Intervju
Gradimo mostove, ne zidove
Srbija je 2. svibnja prošle godine dobila Vladu koju vodi premijer Miloš Vučević. Dio te Vlade je i predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov, koji je tako i nakon parlamentarnih izbora u Srbiji zadržao poziciju ministra. Prije toga je od 2022. do 2024. godine u Vladi premijerke Ane Brnabić također obnašao dužnost ministra za ljudska i manjinska prava. U intervjuu za Hrvatsku riječ Žigmanov odgovara na pitanja o svom ministarskom radu i radu DSHV-a.
► Prihvatili ste poziv da ostanete u Vladi Republike Srbije. Zašto?
A zašto ne bih prihvatio? Zar je bilo većeg pozitivnog čina u politici priznanja za hrvatsku zajednicu? Zar nije bilo brojnih dobrobiti od prvog mog »ministrovanja«? Zar nije naglo skinjena stigma »neprijatelja« spram nas Hrvata te je naglo počela kopniti? Zar nije raskrinkano rašireno uvjerenje da Hrvati nisu sposobni i ne žele voditi državotvorne politike? Zar nije sve pridonijelo relaksiranijem položaju Hrvata u Srbiji, što je onda potvrđeno kroz veliki uspjeh na lokalnim izborima u lipnju prošle godine? Zar nije naša politička relevantnost koja je priznata pridonijela da nas i drugi na taj način percipiraju te dobijemo onda prvi puta u povijesti i saborskog zastupnika u osobi Jasne Vojnić? Zar nije moj izbor pridonio novom valu otopljavanja odnosa između dviju država?... Zar nije sve spomenuto, a pozitivno trebalo onda nastaviti i kroz drugi mandat? Bio je to, i više je nego razumljivo, logični odgovor na pruženu ruku Aleksandra Vučića, to jest mandatara Miloša Vučevića! Naravno, nitko nije nikada govorio da su činom mojega izbora i spomenuta postignuća riješeni svi izazovi i problemi s kojima se Hrvati u Vojvodini suočavaju, ali da smo dobili nanovo veliku povijesnu priliku i da je koristimo na naše dobro, nitko pri zdravoj političkoj pameti ne može osporiti!
► Djelokrug rada Ministarstva koje vodite je širok. Jedno od područja jeste i zaštita prava nacionalnih manjina. Što su u tom području problemi koje treba rješavati? Što ste uspjeli uraditi?
Ratificirani su svi ključni međunarodni dokumenti još 2000., ustavne garancije i zakonodavni okvir rijetko se dovode u pitanje, postoji visok stupanj i kvaliteta ostvarivanja manjinskih prava (istina, ovo ne vrijedi za sve nacionalne zajednice jednako!), funkcionira primjeren institucionalni okvir za manjinska samoupravna tijela, narasle su politike integracije nacionalnih manjina u društvo, a i politikom pozitivnog priznanja i afirmacije multikulturnih vrijednosti možemo biti zadovoljni. To su ocjene i svih relevantnih međunarodnih organizacija. No, izazova još uvijek ima: dosljednija primjena zakonskih normi, razvijenije politike financiranja potreba manjinskih zajednica, izjednačavanje opsega i kvalitete ostvarivanja manjinskih prava za tzv. nove nacionalne manjine u odnosu na tradicionalne, efikasnije sudjelovanje u procesima donošenja odluka, osobito na lokalnom nivou, razmjerna zastupljenost u tijelima javne uprave... Već samo navođenje ovih izazova od mene kao ministra nedvojbeno kazuje da unutar izvršnog dijela vlasti postoji ne samo svijest o tome već i namjera da se navedeni problemi sustavno riješe. Ono što smatram mojim osobnim postignućem jest da smo nakon desetak godina uvećali financiranje rada nacionalnih vijeća za više od 17 %, da imamo proaktivni i dijaloški odnos s nacionalnim vijećima svih nacionalnih manjina, da su ove teme daleko vidljivije u prostoru javnosti, da smo međusektorsku suradnju unaprijedili i riješili, npr. pitanje udžbenika za obrazovanje na manjinskim jezicima, da je komunikacija i politika priznanja nacionalnih manjina na većem stupnju i da je razvijenija praksa u borbi protiv govora mržnje i netolerancije. Nekome se to može činiti malo, no ja sam time posve zadovoljan.
► Zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u državnim tijelima i dalje je otvoreno. Ide li se tu ka nekom rješenju?
Postoji svijest o ovome problemu unutar vladajućih struktura te su započeti razgovori kako da se ovo pitanje sustavno počne rješavati. Bilježimo pomake, prije svega u natječajima Ministarstva unutarnjih poslova za zapošljavanje u multietničkim sredinama, jer se iskazuje i potreba da budu primljeni i pripadnici nacionalnih manjina, što zna pratiti i određene kampanje za ohrabrivanje pripadnika nacionalnih manjina da se javljaju na takve natječaje. Na koncu, ali ne i najmanje važno, vode se otvoreni razgovori s ključnim tijelima javne uprave o načinu prikupljanja etnosenzitivnih podataka kada je riječ o onima koji su zaposleni radi dobivanja cjelovite i točne slike o broju zaposlenih i pripadnika nacionalnih manjina.
► Akcijski plan za manjine još nije usvojen. Nacrt je bio pripremljen u vrijeme ministrice Gordane Čomić, ali je tu sve i stalo. Što su prepreke da se nastavi dalje raditi na tom dokumentu?
U pravu ste – 2022. godine je sačinjen Nacrt akcijskog plana, koji se najviše temelji na preporukama iz Četvrtog mišljenja Savjetodavnog komiteta Vijeća Europe za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina. U međuvremenu je, istina bez formalnog usvajanja Akcijskog plana, realiziran jedan broj aktivnosti iz preporuka Savjetodavnog komiteta, pa isti mora pretrpjeti značajne izmjene, u smislu da neke od predviđenih aktivnosti trebaju biti zamijenjene novim, što za posljedicu onda ima i izmjene predviđenih ciljeva, mjera i rokova za njihovu realizaciju. S druge strane, u sklopu monitoringa nad provođenjem Okvirne konvencije, izaslanstvo Savjetodavnog komiteta posjetilo je Srbiju koncem lipnja s ciljem dobijanja objektivne slike o ostvarivanju obveza iz Okvirne konvencije te izradilo Nacrt Petog mišljenja o njezinom provođenju u Srbiji, koji je prije mjesec dana dostavljen vlastima Srbije. Ovaj dokument sadrži i nove preporuke, koje trebaju biti osnov za kreiranje aktivnosti i mjera u novom Akcijskom planu. Dakle, intenzivno se radi, slijedi nam finalizacija teksta Akcijskog plana, a ovaj će proces, kao i do sada, biti visoko uključiv za predstavnike mjerodavnih tijela državne uprave, nacionalnih vijeća nacionalnih manjina i organizacija civilnog društva.
► DSHV nije u koaliciji s naprednjacima, ali podupire vlast od republičke do pokrajinske razine. Nevena Baštovanović je postavljena na dužnost v. d. pomoćnice pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama, dr. sc. Mladen Petreš postavljen je za vršitelja dužnosti pomoćnika pokrajinskog tajnika za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo. Time je nastavljena praksa iz prethodnog saziva pokrajinske Vlade. Zašto su važna ova postavljenja?
S jedne strane, na taj način se zaokružila vertikalna struktura sudjelovanja u vlasti predstavnika DSHV-a – Republika, Pokrajina i lokalna razina, a s druge strane otvara se mogućnost ne samo veće institucionalne podrške za projekte i inicijative hrvatske zajednice, čime se ne unaprjeđuje samo naš društveni položaj, već smo kao stranka u prilici utjecati i na oblikovanje ukupnih politika u spomenutim područjima. Naravno, kroz oba načina očituje se utjecaj političkih predstavnika hrvatske zajednice na šire društvene procese.
► Na lokalnim izborima koji su održani u lipnju DSHV je sudjelovao na izborima u Subotici i Somboru. Jeste li zadovoljni osvojenim brojem zastupničkih mjesta?
