Kolumne
Srbija u valu prosvjeda
Od početka studenoga u Srbiji više ništa nije isto. U zemlji u kojoj se mislilo da je zavladala apatija, prepuštanje, mirenje, prvi su ustali oni u koje se najmanje nade polagalo. Studenti. I istrajali su, ostali dosljedni, i samo svoji. I na tome im treba čestitati. I na tome što su pokrenuli masovnu pobunu koja na ulice svakoga dana izvodi sve više građana koji traže tako jednostavne i podrazumijevajuće stvari: pravdu i odgovornost, društvo bez korupcije i nepotizma. No, te jednostavne stvari kod nas se izgleda ne podrazumijevaju, pa se za njih treba boriti tri mjeseca i tko zna još koliko. Na ulicama. Treba im čestitati i na tome što nisu dozvolili da ih ovi ili oni razbiju, uzmu pod svoje, iskoriste za svoju (političku) borbu. I to je jedan od razloga masovne podrške mladosti na ulicama.
Pitanja od milijun dolara su koliko sve ovo može trajati, u kom pravcu može ići, što će donijeti dan poslije? Promjene, gubljenje energije prosvjeda, razočaranje, trežnjenje, ili što drugo?
Promjene su već vidljive. Pokazali su da trpeljivost ljudi u ovoj državi ima svoje granice, da i strah ima svoje granice. Razdrmali su vlast pod čijom palicom su se godinama gomilali mnogi problemi sistemske korupcije, urušavanja vladavine prava. Razdrmali su i političke aktere s oporbenog spektra i pokazali im da isto tako nemaju naklonost ljudi na ulicama.
Nisu prosvjedi u Srbiji u novijoj povijesti bili neuobičajeni, ali uvijek su ih predvodili politički lideri, a ovi su postali neka vrsta autentičnog narodnog pokreta. Pokreta koga Zapad, za razliku od nekih ranijih, promatra s distancom i blagom nezainteresiranošću. Naravno ne zato što se ne žele miješati u unutarnje stvari jedne države, već zato što još uvijek važu što je korisnije za njihove političke i gospodarske interese. Teško mogu povjerovati da je distanca napravljena da bi prosvjedi u Srbiji ostali autentični i da im se ne bi mogla prišiti etiketa da su diktirani iz vana (iznimka su prozivke hrvatske službe, studenata, nevladinih aktivista). Politika je ipak vrlo pragmatična.
Z. V.
