Širom Vojvodine
Od sveučilišta do apologetike
Po struci filolog i povjesničar književnosti, doc. dr. sc. Ivan Poljaković iz Subotice u hrvatskoj je zajednici najpoznatiji kao politički aktivist Demokratskog saveza Hrvata iz Vojvodine iz teških 90-ih godina prošloga stoljeća. No, naš sugovornik već skoro tri desetljeća ne živi u svojem bačkom zavičaju, već ga je životni put odveo prvo na Novi Zeland a potom u Hrvatsku. Trenutačno je ponovno na Novom Zelandu, ali krenimo redom.
Subotički dani
Poljaković je rođen 1956. godine u Subotici, gdje je pohađao klasičnu vjersku gimnaziju Paulinum. Kasnije studira germanistiku i anglistiku na sveučilištima u Innsbrucku, Cambridgeu, Rostocku i Zagrebu, gdje 1980. i diplomira. Uz rad upisuje poslijediplomski iz njemačke književnosti te 1986. magistrira.
Od 1988. godine radio je kao viši predavač na Građevinskom fakultetu u Subotici. Početkom 90-ih uključuje se u politički život hrvatske zajednice, postaje članom Predsjedništva DSHV-a, te u mandatu od 1992. do 1996. obnaša funkciju zastupnika u parlamentu AP Vojvodine. Zbog svojeg političkog angažmana trpio je različite pritiske i prijetnje (pa i smrću). Primjerice, beogradska Politika je u to vrijeme objavila tekst s lažnom informacijom kako je Poljaković u zengama.
»Svakako je bilo najteže prve dvije godine dok nisam postao zastupnik u vojvođanskom parlamentu. Nakon toga su pritisci prema meni popustili, valjda zbog zastupničkog imuniteta. Računali su da bi imali više štete nego koristi da me ubiju. Bilo je tu puno dogodovština, i to ne bezazlenih, jednu od tih ste spomenuli, kada su lažno objavili da sam u zengama. To su objavili zato što me nisu mogli uhvatiti, pa su mislili da će me se na ovaj način riješiti, jer ako ili kada bih se kasnije pojavio u javnosti život bi mi bio ugrožen. No, ja sam im i tom prilikom doskočio jer smo odmah sutradan sazvali tiskovnu konferenciju DSHV-a na kojoj sam se ja samo kratko pojavio, opovrgavši napise u novinama, i odmah nakon toga opet ‘ispario’. Sutradan su lokalni mediji objavili da je moj odlazak u zenge bila lažna vijest. Tako im je i ta klopka propala«, prisjeća se Poljaković.
Novi Zeland
U ožujku 1996. Poljaković iseljava na Novi Zeland gdje na Sveučilištu u Aucklandu studira španjolski jezik i književnost, a na Teološkom institutu studij za katehetu. Na University of Technology u Aucklandu završava diplomski studij za profesora njemačkog, engleskog kao stranog, engleskog kao materinjeg i španjolskog jezika. U veljači 1999. postaje šef odjela za engleski jezik na jednom od najuglednijih koledža na Novom Zelandu. Na Sveučilištu u Aucklandu 2004. doktorira iz njemačke književnosti na temi bijega i progona podunavskih Švaba u poratnoj književnosti. U novoj sredini, kako kaže, dolazi u doticaj s raznim vjerskim sljedbama, obično antikatolički nastrojenima, te se tako uslijed niza prijepornih rasprava počinje zanimati za apologetiku.
»Na Novom Zelandu sam tada proveo deset godina. Bile su to mirne godine života u kojima sam dosta radio, studirao i počeo se baviti apologetikom«, kaže on.
Zadarsko razdoblje
U veljači 2006. godine seli u Hrvatsku gdje sve do 2021. godine obnaša funkciju voditelja Centra za strane jezike na Sveučilištu u Zadru.
»Od Sveučilišta u Zadru sam 2005. godine dobio ponudu koju nisam mogao odbiti. Naime, trebao im je stručnjak koji bi osmislio sveučilišni centar za strane jezike. Ja sam u proljeće 2006. napravio elaborat koji je bio usvojen na sjednici Senata Sveučilišta, te smo na jesen iste godine krenuli u realizaciju istog. Već nakon deset godina Centar za strane jezike Sveučilišta u Zadru postao je ne samo najveći takav centar u Hrvatskoj, već i jedan od najvećih u Europi, bili smo bok uz bok s Bečom, Bolognom, Barcelonom i sl. Imali smo kolegije iz 11 jezika, od toga tri azijska, kineski, japanski i korejski, te ukupno preko 200 kolegija. Iz engleskog, njemačkog i francuskog držali smo, osim općeg jezika, i jezik struke za razne sveučilišne odjele, kao što su odjeli za pomorce, medicinske sestre, arheologe, knjižničare, ekonomiste, itd.«, navodi naš sugovornik.
Povratak na Novi Zeland
U mirovinu je otišao 2021. godine, kako kaže, po sili zakona u Hrvatskoj. No, tu ne prestaje njegov radni angažman jer je trenutno ponovno na Novom Zelandu gdje je zaposlen s punim radnim vremenom na Sacred Heart College-u u Aucklandu:
»Na ovom koledžu predajem engleski jezik, na Novom Zelandu se može raditi i nakon 65. godine. Osim toga, i dalje se bavim apologetikom, pišem članke, rasprave, organiziram međunarodne konferencije. Prošle godine je na Drugoj međunarodnoj konferenciji u organizaciji Apologetske udruge bl. Ivan Merz plenarni izlagač bio njegova eminencija kardinal Gerhard Müller. Na toj konferenciji sam i ja održao izlaganje na temu: ‚Modernizam i njegove implikacije‘. Sada radimo na Trećoj međunarodnoj konferenciji koja bi trebala biti održana u Zagrebu na jesen 2025. godine«.
