Kolumne
Baki je malo nervozan
Fukare i bitange novi su pojmovi koji su ovih dana pušteni u opticaj javnog govora u Subotici, a koje je izgovorio gradonačelnik Stevan Bakić. Vjerojatno i sada postoji veliki broj Subotičana koji na prvu pojma nema što znači izraz fukara, ali zato zna gradonačelnik: to je nešto gore i od same bitange. Tako smo nakon »betonskih cipela«, modnog detalja kojeg je za svog stranačkog kolegu Vladimira Polovinu patentirao bivši gradonačelnik Bogdan Laban, od predstavnika većinske, pristojne Srbije doživjeli i to da je za neistomišljenika legalno i legitimno koristiti izraze kojim ga se opisuje kao nitkova, hulju, probisvijeta, propalicu i klošara, odnosno kao propalicu, žgadiju, polusvijet, rulju i ljudsku bijedu općenito, kako razni rječnici definiraju ova dva pojma. Naravno, javnosti – koja ima običaj čitati i medije koji ne prešutkuju ovu temu – poznato je da je Stevan Bakić izraze bitange i fukare uputio na adrese dekana Ekonomskog i Građevinskog fakulteta u Subotici Aleksandra Čučkovića i Milana Trifkovića, a s obzirom na to da su mu oni odgovorili, znatiželju čitatelja preusmjerit ćemo na surfanje po netu uz savjet da izbjegavaju lokalne medije koji su po gradonačelnikovoj volji (a takvih je većina), jer tamo toga jednostavno nema. Zanimljivije od toga je samo gradonačelnikovo ponašanje na konferenciji za novinare nakon pitanja što misli o studentskim prosvjedima u Subotici.
Osim što je dekane počastio navedenim i nenavedenim ukrasnim pridjevima, gradonačelnik Subotice s javnošću je podijelio i nekoliko svojih privatnih stvari. Tako je, primjerice, za Aleksandra i Andreja Vučića i majku Srbiju rekao kako oni za njega predstavljaju Sveto Trojstvo, što je, moramo priznati, posve legitimno. Ali, posve je legitimno i da postoji jedan mali-mali broj nepristojnih građana, dakle debela manjina, koja u liku Aleksandra Vučića vidi osobu koja je i svoju mamu ispravljala oko toga koliko je bio težak kada je bio rođen (pogledati Ćirilicu), ili pak osobu koja svoju moć pokazuje nad (nižim) tinejdžerom tako što mu lijepi »bananu« na basketu, ili... Ajmo ono najsvježije: osobu koja je iste večeri nakon pogibije četrnaestero ljudi izjavila da mu nije jasno kako jedino nadstrešnica na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu nije rekonstruirana. Takvi ljudi, ako ih pitate, zacijelo će kao sveta trojstva navesti neka druga imena, poput, recimo, Leszeka Kołakowskog, Davida Jasona i Johna Lennona, ili pak Viktora Ivančića, Borisa Dežulovića i Predraga Lucića, odnosno u domaćoj varijanti Mićka, Đoleta i Coraxa. Uuuuu, koji su to tek likovi: uvijek vedri za svoju publiku.
Objelodanio je gradonačelnik – što je naravno opet legitimno, a dodali bismo i ništa iznenađujuće – da je 5. listopada 2000. bio najveće zlo koje je moglo pogoditi Srbiju i da zbog toga »i danas plaćamo ceh«. Posve je legitimno, međutim – a zna to i gradonačelnik – da postoji i izvjestan broj građana, istina ne tako veliki, koji misle upravo suprotno. Oni misle, a moglo se to i ranije i danas čuti i na ulici, da je vlast Slobodana Miloševića, a zatim Aleksandra Vučića po kvaliteti isto ono što on misli o razdoblju nakon 5. listopada 2000. pa sve tamo do 2012.
Posavjetovao je Bakić dekane Čučkovića i Trifkovića, novinare, a preko njih i javnost da pogledaju njegove rezultate svuda gdje je bio i što je ostavio iza sebe. Kako, međutim, gradonačelnik nije za to naveo niti jedan konkretan primjer, vjerojatno je bacio udicu ljubopitljivima koji će se možda i zainteresirati za tu temu. Jedan od njih se već i javio, istina ne ulazeći u davnu biografiju Stevana Bakića. Predsjednik Gradskog odbora Stranke slobode i pravde i šef kluba zastupnika iste stranke u Skupštini Vojvodine Róbert Sebők na svojoj je fb stranici upitao gradonačelnika zašto nije reagirao kada su djeca i srodnici korisnika Gerontološkog centra ukazali da su polupokretni i nepokretni štićenici Doma vraćeni u objekt (čije je renoviranje stajalo osam milijuna eura), a koji nema uporabnu dozvolu i bi li u takav objekt smjestio roditelje Aleksandra i Andreja Vučića? Mogli bismo, naravno, nastaviti i dalje s pitanjima, ali... prostor je pri kraju.
Pravo je pitanje nakon ovih primjera što je to toliko revoltiralo gradonačelnika da dekane koji su stali na stranu studenata koji traže da institucije profunkcioniraju i da se odgovorni za zločin u Novom Sadu kazne dehumanizira izrazima bitange i fukare? Odgovora, naravno, može biti mnogo, ali ponudit ćemo dva: ili je to čuo od Oca Svetog Trojstva koji svojim neistomišljenicima uz imena dodaje i pojmove ološ, plaćenici, bagra... Ili je i sâm takav, pa to predstavlja prirodni spoj.
Z. R.
