Intervju
Sindikati kao ključni glas radnika
Uloga sindikata u očuvanju i unaprjeđenju radničkih prava i dalje je od presudne važnosti, posebice u vremenu socioekonomskih izazova. István Hugyi, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Grada Subotice, u razgovoru za naš list osvrnuo se na proteklu godinu, naglasivši ključne uspjehe i probleme s kojima se radnici i sindikati suočavaju. Od produženja kolektivnih ugovora do borbe za sigurnost na radu, Hugyi otkriva kako izgleda svakodnevna borba za prava radnika te koji su prioriteti za nadolazeće razdoblje.
Otpuštanja u Flenderu
Na pitanje kako bi ocijenio proteklu godinu kada je riječ o radničkim pravima i koji su bili najveći izazovi, István Hugyi naglašava kako protekla godina nije bila puno drugačija od prethodnih i stalna borba za bolja prava radnika, veće plaće, neće prestati dok postoje sindikati, poslodavci, radnici i radnička klasa. Upravo je ta borba i prošle godine bila vrlo zahtjevna u smislu načina na koji se dolazi do rješenja, do određenih instanci poput poslodavca u poduzeću, predstavnika lokalne, pokrajinske ili republičke vlasti.
»Posao je to koji iziskuje puno truda radničkih predstavnika jer pomaci na bolje dolaze dosta sporo, ali mogu reći da smo prošle godine uspjeli produžiti kolektivne ugovore za još tri godine u svim javnim poduzećima i javnim komunalnim poduzećima na području Grada Subotice. Ovaj kolektivni ugovor je sasvim solidan, s tim da svako JP ima pravo prilagoditi kolektivne ugovore svojim specifičnostima i mogućnostima na temelju načina na koji funkcionira. Ono što nije bilo dobro prošle godine svakako su otpuštanja zaposlenika u Flenderu. Tako ozbiljno otpuštanje većeg broja radnika nismo imali u skorije vrijeme. Tijekom prošle godine bez posla je ostalo ukupno 180 ljudi. Radnici su imali dvije mogućnosti, sporazumni odlazak ili tehnološki višak. Budući da je sporazumni raskid bio povoljniji za radnike jer im je omogućio veće otpremnine, većina ih se odlučila za tu opciju, dok se 18 osoba odlučilo proglasiti tehnološkim viškom kako bi dobili naknadu za određeni broj mjeseci dok su na tržištu rada. Osim toga, puno smo radili na sigurnosti i zdravlju radnika na radu. Kao predsjednik, smatram da sindikat može imati najveći utjecaj na poslodavce po pitanju zaštite na radu, jer tvrtke sada drugačije gledaju na zaštitnu opremu i sigurnost nego što su to činile prijašnjih godina. Sada je veća odgovornost, a u slučaju ozljede radnika postoje mnoge procedure koje se moraju poštivati. Inspekcija rada mora izaći na teren kako bi ispitala okolnosti pod kojima je došlo do ozljede, posebice ako se radi o ozljedi na radu radnika. Vrlo je pozitivno što poslodavci prihvaćaju ove inicijative, već imamo formirana povjerenstva za zaštitu na radu u mnogim kompanijama. Oni mogu iznijeti prijedlog poslodavcu i na taj način skrenuti pozornost na određene nedostatke koji zahtijevaju inspekciju od strane inženjera kako bi se otklonili potencijalni problemi ukoliko postoje. Iz ovoga možemo vidjeti jednu od uloga sindikata, a druga je borba za povećanje plaća, poboljšanje prava kroz potpisivanje kolektivnog ugovora, borba za godišnji odmor i plaćene dane, napredovanje radnika, kao i mnoge druge stvari. Sindikat ima mjesto u društvu za djelovanje, ali mislim da još nije dovoljno iskorišteno. Kao što vidite i sami, mladih nema puno u sindikatima, njihovu energiju treba usmjeriti ka povećanju prava radnika«, govori nam István Hugyi.