S obzirom na sve (ne)uvjete, i više smo nego zadovoljni! Izašli smo samostalno u Somboru prvi puta u povijesti, a u Subotici kao vodeća stranka s partnerima iz Stranke pravde i pomirenja i u obje smo dobili najveći broj glasova u nekoliko posljednjih izbornih ciklusa. Na izborima za Skupštinu grada Subotice naša lista dobila je 2.182 glasa ili 4,32 % birača i osvojila tri vijećnička mandata u lokalnoj skupštini, a na području grada Sombora lista DSHV je dobila povjerenje 735 birača ili 2,37 % ukupnog broja glasača te u Skupštini grada Sombora imamo dva vijećnika. I nakon održanih izbora rekli smo da ostvareni rezultat smatramo izvrsnim, jer su se izbori odvijali u složenom društvenom kontekstu, s brojnim izazovima u političkom polju, nejednakim predizbornim pozicijama, skromnim materijalno-financijskim i inim resursima za djelovanje, nedovoljnom medijskom vidljivošću… No, dobra izborna platforma, kvalitetni kadrovi na listama, na kojima su bili zastupljeni osim članova DSHV-a i predstavnici hrvatskih kulturnih udruga te ugledni pojedinci iz svih područja i mjesta u kojima Hrvati žive, dosadašnji ostvareni rezultati i uopće prepoznatljivost DSHV-a u hrvatskome biračkom tijelu, kontinuirana podrška Hrvatske demokratske zajednice i njezinog predsjednika Andreja Plenkovića, do sada najbogatija, najraznovrsnija i najbolja kampanja, uz brojnu mrežu zagovaratelja, veliki broj mladih koji su vodili gotovo sve izborne radnje, spomenute su manjkavosti posve uspješno nadomjestili i ostvarili zacrtane ciljeve – osvajanje vijećničkih mjesta. Na taj način, politički adekvatno institucionalno situirani, sigurni smo da će autentični predstavnici Hrvata biti u prilici artikulirati interese i potrebe zajednice čije su povjerenje zadobili te kao integralni dio lokalnih struktura vlasti pridonijeti razvoju ne samo Sombora i Subotice, nego i područja na kojima Hrvati žive te samih lokalnih hrvatskih zajednica.
► U Somboru je DSHV dobio mjesto pomoćnika gradonačelnika, čini se u Subotici ti pregovoru idu mnogo teže.
Na žalost, u pravu ste, no razlozi za tako što nisu u odgovornosti DSHV-a. Oni još uvijek nisu okončani, no vjerujemo da ćemo i to riješiti na pozitivni način u skorije vrijeme.
► Je li se moglo osim Sombora i Subotice izaći na izbore i u nekim drugim lokalnim sredinama? Zašto nije?
To su više pitanja za vodeće ljude DSHV-a u tim lokalnim zajednicama. Osobno vjerujem da DSHV ima, barem kada je u pitanju broj Hrvata, potencijal da samostalno sudjeluje na izborima u općinama Apatin i Bač i, vjerojatno, Gradu Novom Sadu. Isto sam pokušao artikulirati u razgovorima s tamošnjim mjesnim prvacima, no nisam uspio u tome naumu. Znate, unutar DSHV-a njegujemo kulturu poštivanja stavova struktura u lokalnim zajednicama, bez obzira na moguća neslaganja! S jedne strane, registrirali smo čvrsta nastojanja pojedinih stranaka i koalicija da se tako što ne dogodi, a s druge strane nekad, i to moramo reći, manjka spremnosti za takvim angažmanom unutar našeg članstva i lokalnih lidera. Jer, ljudi vole više poziciju komoditeta, pa makar ona sa sobom donosila puno više nedostataka i manjkavosti, nego se izlagati rizicima i većoj angažiranosti, koja zna računati i s neugodnostima.
► Jedan od pomaka napravljen u Somboru je konačno isticanje zastava hrvatske nacionalne manjine na praznike zajednice. Može li se nakon suradnje sa SNS-om govoriti i o nekim drugim vidljivima pomacima u drugim sredinama?
To je za nas bila važna ne samo simbolična gesta, nego djelatni korak koji je pozitivno odgovorio na početak primjene zakonske norme. A naravno da i u drugim sredinama bilježimo, za nas itekako važne, pomake. U Baču je osnažena participacija u procesu donošenja odluka i značajnije su povećana izdvajanja financijskih sredstava za potrebe hrvatskih kulturnih udruga i tamošnje Katoličke crkve. U Somboru se razgovaralo o rješavanju određenih komunalnih potreba naselja u kojima u značajnijem broju žive Hrvati te o potrebi upošljavanja u ustanovama čiji je osnivač Grad. U Subotici je dogovoren model suradnje na planu prekograničnog projekta za trajno rješavanje vodoopskrbe u Mirgešu te u Donjem i Gornjem Tavankutu. Za početak držimo za dovoljnim!
