Kolumne
Smrt je imala druge planove
Ako je sadržajan, svaki je dan ljudskog života ispunjen planovima, kako onim sitnijim tako i krupnijim. Još na predstavljanju knjige Leksikon kulture Jevreja u Subotici prije četiri godine u Židovskoj općini njezin je autor Dragan Rokvić najavio da će objaviti i drugi dio, a prije pol godine poslao mi je tekst pod nazivom Novija politička istorija Subotice (1990. – 2014.) s ozbiljnom nakanom da ju – nakon još malo dotjerivanja – uskoro objavi. Ali... Smrt je imala druge planove koji su u utorak, 14. siječnja, pokosili one ljepše, Draganove.
Novijom političkom istorijom Subotice Dragan Rokvić bi nastavio kontinuitet pisanja kronologije života ovoga grada koju je prije njega tako prilježno bilježio Lazar Merković. Pa ipak, već i sâm uvod kojega je napisao prošle godine nedvosmisleno otkriva originalni autorski pečat Dragana Rokvića koji i svojim izborom događaja i načinom bilježenja faktu dodaje i sadržaj koji se krije između redova. Politika, u kojoj je bivstvovao bar jedno desetljeće, i medijski prostor, u kojemu je također aktivno sudjelovao, u kombinaciji s njegovom posvećenošću književnosti i stvaralaštvu predstavljaju najdublji temelj za autentičnost ne samo navedenih činjenica nego i njegovih svjetonazora kojih se nije ustručavao javno iznijeti.
»U Srbiji su, još uvijek, umjetnici koji rade u ustanovama kulture u stvari državni službenici i rade u skladu sa Zakonom o javnim službama, dobijaju svoje plaće u skladu s uredbom o koeficijentima, radni odnosi su im definirani kolektivnim ugovorima, a posebni ogranci sindikata bave se njihovom primjenom«, rekao je Dragan Rokvić 2016. o onome što »ima« u kulturi, ali i naveo čega nema: »Neophodno je uvesti stručna savjetodavna tijela u čijoj bi nadležnosti bilo kreiranje kulturne politike kako ne bismo došli u situaciju da se kultura promišlja samo u uskom krugu ljudi. Stručna, savjetodavna tijela, sastavljena od uglednih ljudi ovoga grada, koji su proveli mnogo godina u kulturi te stekli potrebna radna i životna iskustva morala bi biti uključena u vezi s projektima financiranja«.
S ovakvim stajaliština, koja je privatno ili javno iznosio, naravno, nije mogao očekivati da s mjesta ravnatelja Gradske knjižnice ode u mirovinu. Zapravo, njegovo izbacivanje iz Gradske knjižnice na ulicu i zatim njegovo zarađivanje plaće na fizičkim poslovima u Kanjiži, recimo, najbolji je odgovor koalicijskih vlasti u gradu o kreiranju lokalne kulturne politike i ulozi zaslužnih, kompetentnih i slobodnomislećih ljudi u njoj. Pa malo je tko i čuo u sadašnjoj postavi Gradske kuće i institucijama kulture općenito, a kamoli svratio, u Nolit ili YU fest dok im je on bio na čelu osamdesetih ili devedesetih godina prošloga stoljeća, a da ne govorimo o tome koliko ih zna za dva njegova romana (Avers i revers i Tvoj kućni prag je meni...); zacijelo ih nema u monografiji Ko je ko u Subotici, kao što ih niti ne zanima kako je izgledala Subotica u XVIII veku. Ti, koji su ga pred mirovinu ostavili bez posla, ime Radomira Konstantinovića i članstvo Dragana Rokvića u Savjetu za očuvanje njegovog misaonog naslijeđa mrski su koliko i sâm naslov njegova najpoznatijeg djela, jer je u Filosofiji palanke sažet sav njihov život i misaoni sklop. Zahvaljujući tima i takvima Časopis za književnost, umjetnost i kulturu Rukovet, s kojom je Rokvić također blisko surađivao, danas praktički više ne postoji, ali zato cvjetaju festivali ila i jela, zavičajni dani svakog zaseoka, mikulaši i čitav spektar nacionalnih -ijada koje se podmazuju debelim novčanim slojevima u formi vrhunske kulture.
Kao organizator i moderator brojnih tribina, predstavljanja knjiga, stručnih ili znanstvenih skupova, bilo ustupanjem prostora čitaonice Gradske knjižnice ili pak aktivnim sudjelovanjem, Dragan je Rokvić zadužio i Organizacijski odbor Dana hrvatske knjige i riječi – Dana Balinta Vujkova i na taj način dokazao ono što su svi koji su ga poznavali ionako znali: u njegovom srcu i duši bilo je mjesta za sve ljude ovoga grada. Jer je s njima odrastao, živio i upoznavao ih. Paralelno s tim procesima, nesvjesno – kako ona to obično radi – rađala se i jačala ljubav prema ovom gradu i njegovim građanima što je Dragan Rokvić i svojim djelom na najljepši način za života pokazivao.
Zlatko Romić
