Širom Vojvodine
Skriveni dragulji Podunavlja
Stoljećima unatrag zajednica bačkih Hrvata Šokaca razvija se duž meandrirajućeg toka Dunava, od Berega do Plavne, tiho i nenametljivo. Iako povijesni činitelji tokova kolonizacije Šokaca u XVII. stoljeću nisu ciljano utjecali na to, danas pouzdano znamo da je ovaj kraj u ekološkom, estetsko-pejzažnom, pa konačno i u kulturnom kontekstu jedan od najvrjednijih i najzanimljivijih krajolika Vojvodine. Široki i moćni Dunav snažno je utjecao na prirodne odlike u okruženju sedam naselja tradicionalno nastanjenih Šokcima – Berega, Monoštora, Sonte, Bača, Vajske, Bođana i Plavne. S jedne strane ovih naselja je prostrana, niska i plavna ravnica velike rijeke – potvrđeni centar bioraznolikosti i izvorne prirode, a na drugoj beskrajni pojas oranica i pašnjaka – izvor života kroz odvijanje poljoprivredne djelatnosti. Bilo da se šokačkim naseljima pristupa iz jednog ili drugog pravca, kao prvi vizualni svjedok njihove kulture pokazat će se crkveni zvonici, poput uvjerljivog svjedočanstva pripadanja katoličkoj vjeroispovijesti u mozaiku jedinstvene vojvođanske multikulturalnosti.
Bereg
U baroknoj crkvi sv. Mihovila u Beregu čuva se vrijedno djelo slikara Franca Falkonera. Ovaj poznati član slikarske obitelji iz Budimpešte naslikao je 1792. godine sliku na glavnom oltaru, o čemu svjedoči i natpis u donjem desnom kutu. Slika u baroknoj razigranosti i kaotičnom pokretu brojnih likova prikazuje borbu između svetog Mihaela i palih anđela. Zanimljivo da je Falkoner iste godine dobio angažman da izvede sliku i na glavnom oltaru crkve u Sonti. Međutim, ta slika je kasnije prošla kroz prekrajanja i izmjene koje su joj uskratile izvornost. Osim Falkonerovog djela na glavnom oltaru, u crkvi u Beregu su još i slike Pieta i Raspeće Kristovo. Obje slike se nalaze na desnom bočnom oltaru. Dok je prva djelo Johana Georga Baadera iz 1794. godine, druga je rad nepoznatog autora. Na bočnom oltaru s lijeve strane je slika Sveti Josip i Isus Krist, rad Mathiasa Hanischa iz 1796. godine. Haniš se kao Slovak, rodom iz Praga, konačno iz Trenčina doselio u Sombor oko 1793. godine. Tijekom rada u višedesetljetnom trajanju ostavio je svoja djela i u drugim župnim crkvama. Na zidu je još jedna slika istog umjetnika i iz iste godine – Sveti Ivan i Pavao. Ovu zavjetnu sliku poručili su vjernici Berega pošto je grom godinu ranije zapalio dvadeset kuća u ovom mjestu. Konačno, potpuno iznenađujuće i jedinstveno za ovu i ostale šokačke crkve, dvokrilna vrata prema koru su oslikana motivom čuvara Kristovog groba. Povjesničar umjetnosti Dušan Škorić ove slike pripisuje, također, Hanischu.
Monoštor
U crkvi sv. Petra i Pavla u Monoštoru Mathias Hanisch je naslikao oltarnu sliku, koja je kasnije preslikana. Slika Bogorodica s Kristom i svetim Antunom na desnom bočnom oltaru ima zanimljiv žanr moment – čovjek koji proviruje kroz vrata iznenađen je scenom dok svetac ljubi Kristovu nogu. Slika je djelo nepoznatog autora, najvjerojatnije s kraja XVIII. stoljeća. Zatim su u ovoj crkvi još i slike: Biskup pred kojim su bogalji (1812.), Bogorodica s Kristom (kraj XVIII. stoljeća), kao i Krštenje Kristovo. Posljednja je djelo somborskog slikara Lajoša Štajnera (1893.).
Sonta
Katolička župa sv. Lovre u Sonti datira čak iz 1383. godine. Sonćanski atar je jedan od najprostranijih u Vojvodini, sa širokim izlazom na Dunav, ima brojne rukavce, bare i rit, koji danas, pomalo i nepravedno, zovemo Apatinskim ritom. Povijest Sonte je suštinski povezana s ovakvim okruženjem, u kome se, prije preseljenja na današnju lokaciju, selo nalazilo na jednoj uzvišenijoj reljefnoj gredi i znatno bliže Dunavu. Ova greda je, zbog opkoljenosti vodom s triju strana, bila pravi poluotok u ritu s nekada znatno više vode, dok se na južnoj obali tog poluotoka nalazila crkva sv. Lovre. Opisani položaj precizno se i danas može pratiti na kartama Prvoga vojnog premjera (1763. – 1787.) iz vremena Austrijskog carstva. Skoro da se približno kraj perioda nastanka ovih karata poklapa s trenutkom u kome je već spomenuti Franc Falkoner naslikao oltarnu sliku za crkvu sv. Lovre u Sonti (1792.). Bitne izmjene na slici nastale su 1822. godine, kada je za njeno doslikavanje angažiran apatinski slikar Anton Tordi. Napokon, sliku je potpuno preslikao Nandor Kujundžić 1933. godine. Od Falkonerovog originala ostala je samo kompozicija. Tordi je autor i slike Sveti Ivan Nepomuk, na jednom bočnom oltaru, koju je naslikao iste 1822. godine. Sveti Ivan Nepomuk je zaštitnik i od poplava s kojima je Sonta zbog svog geografskog položaja imala složeno iskustvo kroz povijest.
prof. dr. sc. Vladimir Stojanović
Izvor: Nova riječ