► Prošlo je 20 godina od potpisivanja u Beogradu Sporazuma o zaštiti prava srpske i crnogorske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori. Ni poslije 20 godina Srbija članak 9. iz tog sporazuma, a koji se tiče političkog zastupanja ne poštiva. Kakva je daljnja sudbina tog Sporazuma?
To je pitanje za strane ugovornice – vlade Srbije i Hrvatske. Naime, nacionalne manjine – Hrvati u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj – su objekti dogovora i one instance spram kojih se propisuju i garantiraju određena prava, prije svega iz domene manjinskih prava, to jest kulturne autonomije, država potpisnica. Među njima je i pitanje zajamčenih mandata u predstavničkim tijelima na svim razinama te u izvršnom segmentu vlasti na lokalnoj, spomenuti članak 9. koji u Srbiji nije uveden u domaće izborno zakonodavstvo, to jest ne primjenjuje se. Glede pitanja o sudbini ovoga Sporazuma, može se reći da je njegova primjena stalno u fokusu međudržavnih razgovora te da se čine napori da se i institut koji prati njegovu primjenu – međuvladin Mješoviti odbor, stavi u funkciju. O svemu tome je bilo riječi i tijekom ljetošnjeg susreta dvojice ministara vanjskih poslova u Novom Sadu Marka Đurića i Gordana Grlića Radmana. Dakle, za vjerovati je da će uloga međudržavnog Sporazuma u unaprjeđenju društvenog položaja ove dvije nacionalne manjine i dalje biti ne samo tema u razgovorima predstavnika vlasti dviju država, nego će se nastaviti raditi i na njegovoj dosljednoj i cjelovitoj primjeni.
► Odnosi Srbije i Hrvatske toliko su krhki i čini se da se koristi svaka prilika da se još dodatno destabiliziraju. Mogu li se uopće graditi dobrosusjedski odnosi?
Da budemo jasni – veoma teško! No, to nisu niti narativi niti politike koje u DSHV-u kreiramo i provodimo kada su u pitanju odnosi između dviju država i dva naroda. Riječju, u tako čemu do sada nismo niti kanimo sudjelovati! Naša su, nadam se, polazišta ovdje već poznata – međudržavna suradnja ne smije imati alternativu, ona se mora odvijati kontinuirano u primjerenom institucionalnom okviru, zapreke tomu ne smiju dolaziti iz struktura vlasti, jedini cilj mora biti da se otvorena pitanja rješavaju, i to na načelima dobrosusjedstva, pozitivnih međunarodnih praksi i uz participativnost kako hrvatske zajednice u Srbiji tako i srpske zajednice u Hrvatskoj. Istina, svojim djelovanjem DSHV iskazuje u domenama svojih nevelikih moći stalno nemirenje sa situacijom kakvu ste opisali, ali isto tako dajemo i važne prinose, ne čekajući prekriženih ruku dan da odnosi između dvije države budu na razini odnosa između hrvatske i srpske zajednice.
► DSHV je pomogao da tavankutska zadruga Voćko uspostavi suradnju s Podravkom. Hoće li stranka i dalje nastaviti rad na gospodarskom povezivanju?
Inicirali smo, posredovali u ostvarivanju kontakata s upravom Podravke, na čelu s Martinom Dalić i njezinim suradnikom Davorom Dokom, te sudjelovali u povezivanju i prvim razgovorima ove pionirske no više nego uspješne okončane suradnje u protekloj godini. Zadruga je izvezla više od 120 tona industrijske šljive i 582 tone paprike i svi su – i prodavači i kupci – bili na koncu zadovoljni, a onda, naravno, i mi iz DSHV-a. Ne samo zbog toga jasno je da ćemo i dalje raditi na ovome planu – prostora itekako ima i glede proširenja i povećanja suradnje s Podravkom, ali i u drugim područjima gospodarstva, napose u poljoprivredi.
