer su brata i mene roditelji upisali na privatne sate još od naše treće, odnosno četvrte godine. A visoki nivo poznavanja engleskog je inače bio preduvjet uopće za prijavu. Što se tiče ostalih uvjeta, odnosno zahtjeva po pitanju nekih posebnih uspjeha, kod upisa ih ne traže eksplicitno, ali su poželjni, poput onih koje sam primjerice ostvario iz kemije u srednjoj školi. To puno podiže rejting prijave, a na njihovim prijemnim ispitima moraš postići određeni rezultat na temelju kojeg te pozivaju na sljedeći nivo«, navodi Andrija i ukratko nam opisuje Cambridge:
»To je sveučilišno mjesto koje se nalazi u istoimenom gradu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Sastoji se od svih mogućih fakulteta i odjeljenja za koje sam čuo, a i za koje nisam čuo prije nego što sam otišao tamo, poput Fakulteta za srednjovjekovne jezike. Osim fakulteta, svaki student je paralelno dio i jednog od 31 koledža koji su ekvivalent našim domovima. Tijekom povijesti, prirodne znanosti su bile jaka strana sveučilišta – fizika, kemija, tamo se nalazi čuveni Cavendish laboratorij za fiziku. Danas su vjerojatno najjači u mom području, strukturnoj biologiji, i to zahvaljujući institutu na kojem sam doktorirao – Medical Research Council Laboratoriju za molekularnu biologiju«.
Studij, istraživanja, otkrića
U novoj sredini Andrija se vrlo brzo i lako snašao i, kako ističe, u gradu od 24 tisuće studenata svatko može naći istomišljenika.
»To postaje pogotovo izraženo kada se dođe do istraživačkih faza, do doktorskih studija ili postdoktorskih usavršavanja gdje su većina stranci i u sličnoj situaciji kao ja, a imaju i svi vrlo slične interese. Npr. u grupi gdje sam radio doktorat, nije bio nijedan Britanac, osim šefa i mene, koji smo sada naturalizirani. Imam prijatelje po čitavom svijetu – od Kalifornije, Jute, preko Indije do Japana, uključujući i nekoliko ‘naših ljudi’. U laboratoriju pored mog je radio kolega iz okolice Splita.«
Odmah nakon prve godine studija, uključio se, što mu je bio i cilj, u istraživačke radove i paralelno sa studijama radio istraživanja kojima se, kako kaže, više posvetio nego učenju i ispitima. A tijekom tih istraživanja došao je i do nekih otkrića.
»Izbor prvobitne istraživačke teme kojom sam se bavio tijekom dodiplomskih studija dogodio se stjecajem okolnosti: naime, priključio sam se istraživačkoj grupi zato što mi je glavni znanstvenik odgovorio na telefonski poziv. Tijekom studija bavio sam se teorijskom i računarskom biologijom i proučavao način djelovanja velike grupe signalnih receptora pod imenom receptori vezani za G protein, gdje smo opisali jedan novi vid signalne regulacije. Ovi receptori su jedna od najčešćih meta za lijekove i više od 30 posto svih terapija cilja konkretno na njih, uključujući lijekove za visoki tlak, slabo srce, alergije ili pojedine lijekove protiv bolova. Zbog tih otkrića imao sam jedan članak kao glavni i odgovorni autor, što je dosta rijetko za studente dodiplomce, gdje smo opisali te rezultate.«
Na pitanje koliko se tamošnje studiranje razlikuje od ovdašnjeg, Andrija odgovara:
»Rekao bih da je u Srbiji veliki akcent na memoriranju cjelokupnog medicinskog korpusa. Primjerice, bubaju se sve postojeće i nepostojeće tropske bolesti, dok se u Engleskoj studenti više uče tome da nepogrešivo dijagnosticiraju 20-30 bolesti s kojima se liječenici najčešće susreću u općoj praksi (infarkti, šlogovi, maligne bolesti), a dubina i širina se stječu specijalizacijom«.
Zahvaljujući svom predanom radu i istraživanjima Andrija je započeo doktorat bez prethodno odslušanih posljednje dvije godine na kliničkim studijama.
»Kraj mojih studija medicine nije se dogodio nekom velikom kulminacijom jer Cambridge ima jedan program koji se zove MB/PhD i koji omogućuje studentima medicine da odrade doktorske studije prije no što završe fakultet medicine, što u Srbiji nije moguće. Ja sam upao u taj program, što uspije njima 6-7 godišnje i nakon četvrte godine medicine počeo sam raditi doktorat na puno radno vrijeme. I nikad se poslije nisam vratio na kliničke studije da završim preostale dvije godine. Doktorat sam počeo 2018., a završio ga u ožujku 2022. (tri i pol godine sam ga radio). Na diplomi mi stoji doktor prirodnih znanosti, a po području kojim sam se bavio ja sam neuroznanstvenik i strukturni biolog. Stukturni biolog pokušava ‘slikati’ molekule uključene u biološke procese, to su prije svega proteini odnosno bjelančevine. ‘Slikamo’ ih elektroničkim mikroskopom, koji omogućuje uvid do rezolucije od deset-milijarditog (10.000.000.000) dijela metra, tako da možemo precizno vidjeti gdje se svaki atom u tom proteinu nalazi, što nam daje uvid u trodimenzionalnu strukturu molekula. Na osnovu poznavanja strukture, možemo zaključiti kako protein funkcionira i na koji bismo ga način lijekovima mogli kontrolirati. Neuroznanstvenikom me čini to što se proteini koje ispitujem pretežno nalaze u mozgu i omogućuju moždanim stanicama da međusobno komuniciraju«, pojašnjava Andrija.
