Tema
Veća zajednica – veće samopouzdanje
Na natječaju za financiranje znanstvenoistraživačkih i razvojnoistraživačkih projekata nacionalnih manjina – nacionalnih zajednica za 2023. godinu potporu Pokrajinskog tajništva za visoko obrazovanje i znanstvenoistraživački rad dobio je i projekt »Uloga kulturnog naslijeđa bačkih Hrvata Šokaca u ostvarivanju funkcije Rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav«. Voditelj tog projekta bio je redoviti profesor i šef Katedre za geoekologoju Departmana za geografiju, turizam i hotelijerstvo PMF-a u Novom Sadu dr. sc. Vladimir Stojanović. Jedan od plodova tog istraživanja je i znanstveni rad pod nazivom Procjena važnosti kulturne baštine u rezervatu biosfere: slučaj lokalne zajednice Hrvata (Šokci) u rezervatu biosfere Mura – Drava – Dunav objavljen u časopisu Hrvatskog sociološkog društva Socijalna ekologija.
Prošle godine započet je i drugi znanstveni projekt vezan uz šokačke Hrvate, ovoga puta pod nazivom »Uloga osjećaja pripadnosti zajednici i prostoru u zaštiti nasljeđa bačkih Hrvata – Šokaca«.
»I ovaj drugi projekt je na neki način povezan s tim prvim projektom jer se cijela lokalna zajednica šokačkih Hrvata u Bačkoj nalazi u rezervatu biosfere. Rad se nalazi trenutno na recenziji. Radi se o istraživanju koje, na engleskom se ona inače zovu 'place attachement' i jako su prepoznatljiva, zapravo se tiče povezanosti ljudi. Ne mora to nužno biti lokalna manjinska zajednica, ali povezanost ljudi za jedan određeni prostor preko kulturnih veza, rodbinskih, ali i povezanosti s nekim prirodnim odlikama okoliša u kom obitava ta zajednica. Nama je bilo interesantno da priložimo projekt da vidimo kako to funkcionira na nivou zajednice bačkih Hrvata – Šokaca, koja je u međuvremenu pala na nekih 4.000 stanovnika ako gledamo posljednji popis u tih sedam šokačkih naselja od Plavne do Berega. Naravno, uvijek su stvari kompleksnije na terenu, ali prema nekim službenim podacima vidimo da je to toliko. Mi smo u stvari htjeli vidjeti – a to je također jedno važno identitetsko pitanje, često pitanje identiteta poistovjećujemo s nekim političkim temama, ali su to zapravo i ove teme – koliko su ljudi vezani za mjesto u kome oni žive«, priča prof. dr. sc. Vladimir Stojanović koji je bio dio tima i u ovom projektu.
Povezanost s mjestom
Na pitanje zašto im se ova tema učinila interesantnom za istraživanje, Stojanović kaže kako su ovakva istraživanje važna za Vojvodinu i Srbiju, jer su studije ovog tipa ograničene kod nas, kao i to da se ovakvim istraživanjima daje poticaj proučavanju manjinskih zajednica, koje su pritisnute teretom demografskih problema (depopulacija, strarenje i sl.).
»Postoje razni razlozi zašto je to tako, ali znamo kako je u posljednjih 10 ili 20 godina politika dvojnog državljanstva olakšala ljudima da dođu do država Europske unije u koje će se preseliti iz ekonomskih ili drugih razloga. Zato je nama to bilo interesantno koliko su ljudi koji su tu ostali zaista vezani za to mjesto. Rezultati koje smo dobili su lijepi i interesantni. Vidimo kako su ljudi koji su tu ostali veoma vezani za to mjesto, da oni smatraju kako je lokalna šokačka kultura jedan od razloga zašto se oni tu nalaze, da im to ulijeva neku sigurnost, samopouzdanje itd. Imamo još jednu zanimljivu stvar koju smo primijetili, a to je da je povezanost za mjesto nešto veća u mjestima poput Monoštora, Sonte i Berega u usporedbi s južnijim šokačkim naseljima poput Vajske, Plavne i Bača. To bi moglo značiti da veća zajednica, veći broj stanovnika ulijeva veću sigurnost i samopouzdanje. Uočili smo to baš na primjeru Monoštora. Kada smo bolje analizirali rezultate, vidjeli smo da je šokačka zajednica ovdje jača, konzistentnija, brojnija… To sve dodatno utječe na 'place attachement' ili povezanost s mjestom u kom ljudi žive. Naravno, sve to sada jeste i od velike važnosti za lokalnu kulturu o kojoj smo govorili i u prethodnom projektu, kako je treba prezentirati, promovirati, kako je približiti drugim ljudima naročito kroz trendove razvoja turizma koji se sve više razvija i u ovim dijelovima Europe«, kaže Stojanović.
Kako sugovornik navodi, istraživanje je provedeno putem pripremljenog anketnog upitnika. Za njegovo provođenje od velike su pomoći bile lokalne udruge kulture.
