Širom Vojvodine
Geografijom do svijeta na dlanu
Josip Čović iz Subotice živio je ovdje sve do završetka srednje škole te se nakon toga uputio na studije u Zagreb. Kako nam kaže, živio je mirnim životom obzirom na odrastanje za vrijeme devedesetih, bombardiranja i ostalih promjena u Jugoslaviji koje su se događale. Ono što ga veže za rodni grad jesu lijepe uspomene obiteljskih proslava blagdana, raznih okupljanja, odlazaka na salaš kod rodbine, jer je sama Subotica kao grad neodvojiva od svojih salaša.
Iako sa sobom nosi lijepa sjećanja iz detinjstva, Josip ne dolazi često nazad. Uglavnom svraća u posjet jednom u tri godine za vrijeme blagdana koji su mu i dalje dragi, pogotovo jer ih proslavlja s roditeljima. Često mu je u mislima obitelj, ali naglašava kako se veliki dio šire obitelji također preselio u inozemstvo, te da se međusobno posjećuju, jer ipak Berlin nije na kraj svijeta. Veliki dio društva s kojima je ostao u kontaktu također su u sličnoj situaciji poput Josipa, preselili su se negdje po zapadnoj Europi, sve ih je put budućnosti odveo van. Upitan o prednostima i manama odlaska u inozemstvo Josip nam odgovara: »Jedna od velikih mana odlaska je što te nitko ne sprema na to. Čak i ako se netko priprema na odlazak, ne može biti svjestan svih novih situacija koje ga čekaju u nečemu potpuno nepoznatom. Kada se negdje odlazi, čekaju vas potpuno nova iskustva od kojih će vjerojatno mnoga biti pozitivna, ali nažalost postoje i ona negativna koja vas mogu promijeniti u cijelosti. Od pozitivnih iskustava se čovjek osjeća ohrabrenim, sigurnim, pruža vam se tisuću novih mogućnosti, ali s druge strane zbog negativnih iskustava možemo se osjećati sputano; takve stvari nam otežavaju put i vidimo kako nije lako otići, jer se rađa tisuću novih problema na koje nisi spreman. Tu su poslovni problemi, financijski, emotivno teški, na primjer lockdown u koroni nam je svima bio izrazito težak za podnijeti. Srećom, za to vrijeme sam bio više u kontaktu s prijateljima i obitelji, pa mi je bilo lakše istrpjeti sve to, jer ipak ljude koje nemaš uza sebe, a znaš najdulje bolje te razumiju od onih koje su pored tebe, a znate se kraći period. Prednosti su skoro sve ostalo. Mogućnosti su na raspolaganju ljudima, samo treba naći način kako ih iskoristiti. Tu su razne edukacije, poslovi, volontiranje, socijalni angažmani; treba istražiti načine kako si upotpuniti život i pronaći svoje životne ciljeve«, rekao je Josip Čović.
Kako kaže, događanja u hrvatskoj zajednici u Srbiji ne prati, jedino što ponekad sazna od svoje majke kada se održao neki kulturni događaj. Već nakon završetka osnovne škole Josip je znao kako želi ići vani i osjetiti svijet, gdje god ga put bude nosio. Stoga je tražio način da to i ostvari.
Odlazak u Zagreb
Upisao je geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu, a kako se odlučio na to je posebna priča. Nije ni znao za postojanje tog fakulteta, samo je znao kako želi upisati nešto što će mu omogućiti što više putovanja kako bi vidio što više svijeta.