(Ne)poželjan partner
Upitan postoje li prepreke od pojedinih poslodavaca za sindikalno organiziranje radnika, Hugyi kaže kako sindikati najčešće nisu dobrodošli u tvrtkama, jer čim se ljudi organiziraju, znači da postoji problem. Ovakvo mišljenje poslodavca traje sve dok ne shvate kako je bolje imati sindikat, jer tada imaju nekoga s kim mogu pregovarati o raznim stvarima. Kako ističe, najčešće postoji igra gluhog telefona između šefova i uprave, a radnik i direktor rijetko su u kontaktu. Putem sindikata radnici izravno pregovaraju s upravom poduzeća.
»Nekoliko tvrtki u Zoni u početku je imalo rezerviran stav prema nama, ali sada redovito dobivamo zahtjeve za sastanke. Razgovaramo o svemu, direktori su prisutni sa svojim stručnim službama, doista mogu reći da smo na tom polju napravili pozitivne pomake. Ima još kolektiva u kojima gradimo te odnose, jer se sami radnici trebaju bolje upoznati s procedurama, a potrebna je i edukacija mladih sindikalaca kako bismo što bolje pristupili rješavanju potencijalnih problema. Pregovaračke vještine se uče, stoga je potrebno naći vremena i volje, jer samo tako se može raditi u općem interesu radnika«, rekao je Hugyi.
Na pitanje kakve su izmjene Zakona o radu potrebne po njegovom mišljenju, rekao je kako su stalno na stolu kolektivni ugovori. Oni se dogovaraju uglavnom sa svim poduzećima pojedinačno. Kako kaže, za sada samo javni sektor i cestari imaju uređene kolektivne ugovore, dok svi ostali granski sindikati, poput metalaca, poljoprivrednika i drugih, nemaju.
»Potrebno je puno učiniti kako bi se dogovorili i uredili odnosi između radnika i poslodavaca koji su obostrano prihvatljivi. Treba više govoriti o medijalnoj plaći, kada se pogleda prosjek u Srbiji koji je oko 98.000 dinara neto. To je za većinu radnika nedostižna brojka. Imate mjesta koja imaju prosječnu plaću preko 160.000 dinara, dok u isto vrijeme imate općine s prosječnom plaćom od 70.000 dinara. Socijalni jaz između bogatih i siromašnih se produbljuje, inflacija je jednaka za sve, ali radnici s nižim primanjima osjećaju posljedice puno teže od onih s višim plaćama. Medijalna plaća je puno realnija kada je riječ o primanjima radnika, koja trenutno iznosi oko 79.000 dinara neto«, govori István Hugyi.
Nastavlja kako je po njegovom mišljenju najugroženiji sektor u prošloj godini bila trgovina jer plaće nisu adekvatne. Puno ljudi radi u tom sektoru, ali ih i dalje nije dovoljno, rade sve praznike, nemaju redovne slobodne dane i time su oni najugroženiji po pitanju učinka i zarade. Naglašava kako su se razne situacije morale drugačije posložiti u velikim trgovinskim tvrtkama, pogotovo rad nedjeljom.
Od prioriteta sindikata u ovoj godini István Hugyi navodi kako je ova godina ujedno i izborna, biraju se predstavnici radnika na svim razinama, od lokalne do državne.
»Zakon o radu mogao bi biti jedan od prioriteta ako se bude mijenjao, također socioekonomski savjeti i dijalozi na svim razinama. Radit ćemo na kolektivnim ugovorima tamo gdje oni ne postoje, jer to je nešto što se od nas očekuje. Ono što bih istaknuo je nešto na čemu Sindikati Srbije i Vlada moraju raditi, a to je pitanje oko penala za odlazak u mirovinu prije starosne granice. Sindikat Srbije i Sindikat UGS pokrenuli su ovo pitanje na Socijalno-ekonomskom savjetu, ali još nismo došli do zadovoljavajućih rezultata. Prema našem mišljenju, učinjena je nepravda prema ljudima koji su navršili 40 godina staža, recimo sa 60 godina, ako odluče otići u mirovinu, čekaju ih trajni penali. Sindikat je tražio da se oni ukinu kada se navrši 65 godina života, kao što je to slučaj u nekim zemljama Europske unije, da više ne bude trajno smanjenje mirovine, već privremeno. To je nešto na čemu treba raditi jer ovo pitanje muči mnoge«, zaključuje István Hugyi.
I. U.
