Kolumne
Velike oči
Tradicionalno, Srpsko narodno vijeće priredilo je 6. siječnja, na pravoslavni Badnji dan, božićni domjenak. Hrvatska Vlada bila je u svom najjačem sastavu: premijer Andrej Plenković i još troje ministara. Tradicionalno, božićni domjenak prilika je da se progovori o hrvatsko-srpskim odnosima i manjinama, da se pošalju poruke kako su oni važni, kako trebaju biti bolji i kako su u cijeloj toj priči važni i Hrvati i Srbi, nacionalne manjine u jednoj i drugoj državi. Ove godine ministara iz srbijanske Vlade nije bilo u Zagrebu, pa je najviši dužnosnik Srbije u hotelu Westin bila veleposlanica Srbije u Zagrebu Jelena Milić. I ona je zapravo postala zvijezda božićnog domjenka, nakon što je demonstrativno napustila skup prepoznavši u pismu zahvale Jasminke Petrović i Radivoja Andrića za nagradu koju im je dodijelilo Srpsko narodno vijeće napad na Vučića i vlast u Srbiji. Veleposlanici je iz pisma mogla zasmetati rečenica: »I hvala mladima u Srbiji koji nas ovih dana uče kako se leti i kako se svijetli«.
Toliko da je u toj rečenici čula da je »Srbija zemlja tiranije«, a državni vrh Srbije nazvan »ubojicama«. I da zlo bude gore, rukovodstvo SNV-a pljeskalo je i na taj (sporni) dio pisma.
Je li se to u pismu zahvale prepoznao još jedan utjecaj Hrvatske na prosvjede u Srbiji? Poslije studenata-obavještajaca, objavljivanja hrvatskih putovnica studenata u Srbiji. Što je sljedeće? Ili: tko je sljedeći? Jer godina je tek počela, a prosvjednici se ne smiruju. Pa će i pritisak biti veći.
A što se božićnog domjenka tiče, podsjetit ću na onaj od prije dvije godine kada je hrvatski premijer Andrej Plenković podsjetio »da je Hrvatska bila žrtva agresije Miloševićevog režima iza kojega su ostale brojne žrtve, a za nestalima obitelji i danas tragaju«. Vjerojatno je tadašnji ministar vanjskih poslova, socijalist još iz vremena Slobodana Miloševića, Ivica Dačić progutao knedlu, ali nije napustio domjenak. Ali, izgleda da su dvije godine poslije (u strahu) oči postale velike.
Z. V.