Obiteljski život i veze sa zavičajem
Poljaković je svoju suprugu Jacqueline Patriciju, koja je rodom iz Perua, upoznao 2006. godine nakon dolaska u Zadar.
»Ona je farmaceutica po struci, a osim toga je završila i diplomski studij za profesora španjolskog jezika kao i postdiplomski iz marketinga. Ona je rodom iz Perua, hrvatski je brzo naučila, te je već nakon dvije godine boravka u Hrvatskoj počela raditi u ljekarni. Imamo jednu kćer koja se zove Manuela Anastazia. Ona je ove godine završila osnovnu školu u Zadru, a sada pohađa prvi srednje u katoličkoj školi Presvetog Srca Isusova (Baradene College of the Sacred Heart) u Aucklandu. Svi u kući govorimo oba jezika, hrvatski i španjolski. Van kuće sada govorimo engleski«, kaže on.
Govoreći o vezama sa zavičajem, kaže kako u rodnu Suboticu s obitelji manje-više redovito dolazi.
»Posljednji put smo bili ljetos ove godine. Ostanemo samo po nekoliko dana uglavnom obilazeći rodbinu i prijatelje tako da ne mogu baš puno reći o gradu. Čini mi se da se dosta promijenilo što se tiče samog izgleda grada, a i stanovništva«, kaže on.
Na pitanje – prati li što se događa u hrvatskoj zajednici u Srbiji – kaže:
»Moram priznati da ne. Jedino što sam malo pratio jest ono oko proglašenja ‘bunjevačkog jezika’. U tom smislu sam i napisao recenziju upravo objavljenje knjige Hrvati u Bačkoj i stvaranje samostalne hrvatske države – bunjevački slučaj autora dr. Ivana Dulića. To je jedinstvena knjiga koja u potpunosti razgolićuje lažni indigeni bunjevački identitet i velikosrpsku politiku koja stoji iza toga. Apsolutno je sramotno to što se na ovako otvoren i drzak način sustavno zatire hrvatsko nacionalno biće u Srbiji«.
Apologetika
Kako smo već naveli, apologetika je važan dio Poljakovićeva interesa. Drži predavanja iz apologetike diljem Hrvatske i u inozemstvu. Kako navodi, njegova knjiga Istina – uvod u apologetiku iz 2008. godine za sada je jedina knjiga iz tog područja nakon Drugog vatikanskog sabora pisana iz pera jednog Hrvata. Suosnivač je i član Upravnog vijeća Apologetske udruge bl. Ivan Merz u Hrvatskoj.
»Apologetikom sam se počeo baviti ubrzo nakon što sam došao na Novi Zeland 1996. godine. Iz tog područja napisao sam dosta uradaka, rasprava, kao i znanstvenih članaka i knjiga, te sam održao mnogo tribina i predavanja. Mnogi moji radovi iz tog područja objavljeni su i na engleskom i njemačkom jeziku. Apologetika je uvijek bila važna za Crkvu, od njezinih prvih dana, a danas je važnija nego ikada, jer se sada ne moramo boriti samo protiv vanjskih, već i unutarnjih neprijatelja Crkve, koji su danas zauzeli najviše pozicije u crkvenoj hijerarhiji.
Smatram da su ove apostolove riječi upućene svim katolicima: ‘Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, njegovim pojavljenjem i njegovim kraljevstvom: propovijedaj Riječ, pristupaj im – bilo kad je zgodno ili nezgodno – dokazuj, ukoravaj, opominji – sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kada oni neće podnositi zdrava nauka, nego će oko sebe po vlastitim požudama okupljati brojne učitelje da im golicaju uši; i od istine će uho odvraćati te se bajkama okretati’ (2 Tim 4,1-4). Danas nažalost većina samozvanih katolika, pa i mnogi visokopozicionirani klerici, ne podnose više zdrava nauka. Zato je svaki od nas pozvan javno ukoriti one koji su izdali Krista i njegovu Crkvu«.
U javnom prostoru poznat je i kao kritičar tzv. dženderizma, odnosno teorije po kojoj je rod (engl. gender) društveno konstruiran i višeznačan, za razliku od biološki određenog i binarnog.
»Današnjim zapadnim svijetom vlada diktatura dženderizma, a većina ljudi nije toga ni svjesno. Dženderizam je najopasniji oblik totalitarizma u ljudskoj povijesti. Koga više zanima o tome može pročitati osvrt i cijeli znanstveni rad na tu temu na internetskoj stranici www.katolik.hr«, navodi Poljaković.
Na kraju razgovora, upitali smo ga ima li neku poruku za Hrvate u Srbiji?
»S obzirom na to da su vaši čitatelji većinom bunjevački Hrvati, koji su primili vjeru od svojih otaca, a danas su mnogi prema vjeri ravnodušni, ili čak neprijateljski raspoloženi, poručio bih sljedeće: svatko se u životu susreće s određenim problemima koje želi riješiti kako bi postigao sreću, no, ovozemaljski život brzo prođe a ‘vječna sreća i blaženstvo su mogući jedino ako vršimo volju Oca nebeskoga’ (usp. Mt 7,21), tj. ako slušamo majku Crkvu. No, danas je i u Crkvi teško čuti istinu vjere koju su nam apostoli predali. Završio bih riječima pape Benedikta XVI., iz njegove duhovne oporuke: Stojte čvrsto u vjeri, ne dajte se zbuniti!«
D. B. P.