»Imao sam više ideja i opcija. Jedna za koju sam se u početku vezao bio je odlazak na fakultet u Opatiju na studij hotelijerstva. Za taj fakultet znao sam zbog drugih koji su iz Subotice otišli na njega, pa mi je zbog toga to bila primarna ideja. Nije mi se pretjerano sviđao jer je to zapravo studij ekonomije s usmjerenjem na turizam, a iskreno nikad me ekonomija nije pretjerano zanimala; htio sam krajnje zvanje koje je vezano za turizam. Razgovarajući s mojom mamom o svojim ciljevima, ona je slučajno čula za geografski odsjek u Zagrebu koji ima usmjerenje na turizam. Na osnovu kurikuluma studija odlučio sam se za fakultet u Zagrebu jer je bio mnogo zanimljiviji. U Opatiji je bilo predviđeno četiri godine ekonomije i jedna godina turizma, dok je u Zagrebu to bilo tri godine geografije i dvije godine turizma. Zagreb mi se zbog toga činio kao mnogo bolja opcija, uopće nisam pogriješio u prosudbi, odabrao bih ponovno tu opciju tisuću puta i napravio potpuno istu stvar. Odabir tog fakulteta bila mi je jedna od najboljih odluka u životu. Studiranje u Zagrebu je bilo fenomenalno, neiscrpne mogućnosti, mnogo bolja opcija nego studiranje u Novom Sadu recimo, gdje je većina ljudi iz moje srednje škole otišla. Činilo mi se i jeftinije od Novog Sada jer smo u tom trenutku kao studenti iz dijaspore imali mnogo privilegija poput smještaja u studentskom domu, samim tim tri obroka u menzi što je automatski velika olakšica na financije za vrijeme studiranja. Također, bio sam na budžetu i nisam morao plaćati studiranje, što je još jedna velika prednost. Mislim da smo zbog toga moji roditelji i ja bili mnogo sretni što troškovi studiranja neće biti toliko visoki koliko smo u početku predviđali«, rekao je Josip Čović.
Put karijere
Nakon završenih studija je, kao i mnogo njegovih kolega, imao problema s nalaženjem posla budući da je to bilo neposredno nakon financijskih kriza koje su prvo zahvatile Ameriku, pa i ostatak svijeta. Zbog toga, kaže Josip, država je pokrenula program mogućnosti zapošljavanja pripravnika s 1.600 kuna plaćom koja je pokrivena državnim budžetom. Većina njih, uključujući i njega, jedino su tako mogli naći zaposlenje. Radio je u Državnom zavodu za zaštitu i spašavanje u odjelu za civilnu zaštitu, točnije za planiranje. Na pitanje je li u Zagrebu radio poslove koji su utjecali na njegov profesionalni razvojni put Josip nam je rekao kako je nakon dobijanja otkaza u jednoj firmi koja je propala, tri mjeseca tražio posao i naletio na oglas za zaposlenje u kompaniji Booking.com na poziciju »content editor« (uređivač sadržaja). Nakon dugotrajnog procesa intervjua i raznih testova Josip je dobio posao. Na toj poziciji radio je nešto više od tri godine i kaže kako mu je to jedno od najljepših iskustava na poslu koje je ikada imao. Ljudi su bili divni za suradnju, posao je bio dinamičan i zanimljiv, apsolutno za poželjeti. Dok je radio tamo, imao je uvid u interna zapošljavanja unutar kompanije. Velike kompanije generalno imaju dvije vrste zapošljavanja: interne i eksterne. Razlika je u tome što oni koji pristupaju eksterno imaju više testova za proći kako bi ljudi iz ljudskih resursa vidjeli jesu li kultorološki prikladni za tu kompaniju, kakvi su im stavovi o životu, žele li napredovati ili ostati na istoj poziciji cijeli svoj život, itd. Osobe koje su zaposlene taj krug zaobilaze, jer su ga već prošli kada su se zapošljavale.