► U tijeku je četvrti natječaj za programe prekogranične suradnje koji financira Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU Republike Hrvatske. Bili ste uključeni kada se osmišljavao i dogovarao ovakav vid potpore. Jeste li zadovoljni kako su udruge, župe, hrvatske institucije iskoristile sredstva i time što su ona u odnosu na prve dvije godine utrostručena?
Inicijativa je dolazila od DSHV-a i imala je za cilj da se prošire financijske linije i uvećaju dostupna sredstva iz Hrvatske za potrebe ovdašnje hrvatske zajednice. Snažno ju je unutar političkog sistema Hrvatske artikulirao i za ideju se odlučno zauzeo tadašnji župan Osječko-baranjske županije Ivan Anušić, uz isto tako veliki otpor, prije svega ljudi iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i ovdašnjih diplomatskih ispostava. Sam model za podršku ponudila je tadašnja ministrica Nataša Tramišak sa svojim suradnicima Stellom Arneri i Mislavom Kovačom, a u razvoju programa od samoga početka sa strane DSHV-a ključnu je ulogu imao Srđan Vezmar. Osobno, držim kako je program o kojemu je riječ, ne samo zbog toga što je financijski najizdašniji, zacijelo najuspješniji program podrške hrvatskoj zajednici koji ima Hrvatska. To je iz razloga velikog broja subjekata koji primaju znatnu financijsku pomoć za svoje konkretne potrebe, a gledajući tri godine iza nas, možemo svi skupa biti i više nego zadovoljni na što su i kako utrošena financijska sredstva i u Srijemu, i u Beogradu, jugozapadnoj, zapadnoj i sjevernoj Bačkoj u hrvatskim udrugama, župama Katoličke crkve i profesionalnim institucijama – dograđeni su, uređeni i opremeljeni prostori, nabavljeni uređaji i oprema za rad, višedesetljetni izazovi pozitivno razriješeni... Dok je DSHV bio više uključen u organiziranje, praćenje i pomaganje te evaluaciju realizacije projekata nije zabilježena niti jedna zlouporaba financijskih sredstava, što je posljedično pratilo stalno uvećanje istih da bi se na koncu zadržalo na, zahvaljujući zalaganjima novog ministra Šime Erlića i odlukom hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, u početnoj fazi nevjerojatnih, milijun i pol eura na godišnjoj razini. Ne treba zanemariti niti beneficije u području socijalnog kapitala – pojedine lokalne zajednice ili su se počele buditi ili se dogodio preporod; broj i vrsta suradničkih veza s institucijama i organizacijama, to se s konkretnim ljudima iz Hrvatske u najmanju ruku udvostručilo u proteklom razdoblju; vidljivost i prisustvo sadržaja iz hrvatske zajednice je izuzetno uvećan, a broj strateških partnerstava s Hrvatskom postao je vjerojatno desetostruko veći.
► U tijeku je drugi javni poziv za prikupljanje prijedloga projekata – INTERREG VI-A IPA program Hrvatska – Srbija 2021-2027. S obzirom na političku suradnju, očekujete li da će neke ideje iz hrvatske zajednice dobiti potporu lokalnih samouprava, turističkih organizacija, javnih poduzeća koji bi se uključili kao nositelji ili partneri?
I na tome planu smo se zdušno angažirali! Gledajte, politička filozofija DSHV-a počiva na načelu da naše ambicije ne smiju stati na dopadljivom predstavljanju i razvoju naših institucionalnih okvira (neki puta čak i upitnih sadržaja!), već da moraju smjerati na daleko veću zahtjevnost – stvoriti razvijenu komunalnu ili cestovnu infrastrukturu, osigurati bolje i dostupnije socijalne usluge i raditi na razvoju gospodarstva. Ovo posljednje može biti, osim podrške unutar naših dogovora s tijelima vlasti u kojima sudjelujemo te pojedinih ministarstava Vlade Hrvatske, ostvareno i kroz program koji ste naveli. DSHV je sa svojim stručnim suradnicima visoko uključen u dogovore, pripremu i izradu nekoliko projekata, o kojima sada ne bih govorio, ali bih naveo da će neki od njih imati za nositelje ili institucije vlasti ili javna poduzeća, čiji su osnivači jedinice lokalne samouprave, što je izravna posljedica našeg sudjelovanja u vlasti na lokalnoj razini.
