Kultura
Spomen-park Bubanj
Zajednički kalendar manjinskih hrvatskih institucija u Srbiji za 2025. godinu prikazuje odabrana djela hrvatskih kipara na tlu Srbije koja pripadaju segmentu javne spomeničke baštine. Svakog mjeseca u tjedniku Hrvatska riječ predstavljat ćemo spomenuta djela. Mjesec siječanj predstavljen je djelom Spomen-park Bubanj Ivana Sabolića, hrvatskog i jugoslavenskog kipara sredine 20. stoljeća.
Kipar, pedagog i akademik
Ivan Sabolić (Peteranec, 24. 8. 1921. – Zagreb, 25. 6. 1986.) bio je hrvatski akademski kipar i akademik, redovni profesor i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pripada poslijeratnoj generaciji hrvatskih i općenito jugoslavenskih kipara koji su sredinom 20. stoljeća tragali za izlazom iz okvira socrealizma, pri čemu je Sabolić sintezom i svođenjem oblika na znak i čistu geometrijsku razinu našao samosvojan autorski izraz. U svojoj umjetničkoj karijeri izrađivao je pretežito jednostavne figuralne kompozicije, psihološke portrete značajnih ličnosti te memorijalne spomenike. Unutar njegovog javnog spomeničkog opusa izdvajaju se Izvidnica, spomenik palim borcima u Koprivnici 1955., Spomenik palim borcima u Rovinju 1956., Husinski rudar, obilježje u spomen na poginule rudare Husinske bune u Tuzli iz 1956. te Tri pesnice na Bubnju kod Niša iz 1963. godine.
Sabolićevo školovanje obilježio je uobičajen slijed događaja. Poslije završetka druge godine građanske škole Sabolić odlazi u Zagreb i upisuje Obrtnu školu. Nakon dvije godine upisuje Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu gdje diplomira 1946. godine nakon čega pohađa i dodatnu specijalizaciju kod Antuna Augustinčića. Docentom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu postaje 1959., a 1964. godine imenovan je za izvanrednog profesora na Akademiji te za pročelnika kiparskog odjela. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 1964. godine za spomenik na Bubnju kraj Niša. Dekanom postaje 1968., a godinu dana kasnije izabran je za redovitog profesora. Kipar Antun Augustinčić 1979. umire te Sabolić preuzima vođenje njegove Majstorske radionice, a 1981. godine postaje članom JAZU-a. Galerija Ivan Sabolić u njegovom rodnom mjestu Peterancu započela je s radom 1983. godine kao izdvojena organizacijska jedinica Muzeja grada Koprivnice u zgradi stare Kapetanije iz 18. stoljeća, na osnovu Sabolićeve darovnice originalnih skulptura, odljeva, crteža, skica i studija. U parku ispred Galerije nalazi se Sabolićev rad, poprsje Frana Galovića (1887. – 1914.). Ispred pročelja zgrade postavljena je i njegova skulptura Zimsko sunce u kojoj je 1987. godine prema želji kipara pohranjena urna s njegovim pepelom.
Kronologija izgradnje spomenika
Spomen-park Bubanj memorijalno je mjesto masovnog fašističkog terora iz vremena Drugoga svjetskog rata. Naime, od veljače 1942. do rujna 1944. godine pripadnici njemačke okupacijske vojske su na ovom uzvišenju smještenom tri kilometra od centra grada strijeljali više od deset tisuća zatvorenika iz logora na Crvenom krstu u Nišu.
Prvi spomenik izgrađen u znak sjećanja na pogubljenja koja su se dogodila na lokaciji Bubanj bila je kamena piramida skromnih dimenzija izgrađena na tom mjestu 1950. godine, samo pet godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Već 1953. godine nastoji se kompleks Bubnja proširiti sadržajnijim spomeničkim sklopom. Te je godine osnovan Odbor za spomenik, koji je potom organizirao natječaj za dizajn. Na natječaj je pristiglo dvadeset prijedloga, međutim Odbor ih je sve odbio kao neprihvatljive. Drugi pokušaj sazivanja natječaja za dizajn organizirao je Odbor u ljeto 1959. godine. Međutim, na kraju ovog natječaja s ukupno deset pristiglih rješenja, izborni žiri Odbora nije dodijelio prvu nagradu, već je dodijelio dvije druge nagrade za prijedloge zagrebačkog kipara Ivana Sabolića i beogradskog arhitekta Mihajla Mitrovića.