»Naša prvobitna zamisao koju smo gotovo u potpunosti ostvarili bila je da ne idemo na online istraživanje zato što nismo htjeli riskirati da netko tko nije dio zajednice popunjava anketu. Željeli smo da podaci budu validni i da smo na neki način sigurni da su anketu popunjavali pripadnici šokačko hrvatske zajednice u tim selima. U tome su nam pomogle u velikom dijelu lokalne kulturne udruge Hrvata Šokaca u Beregu, Monoštoru, Sonti, Vajskoj, Plavni i Baču. To su bili naši kontakti preko kojih smo distribuirali naše upitnike. Naravno, u nekim selima smo imali veći odziv, negdje je bilo slabije. Tamo gdje je bio slabiji odziv pokušavali smo ponovo doći do novih ispitanika i na kraju uspjeli«, kaže naš sugovornik.
Kako promovirati baštinu?
Rezultati istraživanja pokazuju i to da pripadnici lokalne zajednice visoko percipiraju vrijednost svog mjesta stanovanja na osnovu aktivnosti u kojima sudjeluju s ostalim članovima zajednice. Također, pokazali su i to da je povezanost za mjesto veća kod onih ispitanika koji od rođenja žive u svojim mjestima.
»Nama je najvažniji rezultat – što želimo da bude smisao ovih istraživanja – to što smo željeli vidjeti kako se zajednica osjeća u vremenima u kojima živimo a koja su i na globalnom nivou turbulentna. Naravno, tu su sada i pitanja nekih drugih odnosa. Mi znamo da pitanja manjinskih zajednica na ovim prostorima zavise i od toga kakve odnose ima država u kojoj žive s njihovom matičnom državom. Nama je bio cilj vidjeti kroz 'place attachement' kako se zajednica osjeća ovdje. Rezultati koje smo dobili govore da ljudi koji su ostali tu smatraju da je ovo njihova prapostojbina, mjesto gdje žive, mjesto gdje žele ostati i u budućnosti«, ističe Stojanović.
Ovaj projekt je također financiran od Pokrajinskog tajništva za visoko obrazovanje i naučno-istraživačku djelatnost na osnovu natječaja koji je namijenjen proučavanju manjinskih zajednica na prostoru Vojvodine u cilju njihovog održivog razvoja, poticanja i budućeg razvoja.
»Tim je imao četiri člana, voditeljica projekta ovog puta je moja koleginica Snežana Besermenji, a tu su još kolega Miroslav Vujičić i naša mlada kolegica Maja Mijatov Ladičorbić. Projekt još uvijek traje. Radimo i na promociji, ne samo projekta, nego i manjinske zajednice. Prošlog mjeseca sam bio u Zagrebu gdje sam na geografskom odsjeku PMF-a održao predavanje o zajednici šokačkih Hrvata u Bačkoj. Tamo sam se povezao s kolegama koje, naravno, i od ranije znam, ali bio sam tamo s nekim ciljem da se bolje povežemo i da u budućnosti surađujemo u proučavanjima lokalne zajednice. Predavanje je bilo namijenjeno studentima, ali tu su bile i kolege profesori, i interesiralo me je da vidim koliko ta tema povlači sa sobom pažnju i koliko im je interesantna i da tako kažem, pomalo egzotična«, priča Stojanović.
Kako sugovornik navodi, ako promatramo oba projekta u kompletu, cilj tih istraživanja jest da kroz neko bolje istraživanje svih odlika lokalne zajednice više naučimo o tome kako treba promovirati kulturno naslijeđe i kako ga zapravo iskoristiti po principima i pravilima održivog razvoja.
»Kako je zapravo moguće da zajednica na neki način i bolje živi zato što ima interesantnu baštinu, kulturu i ostalo. Mi to vidimo kroz razvoj turizma i zato smo to stavili u kontekstu rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav. On je prvi prekogranični rezervat biosfere koji obuhvaća teritorije pet država duž te tri rijeke. Države poput Austrije, Slovenije, pa i Mađarske i Hrvatske, možda imaju više iskustva po pitanju razvoja kulturnog turizma. To je neki cilj, to jeste svrha rezervata biosfera, preuzimanje pozitivnog iskustva od drugih, stvaranje uvjeta za politiku održivog razvoja. Često ljudi misle kako je to samo priroda jer je to rezervat biosfere. Ali, ne – cilj rezervata biosfere jeste održivi razvoj. Znači, kako sada od toga napraviti, ponekad surovo zvuči kada kažemo kulturni proizvod, ali na neki način on to jeste – kulturni proizvod, koji se onda na tom turističkom tržištu plasira i prezentira turistima. Imamo odličan primjer u Mohaču koji se opet tiče šokačke zajednice, u vezi s pokladama koje se održavaju svake godine u veljači. Mi vidimo da oko te zajednice već postoje neki brendovi koji su prepoznatljivi ili kroz UNESCO status ili razvoj turizma. Znamo kako je za vrijeme održavanje te manifestacije Mohač pun turista, znamo za onaj interpretacijski centar u Mohaču koji promovira samu manifestaciju. To bi bio krajnji cilj, a to sam pričao i na predavanju u Subotici, kada bi mogao jedan takav veliki centar biti napravljen ovdje koji bi promovirao ne samo kulturu nego i sudejstvo lokalne šokačke kulture i prirodnih vrijednosti. To je zapravo interesantna tema kako su Šokci, baveći se stočarstvom stoljećima u zapadnoj Bačkoj, zapravo održavali prirodnu vegetaciju tog prostora«, kaže Stojanović.
I. B.