»Putem internih oglasa naletio sam na poziciju specijalista geografskih informacijskih sustava (GIS) koja se otvorila u Berlinu. Prijavio sam se, prošao krugove intervjua te su mi nakon toga ponudili da me presele u Berlin kako bih krenuo raditi na novoj poziciji. To se i dogodilo, pomogli su mi oko cijele papirologije i birokracije koja je bila potrebna da se riješi, sredili su mi pomoć oko stana za prvih mjesec dana, tako je počeo moj sadašnji karijerni put. GIS je, laički rečeno, kartografski prikaz na kompjutoru. Ti sustavi omogućuju kontroliranje i bolje prikazivanje svega što se događa na zemljanoj površini. S tim sam došao u kontakt još na studijama, stoga mi je bilo poznato od prije, ali jednostavno nisam imao dodira s GIS-om; nigdje jer nisam mogao naći takvo zaposlenje u Hrvatskoj. U Bookingu sam mnogo naučio, jer od završetka studija do pozicije na kojoj trenutno radim puno se toga razvilo i tehnologija se unaprijedila u mnogim domenama, programi su se poboljšali, novi alati su se razvili. Ne mogu reći da sam iznova krenuo učiti, ali sam morao doučiti nove vještine i usavršiti ono što sam naučio na fakultetu. GIS na fakultetu i u kompaniji Booking se razlikuju jer su nama potrebne samo neke stvari od onih koje se rade na fakultetu. Naša kompanija ne koristi sve što taj sustav nudi, jer na primjer, ne zanima nas analiza zemljišta za izgradnju zgrade. Jednostavno, ne bavimo se tim. Laički, moj posao je istražiti što se nalazi gdje na našem planetu i provjeram hoće li to Booking vjerodostojno prikazati. Ako znamo da u jednom gradu imamo deset muzeja i trideset metro stanica, provjeram jesu li oni dobro označeni na karti, s dobrim imenima i svim ostalim informacijama. Kad netko traži smještaj, na taj način može vidjeti kako je to mjesto udaljeno recimo petsto metara od stanice i trista metara od nekog muzeja. Hoće li sve te informacije štimati, to je moj zadatak«, rekao je Josip Čović.
O izazovima s kojima se susreće na poslu Josip je naveo kao primjer svakodnevne promjene u nazivima lokacija, poput nogometnih stadiona koji promjenama u sponzorstvu mijenjaju i svoj naziv.
»Sponzori poput Allianza, Ubera, Mercedes Benza, koji sponzoriraju razne nogometne stadione, mijenjaju i samo ime stadiona. Tako imate, na primjer u Berlinu, prije je bila Mercedes Benz Arena, a sada pošto je sponzor Uber, zove se Uber Arena. Najizazovniji dio mog posla zahtijeva poznavanje određenih programskih jezika, budući da radim s velikom količinom podataka. Za ljude koji nisu vješti u tom, kao što ni ja nisam bio, učenje programskih jezika može biti izazov«, navodi Čović.
Budućnost GIS-a
Budući da geografski informacijski sustavi imaju širu primjenu od korištenja u turističkoj industriji, pitali smo Josipa kako on vidi budućnost. Rekao je kako očekuje upotrebu GIS-a u raznim slučajevima pomoći građanima u slučaju nezgoda, poplava, požara, potresa... Najveće mogućnosti GIS-a su upravo u tim nekim scenarijima katastrofe.
»U tim slučajevima, pomoću GIS-a moguće je što brže iskartirati zahvaćeni teren i na osnovu toga vidjeti gdje će ljudi ostati zatečeni ili okruženi požarom, te da se tamo može uputiti najviše ljudi koji gase požar i spašavaju ljude. Kod poplava se kartiranjem terena može vidjeti gdje je najniža točka na koju će se voda slijevati, itd. Uz kartografsku analizu može se utvrditi mnogo toga što može značiti veliku vremensku razliku u tim teškim trenucima. Veliku ulogu u budućnosti GIS-a ima umjetna inteligencija koja je vrlo korisna u obradi baza podataka. Možda će se u početku smanjiti broj operatera jer će kompanije htjeti što više automatizirati sustave, ali generalno će se situacija poboljšati. Primjenom AI-a se može odraditi manualni posao mnogo brže, filtriranjem baze podataka nam može skrenuti pažnju na mjesta koja zahtijevaju našu detaljniju analizu i mjesta koja su u redu, tj. za koja nema potrebe vršiti dodatne provjere. Na taj način se GIS specijalisti mogu više posvetiti mjestima koja su upitnog karaktera. Druga stvar koju umjetna inteligencija već sada radi, daje nam više informacija o mjestima za koja nemamo dovoljno detalja u nekim momentima kada nam brzo trebaju informacije. Postavljamo pitanja i tako sažimamo sve podatke o lokacijama terena koji nam je nedovoljno poznat i na taj način skratimo put dolaska do neke ideje. S obzirom na to da je to ipak umjetna inteligencija, dobiveno znanje moramo i provjeriti detaljno budući da i dalje kvaliteta informacija nije garantirana«, govori Josip Čović.
U svojim planovima za budućnost Josip želi dodatno usavršiti svoje vještine i znanja, vidjeti kako poboljšati svoje mogućnosti i napredovati u karijeri.
Ivan Ušumović