Kako izborni žiri nije bio u potpunosti zadovoljan nijednim prijedlogom, dvojici pobjednika naloženo je da dopune svoje radove. Kad su nekoliko mjeseci kasnije prijedlozi Sabolića i Mitrovića ponovno razmatrani, Sabolićev rad dobio je konačnu nagradu. Njegovo pobjedničko rješenje predstavljalo je uvećani arhitrav, s reljefnim skulpturama, koji sjedi na dva šiljasta stupa a zatim vodi putem velikih stepenica do uglatog geometrijskog monolita usmjerenog prema nebu. No, zbog financijskih ograničenja, žiri je smatrao da je ovakav Sabolićev spomenik preskup te je stoga od kipara zatraženo da izradi još jedan prijedlog spomenika za Bubanj. U zimu 1961. Sabolić je odboru ponudio tri nova kiparska koncepta. Od ova tri Sabolićeva prijedloga, jedan je sadržavao prikaz triju velikih šaka (pesnica) koje izbijaju iz zemlje, uz umanjenu verziju spomen-zida. Upravo ovaj koncept skulpture u obliku »šaka« bio je i finalni koncept koji je žiri konačno odobrio. Tijekom zime 1962. godine Sabolić radi na doradi svog projekta s arhitektima Josipom Frankolom i Antom Lozicom te krajobraznim arhitektom Anđelom Rotkvićem. Izgradnja kompleksa započela je u travnju 1962. godine. Nakon više od godinu dana radova spomen kompleks službeno je otvoren za javnost 14. listopada 1963., na dan kada se obilježilo točno 19 godina od oslobođenja grada Niša od okupacijskih sila Osovine.
Simbolika
Primarni element memorijalnog kompleksa tri su velika betonska monolita u obliku stilizirane pesnice, usmjerenih prema nebu i postavljenih na livadi u središtu velikog šumovitog parka. Visina ovih monolita varira od 18 m do 23 m. Ove monolite na jednom kraju okružuje veliki amfiteatar na otvorenom, a na drugom kraju mramorni zid (čija dužina iznosi 23 metra, a visina 2,5 metra) koji je posudio elemente iz izvornog Sabolićevog koncepta arhitrava, ali je ovdje izveden u nešto skromnijem mjerilu. Na njemu je predstavljen stiliziran prikaz zločina koji su se na Bubnju dogodili tijekom Drugoga svjetskog rata. Na desnom kraju zida uklesani su prikladni stihovi niškog pjesnika Ivana Vučkovića. Od ovog spomen-zida vodi široka staza popločana grubo obrađenim kamenjem koja posjetitelje vodi do otvorene livade unutar koje se nalaze tri skulpture pesnice. Jedinstvena i skrivena značajka ove staze je da ona promatrana iz ptičje perspektive također ima oblik šake položene preko krajolika. Ova skrivena pesnica pokazuje u smjeru jugoistoka prema središtu grupe od tri betonska monolita. Osim toga, ova četvrta šaka također pokazuje u pravcu pozornice amfiteatra koja, iz ove zračne perspektive, izgleda kao da se zrakasto pruža prema van.
Spomen-park Bubanj stavljen je pod državnu zaštitu 1973. godine, a potom je 1979. proglašen kulturnim dobrom od iznimnog značaja odlukom skupštine SR Srbije. Od 2004. godine u okviru kompleksa izgrađena je specifična »otvorena« kapela od stakla i metala, rad arhitekta Aleksandra Buđevca iz Niša, koja na promatrača ostavlja dojam kiparskog ostvarenja.
Branimir Kopilović