Nakon doktorata ostao je u istom laboratoriju malo više od godinu dana gdje je radio kao postdoktorski suradnik/istraživač, a trenutno radi kao naučni istraživač u londonskoj kompaniji InstaDeep (u vlasništvu BioNTech grupe) koja razvija algoritme umjetne inteligencije.
»Na poslu gdje sam sada primjenjujem metode pozajmljene iz područja umjetne inteligencije kako bih unaprijedio elektronsku mikroskopiju. Ranije je za ovu metodu bilo neophodno izolirati proteine da bi se mogle napraviti dobre ‘slike’. Sada pokušavam unaprijediti programe za skupljanje i obradu slika, kako bismo mogli vidjeti proteine direktno u tkivu (npr. u uzorcima mozga), u njihovoj ‘prirodnoj sredini’«, pojašnjava Andrija koji u ured u London ide jednom tjednom, a ostale dane radi od kuće u Cambridgu jer mu je posao programerski.
Nagrada za izvanredna istraživanja
Sredinom studenog odlučeno je da Andrija Sente dobije nagradu Science and SciLifeLab Prize for Young Scientists koju zajednički dodjeljuju časopis Science i Institut SciLifeLab iz Stockholma. Ona mu je uručena 12. prosinca u svečanoj dvorani Grand hotela u Stockholmu (gdje se ranije dodjeljivala Nobelova nagrada). O samoj nagradi i za što se konkretno dodjeljuje Andrija kaže:
»U pitanju je međunarodna nagrada koju godišnje dobije četvero mladih znanstvenika za izvanredna istraživanja u području bioloških nauka odrađenih tijekom doktorskih studija, a da je doktorat dobiven u prethodne dvije godine. Nagrade su za četiri kategorije: za staničnu i molekularnu biologiju (moja kategorija), potom za sistemsku biologiju, ekologiju i za molekularnu medicinu. Od te četiri izaberu jednu – Grand Prize koju sam ove godine ja dobio. Nagradu sam dobio za tri otkrića koja sam napravio tijekom doktorata: prvo se ticalo toga da smo prvi uspjeli dostići atomsku rezoluciju za neki biološki makromolekul uz pomoć metode pod imenom kriogena elektronska mikroskopija, što znači da smo uspjeli vidjeti svaki od 40.000 atoma u jednom proteinu. To istraživanje je časopis Nature istaknuo kao jedno od deset najvećih znanstvenih dostignuċa u svijetu za 2020. godine. Imao sam još dva otkrića koja su vezana za funkciju i način formiranja receptora za neurotransmiter GABA«.
A na pitanje što njemu kao mladom znanstveniku i za njegovo buduće djelovanje ova nagrada znači, odgovara:
»Časopis Science koji dodjeljuje nagradu jedan je od dva najčitanija i najpoznatija znanstvena časopisa u svijetu. U sklopu nagrade objavili su mi članak i takva mi promocija značajno povećava vidljivost u znanstvenom svijetu. Također, imao sam prilike upoznati neke znanstvenike koje sam znao samo preko medija, a u sklopu nagrade dobio sam poziv na prijem i na dodjelu Nobelove nagrade gdje sam upoznao ovogodišnjeg dobitnika nagrade za kemiju kojemu se divim od ranije«.
O važnosti njegovog nagrađenog otkrića za medicinu Andrija kaže:
»Moram naglasiti da se bavim bazičnim, fundamentalnim istraživanjima i akcent nije na neposrednoj primjeni, odnosno da nešto odmah postane lijek ili neka terapija. Mi otkrivamo molekularne mehanizme određenih bioloških procesa i, kako je citirano na dodjeli nagrade – ‘otkrivamo stvari za koje nismo ni znali da ih tražimo’. A te stvari koje pronađemo kasnije možda mogu postati ‘meta’ za neke nove terapije i lijekove. U mom slučaju procesi koje ispitujem su direktno vezani za psihijatrijske bolesti kao što su anksioznost, depresija, epilepsija, shizofrenija... Otkrio sam nekoliko novih GABA receptora, ‘uslikao’ ih i napravio molekularne modele koji možda jednom posluže za dizajniranje novih lijekova. Međutim, još je mnogo istraživanja potrebno prije nego dođe do toga«.
Što se tiče planova za budućnost po pitanju struke i mjesta življena, kaže kako za sada planira ostati živjeti u Cambridgeu.
»Za sada sam fokusiran da doprinesem unaprjeđenju elektronske mikroskopije u metodu koja omogućuje ispitivanje tkiva u molekularnoj rezoluciji. Ako u toj namjeri uspijem, radit ću na tome da razumijem molekularnu osnovu odnosno uzroke nekih psihijatrijskih bolesti. Cilj je da ovim istraživanjima razumijemo mozak, kako on konstruira naš pogled na svijet, našu stvarnost, pa samim tim da bolje razumijemo i sebe«.
Dodaje kako u svoje rodno mjesto dolazi barem tri puta godišnje i kako mu nedostaje.
»Redovito dolazim za Božić, Uskrs i na ljeto, a nekad i češće ako ima neki povod. Mogu reći da mi nedostaje. Što se tiče mogućeg povratka, za ove stvari koje sada radim nemam odgovarajuće uvjete i instrumente, ali vratit ću se sigurno jednom. Kad? Ne znam«, kaže na koncu mladi uspješni doktor prirodnih znanosti Andrija Sente, koji će, ako nastavi ovim putem, jednog dana, vjerujem, biti dobitnik i Nobelove nagrade.
I. Petrekanić Sič
